Dioklecijan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Statua Dioklecijana

Dioklecijan, lat. Gaius Aurelius Valerius Diocletianus (22. decembar 236. ili 237 - 3. decembar 316) rodom iz Dalmacije (Dioclea, blizu Salone - današnjeg Solina), svojim dolaskom na vlast okončao je razdoblje polustoljetne anarhije i bezumnih borbi za prijestolje.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porijeklom je iz seljačke porodice. Uzdigao se od običnog vojnika do vojnog zapovjednika u Meziji i zapovjednika carske tjelesne garde. Poslije smrti Numerijana u nerazjašnjenim okolnostima Dioklecijan uspijeva da ga vojska 284. proglasi carem, tj. pobunjenikom protiv cara Karina. Odlučujuću vojnu bitku za vlast Dioklecijan gubi, ali, ne gubeći duh, organizira ubistvo Karina postavši tako napokon car. Samo godinu dana kasnije, tj. 286. godine imenovao je svog prijatelja Maksimijana augustom i suvladarom, predavši mu na upravu zapadni dio carstva. Osiguravši granice države na Eufratu i u Siriji, uzeo je 293. sebi za suvladara i cezara Galerija, koga je oženio svojom kćerkom Valerijom. Istodobno je i Maksimijan za svog suvladara i cezara proglasio Konstancija I Klora.

Time je u državi provedena tetrarhija:

Zakone, koji su vrijedili za čitavo carstvo, izdavala su zajednički sva 4 vladara. Kao car bio je najžešći progonitelj kršćana, a progone je otpočeo oko 303. godine objavljivanjem tzv. Četiri edikta. Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje). Vladao je apsolutistički i uveo je strogi dvorski ceremonijal po orijentalnom uzoru. Svoju ličnost okružio je kultom, tako da su Senat i preostale republikanske institucije i tradicije izgubile svaki značaj. U skladu s tim Dioklecijan se proglasio sinom boga Jupitera i zahtijevao da svi pred njim moraju pasti ničice (proskineza) i poštovati ga kao živog boga. Tako je s božanskim carem (dominus deus) otpočeo dominat, a principat završio.

Državu je podijelio na 12 dijeceza (101 provincija). Italiji je oduzeo dotadašnji povlašteni položaj u pogledu plaćanja poreza. Uredio je finansije i porezni sistem te reformirao novčani sistem. Također je reorganizirao vojsku i donio zakon o maksimiziranju cijena živežnih namirnica i usluga (Dioklecijanov edikt o cijenama 301). Odvojio je i vojnu upravu od civilne i uveo hijerarhiju dvorskih i društvenih staleža.

Za vrijeme vladavine vodio je ratove protiv Germana i Perzijanaca. Dvije godine prije abdikacije (zbog bolesti) počeo je proganjati kršćane, iako im je prije toga bio naklonjen. 1. maja 305. odrekao se carske časti (istovremeno je to učinio i Maksimijan) i povukao se u svoju palaču u Dalmaciji, koju je dao sagraditi na području današnjeg Splita (danas poznata Dioklecijanova palača). Nakon napuštanja carske vlasti bavio se vrtlarstvom (najdraže mu je bilo uzgajanje kupusa). U privatnom životu doživio je tešku tragediju kad mu je uzurpator Licinije dao ubiti ženu Prisku i kćer Valeriju. Umro je, a postoji i teorija da se ubio (otrovao), 316. godine, u 81. godini života jer se bojao kako će ga njegovi nasljednici ubiti.


prethodnik:

Karin (283-285)

Rimski carevi
nasljednik:

Konstancije I Klor (305-306)

suvladar:

Maksimijan (286-305)
Galerije (293-305)
Konstancije I Klor (293-305)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Dioklecijan