Nova Gvineja

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Položaj ostrva na zemlji
Ostrvo Nova Gvineja. Zapadni, zeleno označeni dio ostrva pripada Indoneziji. Istočni dio je nezavisna država Papua Nova Gvineja

Nova Gvineja je ostrvo u zapadnom dijelu Pacifika. Sa površinom od 786.000 km2 Nova Gvineja je drugo po veličini ostrvo na zemlji.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo Nova Gvineja je u zapadnom dijelu Pacifika, a njegov istočni dio se smatra dijelom Okeanije. Nalazi se sjeverno od Australije i predstavlja vezu prema Jugoistočnoj Aziji. Zapadni dio ostrva zove se Zapadna Papua (ranije Irian Jaya) i sastavni dio je Indonezije, dok se na istoku ostrva od 1975. nalazi nezavisna država Papua Nova Gvineja (vidi i Spisak podijeljenih ostrva).

Na indonezijskom dijelu ostrva izdiže se gorje Maoka čiji je najviši vrh Puncak Jaya visok 4.884 m, a u dijelu Papua Nove Gvineje je Mount Wilhelm s visinom od 4.509 m (Bismarck Range). Najduža rijeka ostrva je Fly.

Biljni i životinjski svijet[uredi | uredi izvor]

Nova Gvineja je tropska zemlja s vrlo velikom ekološkom raznolikošću. Mnoge biljne i životinjske vrste su, kako na ovom velikom ostrvu tako i na nizu manjih u njegovoj blizini, endemski.

Na ovom šumovitom ostrvu raste oko 11.000 vrsta biljaka, od čega samo na orhideje otpada 2.500 vrsta, a oko 1.200 vrsta su biljke koje rastu kao stabla[citat potreban].

I životinjski svijet je isto vrlo raznovrsan. Tako ovdje živi oko 400 do 600 vrsta ptica (tu živi samo poznatih rajskih ptica 43 vrste), više od 400 vrsta vodozemaca, 455 vrsta leptira, 180 poznatih vrsta sisavaca, različite vrste glodara i oko 70 vrsta šišmiša[citat potreban]. Osim toga, Nova Gvineja je i zemlja torbara, kojih na ostrvu u šumama živi oko 70 vrsta, kao na primjer kuskus kao i niz drugih. Osim toga, uz vodozemce tu živi i veliki broj raznih vrsta gmazova kao što su varani i zmije, kao, naprimjer zeleni šumski udav i papuanski udav i neke vrste krokodila. I insekti su zastupljeni velikim brojem vrsta, a pauka na ostrvu ima oko 3.000 poznatih vrsta. Smatra se, da bi stvarni broj raznih vrsta kako životinja tako i biljki mogao u dobroj mjeri premašiti navedeno, jer neki dijelovi ostrva još uvijek nisu u punoj mjeri istraženi.

U lagunama, jezerima i rijekama živi više od 1.000 ribljih vrsta, od toga su 158 vrsta slatkovodne ribe.

Zapadni dio ostrva je jedno od rijetkih područja Zemlje koja još uvijek nisu potpuno kartografirana. Uprkos svim današnjim mogućnostima, zbog oblaka koji su gotovo neprekidno nisko nad šumovitim područjima (smetnja za satelitsku tehnologiju), kao i zbog nedostatka bilo kakvih puteva kroz ta područja (smetnja za snimanja na tlu), veliki dijelovi tog područja nisu dovoljno istraženi.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na ostrvu žive stotine različitih plemena brdskih i nizinskih Papuanaca. Razvojno, oni žive u neolitu, odnosno, u brdovitim dijelovima ostrva u ranom kamenom dobu. Dok se neka plemena već bave poljoprivredom, a neka prave jednostavne alatke od kamena, postoje i plemena koja žive isključivo od sakupljanja plodova u neposrednoj blizini svojih geografski jako izoliranih sela. Dijelom žive i u selima gdje su "kuće" napravljene na stablima.

Pokušaji misioniranja tih plemena koja vjeruju u bogove prirode i šuma nisu uspjeli.

Historija[uredi | uredi izvor]

Rano vrijeme[uredi | uredi izvor]

Ostrva su još prije 60.000 ili 50.000 godina iz Jugoistočne Azije naselili vjerovatno prastanovnici Melanezije. U vrijeme jednog ledenog doba se morska razina spustila, i olakšala prelaz preko mora. No ti rani Papuanci su ipak morali biti vješti pomorci, jer je trebalo prijeći jedan duboki morski jarak. Prije oko 30.000 godina naseljena su i brdska područja kao i neka okolna ostrva.

Poljoprivreda postoji na ostrvu već oko 10.000 godina, što znači da se na ostrvu razvila autonomno. Vrlo teško je pronaći druge dokaze civilizacije, jer organski materijal zbog tropske klime vrlo brzo propadaju. Nakon otapanja leda poslije zadnjeg ledenog doba prije oko 6.000 godina velika obalna područja su poplavljena što jako ograničava mogućnost upoznavanja ranih obalnih kultura.

Dokazan je uzgoj šećerne trske i banana u brdima još prije oko 7.000 godina. Pronađeni su i ostaci nekih biljaka koje ne rastu u brdima, što znači da su ih ljudi tamo uzgajali. Pronađeni su i kanali za odvodnju.

Obalni stanovnici su i dalje gradili brodove i živjeli od mora, dok su stanovnici u brdima bili prisiljeni iznaći druge načine preživljavanja. Došlo je do snažnog diferenciranja bezbroj malih, međusobno izoliranih plemena. Brda u unutrašnjosti ostrva su vrlo divlja tako da je ponekad nemoguće iz jedne doline stići u drugu, tako da danas postoji odprilike 860 dijelom vrlo različitih jezika na ostrva.

Dolazak Evropljana[uredi | uredi izvor]

Prvi bijelac je slučajno stigao na Novu Gvineju. 1526. je bio portugalac Don Jorge de Meneses, i zemlju nazvao "Papua" prema riječi iz malajskog koja znači "kuštrav", ili, "jako loknasta kosa", da bi kasnije obala koju je prvo vidio jednog drugog pomorca, španca, podsjetila na obalu Gvineje pa je ostrvu dao ime Nova Gvineja.

Ubrzo su španski trgovci počeli trgovinu s plemenitim drvetom, zlatom, srebrom, kokosovim orasima i kaučukom. U 19. vijeku su ostrvo podijelile Holandija, Engleska i Njemačka.

Tokom 2. svjetskog rata Japanci zauzimaju sjeverni dio ostrva, a Papuanci svim svojim silama i mogućnostima potpomažu Saveznike prenoseći opremu i ranjenike preko cijelog ostrva.

Indonezija koja je 1949. postala nezavisna, postavlja odmah zahtjev za uključivanje zapadnog dijela ostrva u svoj državni teritorij. No, do daljnjeg taj dio ostaje pod kontrolom Holandije.

Nezavisnost[uredi | uredi izvor]

Holandija i Australija počinju od 1957. s planiranjem stvaranja nezavisne ujedinjene Nove Gvineje koja bi zaživjela 1970tih. 1961. je na području Zapadne Papue održan skup koji je uveo Parlament Nieuw Guinea Raad. Nakon toga, Indonezija je s vojskom ušla na to područje, i ubrzo iza toga počela s protjerivanjem Papuanaca i naseljavanjem Indonezijaca sa Jave. Do danas je oko 300.000 od nekadašnjih 700.000 Papuanaca izgubilo živote, a oko 800.000 malajskih indonezijaca se uselilo na područje zapadne Nove Gvineje. Podloga je politika nazvana transmigracija.

Još uvijek postoji pokret za nezavisnost zapadnog dijela ostrva koji Papuanci nazivaju Irian Jaya, i daljnji razvoj je neizvjestan.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: