Jugoistočna Azija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Položaj jugoistočne Azije

Jugoistočna Azija je subregija Azije koja leži na presjeku geoloških ploča obilježenih jakom seizmičkom i vulkanskom aktivnošću. Ostrvski lukovi i arhipelazi nalaze se jugoistočno i istočno od azijskog kopna.

Jugoistočna Azija
  1. Brunej
  2. Filipini
  3. Indonezija
  4. Istočni Timor
  5. Kambodža
  6. Laos
  7. Malezija
  8. Mianmar
  9. Singapur
  10. Tajland
  11. Vijetnam

Naziv i definicija[uredi | uredi izvor]

Jugoistočna Azija često označava područje koje se sastoji od sljedećih zemalja. Područje na koje se odnosi može biti, ovisno o općenitoj ili određenoj specifičnoj upotrebi, uže ili šire (npr. može uključivati obalnu Kinu).

Sve gore navedene zemlje su članice Udruženja zemalja jugoistočne Azije, osim Timora Lestea koji ima status posmatrača.

U prošlosti je jugoistočna Azija zajedno s dijelom južne Azije bila poznata pod nazivom Istočne Indije ili jednostavno Indije.

IATA-ina definicija[uredi | uredi izvor]

Avio industrija u međunarodnim putovanjima koristi IATA-u za definicije regija poput jugoistočne Azije. Prema IATA-inoj definiciji jugoistočnu Aziju (često skraćeno SEA) čini: Brunej Darussalam, Kokosova ostrva, Filipini, Guam, Specijalna Administrativna Regija Hong Kong, Kina, Indonezija, Kambodža, Kazahstan, Kina isključujući SAR Hong Kong i SAR Macau, Kineski Taipei (bivši Tajvan), Kirgistan, Laos, Specijalna Administrativna Regija Macao, Malezija, Maršalska Ostrva, Mianmar, Mikronezija, Mongolija, Sjeverna Marijanska ostrva, Palau, Rusija u Aziji (nasuprot Rusiji u Evropi), Singapur, Tadžikistan, Tajland, Timor Leste, Turkmenistan, Uskršnje ostrvo, Uzbekistan i Vijetnam. [1] Ova se definicija koristi širom svijeta za cijene letova i taksene obračune.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Jugoistočna Azija je geografski podijeljena na dvije regije, Indokinu i Malajski arhipelag.

Indokina ili kopnena jugoistočna Azija obuhvaća sljedeće države:

Topografija jugoistočne Azije
Mount Kinabalu

Malajski arhipelag (malajski Nusantara), Malajski svijet (etnokulturni pojam) ili primorska jugoistočna Azija sastoji se od sljedećih država:

Malezija je podijeljena na dva dijela Južnokineskim morem. Poluostrvska Malezija je smještena na kopnu, dok se istočna Malezija nalazi na Borneu, najvećem ostrvu u regiji. Malezija se ipak često smatra ostrvskom državom.

Malajski arhipelag je vrlo zanimljiv u geološkom smislu jer predstavlja jednu od najaktivnijih vulkanoloških regija na svijetu. Geološka izdizanja u regiji stvorila su impresivne planine, kulminirajući na Mount Kinabaluu u Sabahu, Malezija na ostrvu Borneu čija je visina 4,101 metar i na Puncak Jayi u Irian Jayi, Indonezija koja se nalazi na ostrvu Novoj Gvineji na 4,884 metara nadmorske visine.

Između mnogih zemalja u regiji postoje nesuglasice u polaganju teritorijalnih i/ili maritimnih prava, a negdje su čak upletene druge strane (npr. slučaj arhipelaga Spratly između obiju Kina).

Nasuprot uobičajenoj zabludi većina stanovnika ostrvske jugoistočne Azije nisu tihookeanski ostrvljani. Istočni dijelovi Indonezije i Timor-Lestea (istočno od Wallaceove linije) ipak pripadaju geografski Okeaniji.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Jugoistočna Azija ima površinu od približno 4.000.000 km2. Prema procjeni iz 2004. godine u regiji je živjelo 593 miliona ljudi, a više od šestine njih (+114 miliona) živjelo je na indonezijskom ostrvu Javi, najgušće naseljenom ostrvu na svijetu. Raspodjela religija i ljudi razlikuje se u jugoistočnoj Aziji od jedne zemlje do druge. U Maleziji, Singapuru i Tajlandu živi oko 30 miliona prekomorskih Kineza.

Također pogledajte: Chinatown

Etničke grupe u subregiji[uredi | uredi izvor]

Jugoistočni Azijci prvenstveno su azijatskog porijekla. Prema nedavnoj stanfordskoj genetičkoj studiji, stanovništvo jugoistočne Azije je potpuno daleko od homogenosti. Pretci današnjih ljudi koji govore austronezijski, taj i mon-khmerski migrirali su iz južne Kine tokom željeznog doba. Time su uzrokovana preklapanja kineskih gena (do 54% na Filipinima), evropskih gena (3.4% na Filipinima – 45% na Mataramu) i papuanskih gena (55% na Irian Jayi).

Religije u subregiji[uredi | uredi izvor]

Zemlje u jugoistočnoj Aziji prakticiraju mnogo različitih religija. Kopnene zemlje jugoistočne Azije, tj. Tajland, Vijetnam, Laos, Kambodža i Mianmar pretežito prakticiraju budizam. Na Malajskom arhipelagu (Malezija, Indonezija i Brunej) ljudi uglavnom prakticiraju islam. Kršćanstvo je dominantno na Filipinima i Istočnom Timoru.

Religijski sastav svake zemlje (postotci mogu biti zastarjeli i stoga nepouzdani):

  • Brunej: islam (67%), budizam (13%), kršćanstvo (10%), domorodačka vjerovanja, ostali (10%)
  • Filipini: kršćanstvo (92%), islam (5%), budizam i ostali (3%)
  • Indonezija: islam (81%), kršćanstvo, budizam, hinduizam, ostali
  • Istočni Timor: kršćanstvo (95%)
  • Kambodža: theravada budizam (93%), animizam, ostali
  • Laos: theravada budizam (60%), animizam, ostali (40%)
  • Malezija: islam (61%), mahayana budizam (20%), kršćanstvo, hinduizam i animizam
  • Mianmar: theravada budizam (89%), islam (4%), kršćanstvo (4%), hinduizam (1%) i animizam
  • Singapur: kineske religije (mahayana budizam, taoizam i konfucijanizam) (42%), islam (15%), kršćanstvo (14%), hinduizam (4%)
  • Tajland: theravada budizam (95%), islam (3%), hinduizam, kršćanstvo i taoizam
  • Vijetnam: mahayana budizam (50%), konfucijanizam i kršćanstvo

U jugoistočnoj Aziji postoje razne religije i narodi, a nijedna zemlja nije homogena. U Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj državi na svijetu, hinduizam je dominantan na ostrvima poput Balija. Kršćanstvo prevladava na Papui i Timoru. Malene hinduske populacije mogu se pronaći oko jugoistočne Azije u Singapuru, Maleziji itd. Garuda (sanskrit: Garuḍa), feniks kojeg jaše (vahanam) Višnu, nacionalni je simbol Tajlanda i Indonezije. Zlatne slike Garude pronađene su na Palawanu na Filipinima. Zlatne slike ostalih hinduskih bogova i božica pronađene su također na Mindanau. Na Baliju se može pronaći posebna vrsta hinduizma koji je nešto drugačiji od hinduizma koji se drugdje prakticira, a nastao je ukljičivanjem elemenata animizma i lokalne kulture. Kršćani se mogu pronaći širom jugoistočne Azije, a većinu čine na Istočnom Timoru i Filipinima, najvećoj kršćanskoj azijskoj naciji. U zabačenim dijelovima Sarawaka u istočnoj Maleziji i Irian Jayi u istočnoj Indoneziji postoje stariji plemenski religiozni običaji. U Mianmaru se Sakka (Indra) naziva nat. U Vijetnamu se prakticira oblik mahayana budizma koji je pod jakim uticajem animizma i plemenskih religija domorodačkih naroda. Velika se važnost polaže na kult predaka koji razlikuje Vijetnam od njegovih kulturnih susjeda.

Jezici u subregiji[uredi | uredi izvor]

Zbog trgovine i historijske kolonizacije svi su jezici jugoistočne Azije bili pod uticajem kulturnih pritisaka. Stoga Filipinac koji se školovao na engleskom, tagalogu i materinjem jeziku (npr. visayanu) može iz ekonomskih razloga govoriti i drugi jezik poput japanskoga. Malezijac može također iz ekonomskih razloga dobro govoriti kineski jednako kao i engleski.

Službeni jezici su ispisani kurzivom

  • Brunej: malajski, kineski dijalekti, domorodački bornejski dijalekti
  • Filipini: filipino, engleski, tagalog, cebuano, hiligaynon, waray, ilocano, kapampangan, pangasineski, bicolano, maranao, maguindanao, ostali kineski dijalekti, ostali španski dijalekti, ostali indijski jezici, arapski dijalekti, ostali filipinski jezici i dijalekti
  • Indonezija: službeni jezik je bahasa indonesia. U indonezijskom arhipelagu postoje 583 jezika i dijalekata. Oni normalno pripadaju različitim etničkim grupama stanovništva. Neki od izrazito različitih lokalnih jezika su: acehnski, batak, sundanski, javanski, sasak, timorski tetum, dayak, minahasa, toraja, buginski, halmahera, ambonski, ceramski, nekoliko irianskih jezika, kineski jezici (hokkien, hakka i mandarinski) te holandski.
  • Istočni Timor: tetun, portugalski, mambae, makasae, tukudede, bunak, galoli, kemak, fataluku, baikeno, ostali timorski dijalekti
  • Kambodža: khmerski, kineski dijalekti, vijetnamski, chamički dijalekti
  • Laos: lao, miao, mien, dao, shan, te ostali tibetsko-burmanski jezici
  • Malezija: malajski, engleski, kineski dijalekti, tamilski, ostali indijski jezici, razni domorodački jezici (narod Orang Asli i starosjedioci Malden i Sarawak).
  • Mianmar: burmanski, engleski, shan dijalekti, karen dijalekti, rakhine, kachin, chin, kineski dijalekti (hokkien, kantonski), mon, indijski jezici, jezici brdskih plemena
  • Singapur: mandarinski kineski, malajski, tamilski, engleski, ostali kineski dijalekti, ostali indijski jezici, arapski dijalekti.
  • Tajland: taj, kineski dijalekti, isan, shan, lue, phutai, khmerski, mon, mein, hmong, karen, jawi
  • Vijetnam: vijetnamski, tay, muong, khmerski, kineski dijalekti, nung, hmong, tai dam, te ostali jezici i dijalekti.

Okoliš[uredi | uredi izvor]

Vodeni bivol, Indonezija
Wallaceova hipotetska linija između australoazijske i jugoistočnoazijske faune.

Životinje su u jugoistočnoj Aziji raznolike. Na ostrvu Borneo mogu se pronaći orangutan (šumski čovjek), azijski slon, sumatranski nosorog i oblačasti leopard, a na ostrvu Palawan binturong.

Vodeni bivol, pripitomljeni ili divlji, može se pronaći svugdje u jugoistočnoj Aziji, a nekoć se nalazio i na mnogo većem prostoru južne Azije. Na Sumatri i Borneu živi mišji jelen, sitnozubi jelen veličine psa ili mačke, koji je dobro poznat djeci kao životinjski lik iz mnogih indonezijskih bajki.

Prekrasne ptice poput pauna i dronga nastanjuju područje do samog istoka Indonezije zajedno s babirusom, svinjom s četiri kljove. Kljunorožac je bio cijenjen po svojem kljunu, pa se stoga koristio u trgovini s Kinom. U Kini se cijenio i nosorogov rog bez dijela njegove lubanje.

Wallaceova linija dijeli Indonezijski arhipelag na dva dijela. Ona prolazi današnjom granicom tektonskih ploča i razdvaja azijske (zapadne) vrste od australazijskih (istočnih) vrsta. Ostrva između Jave/Bornea i Papue formiraju mješovitu zonu poznatu kao Wallacea u kojoj se pojavljuju oba tipa.

Plitke vode jugoistočnoazijskih koraljnih grebena pokazuju najvišu razinu bioraznolikosti svjetskih morskih ekosistema s obiljem koralja, riba i mekušaca. U Južnokineskom moru može se pronaći kitopsina.

Planina Kinabalu u sklopu svojeg nacionalnog parka sadrži oko nevjerojatnih 6,000 vrsta biljaka. Jedno od najbioraznolikijih nalazišta na svijetu.

Stabla i ostale biljke u regiji pripadaju tropskoj biljnoj zajednici. U nekim zemljama gdje su planine dosta visoke može se pronaći vegetacija umjerene klime. Područja kišnih šuma trenutno su izložena prekomjernoj sječi drva posebice na Borneu.

Iako obiluje florom i faunom, jugoistočna Azija se suočava s ozbiljnom deforestacijom koja uzrokuje gubitak staništa za razne ugrožene vrste poput orangutana i sumatranskog tigra. U isto je vrijeme smog redovita pojava. Najgori regionalni smog pojavio se 1998. kada su mnoge zemlje bile prekrivene tankim slojem smoga. Posljedica toga bilo je potpisivanje ASEAN Agreement on Transboundary Haze Pollution (ASEAN-ski sporazum o prekograničnom zagađenju smogom) za borbu protiv zagađenja smogom.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Petronas Towers pokazuju nedavni regionalni rast, a predstavljaju i veliku ekonomsku ambiciju "azijskih vrijednosti".

Ostrva u jugoistočnoj Aziji glavni su izvori svjetskih naftnih zaliha. Regija je također centar za sječu šuma.

Jugoistočna Azija je doživjela veliki ekonomski rast tokom 1980ih. Singapur je bio jedan od četiriju izvorna "istočnoazijska tigra", a u proteklim su godinama novi "tigrovi" postali Indonezija, Malezija, Filipini i Tajland. Naziv tigar označava brzi rast tih privreda. Veliki dio tog rasta bio je pokrenut izravnim stranim ulaganjima u lokalne industrije. Novac je dolazio iz Sjedinjenih Država i japanskih TNC-ija, a kasnije iz međunarodnih investicijskih portfelja. Ekonomski su stručnjaci često smatrali jugoistočnu Aziju primjerom globaliziranog kapitalizma zbog brojnih međunarodnih ulaganja. Na lokalnoj razini rast se interpretirao nešto drugačije: "azijske vrijednosti" je naziv za model autoritarnih vlada koje su čvrsto vodile ekonomiju prema brzom razvitku. Model su posebice promicali regionalni vođe. Povjerenje u ovaj model bio je potresen 1997. kada je financijska kriza prouzročila razdoblje opreznijeg i sporijeg rasta. Sve države jugoistočne Azije osim Istočnog Timora članice su ASEAN-a. ASEAN Free Trade Area (Područje slobodne trgovine ASEAN-a) smanjilo je carinske prepreke između regionalnih ekonomija. Potpisnici su se složili proširiti dogovor o slobodnoj trgovini s Narodnom Republikom Kinom i Japanom tokom nadolazećih godina.

Jugoistočna Azija je važna za svjetsku ekonomiju iz brojnih razloga. Singapur je druga najprometnija luka na svijetu i glavno financijsko i bankarsko čvorište. Malezija je najveći izvoznik palminog ulja na svijetu dok je Indonezija jedan od najvećih proizvođača sirove nafte.

U oštrom kontrastu sa Singapurom kao čvorištem ekonomskog razvoja nalaze se Kambodža, Laos, Mianmar i Vijetnam kao zemlje stalnog siromaštva. Ove se četiri zemlje često označuju kao "CLMV" grupa. U dvjema državama jugoistočne Azije, Laosu i Vijetnamu, na vlasti se nalazi komunistička partija koja je tek 1986. godine pokrenula postupnu tranziciju s planskog na tržišna privreda. Siromaštvo je posljedica rata koji je zahvatio regiju u razdoblju od 1941 do 1975, a u Kambodži su se borbe nastavile sve do kasnih 1990ih. Vijetnam sjedinjuje slobodni tržišni kapitalizam i komunizam koji privlače multinacionalne kompanije i potiču malene poduzetnike. Vijetnam se razvio u najuspješniju od četiriju zemalja, iako se sâm nalazi među najsiromašnijim zemljama na svijetu. Laos i Kambodža proživljavaju poteškoće zbog svojeg surovog terena i nedostatka infrastrukture.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Banaueske rižine terase na ostrvu Luzonu, Filipini

Poljoprivreda rižinih polja postoji u jugoistočnoj Aziji hiljadama godina, protežući se širom subregije. Neki dramatični primjeri tih rižinih polja zauzimaju Banaueske rižine terase u planinama sjevernog Luzona na Filipinima, te u Indoneziji. Za održavanje tih polja nužan je intenzivan rad. Rižina polja vrlo su prikladna za monsunsku klimu u regiji.

Sojenice se mogu pronaći u cijeloj jugoistočnoj Aziji, od Tajlanda i Laosa do Bornea, Luzona i Papue Nove Gvineje.

Kalendari

budistički
burmanski
kineski
hinduski
indonezijski
islamski
tajlandski (lunarni)
tajlandski (solarni)

Tokom prošlih nekoliko hiljada godina glavni kulturni uticaji nad narodima jugoistočne Azije dolazili su iz Indije. Dokaz tome su oblici pisanja poput balijskog koji se piše na podijeljenom palminom listu nazvanom lontar.

Starost ovog oblika pisanja datira prije izuma papira u Kini 100 n. e. Svaki palmin list bio je podijeljen na samo nekoliko linija koje su se protezale uzdužno preko lista. Palmini su se listovi međusobno povezivali konopcem, a vanjski se dio ukrašavao. Alfabeti jugoistočne Azije težili su biti abugide sve do dolaska Evropljana, koji su koristili riječi koje također završavaju na suglasnike, a ne samo na samoglasnike. Ostali oblici službenih dokumenata koji nisu koristili papir bili su javanski svitci bakrenih pločica. Oni su bili izdržljiviji u okružju tropske klime jugoistočne Azije.

Obrađivanje metala koristilo se za pisanje, proizvodnju oružja (poput karakterističnog krisa), te proizvodnju muzičkih instrumenata. Gamelanski instrumenti su se sastojali od gongova i ostale tonalne, ali udaraljkaške muzike. Većina tradicionalne muzike temelji se na pentatonskoj ljestvici koja je nastala prema kineskim uticajima.

Ples u jugoistočnoj Aziji uz pokrete nogama uključuje i pokrete rukama. Lutkarstvo i igre sjena bile su omiljen oblik zabave tokom prošlih vijekova. Umjetnost i književnost u jugoistočnoj Aziji nalazi se pod snažnim uticajem hinduizma koji je vijekovima prije donesen na ova područja. Iako su prešle na islam, Indonezija i Malezija su zadržale mnoge oblike običaja, kulture, umjetnosti i književnosti koji su bili pod uticajem hinduizma. Najbolji primjeri toga su Wayang Kulit (lutka sjene) i književnost poput Ramayane. Isto vrijedi i za kopnenu jugoistočnu Aziju (isključujući Vijetnam). Plesni pokreti, umjetnost i hinduski bogovi stopili su se u tajlandsku, khmersku, laosku i burmansku kulturu. Vijetnamci dijele veliku kulturnu sličnost s Kinezima poput nacionalnog vijetnamskog kostima Ao Dai koji se nalazio pod uticajem Qi paoa (Cheong Sam) iz Kine. Kinezi i Vijetnamci također su privrženiji budističkom obliku mahayani.

Narodi jugoistočne Azije su bili odgajani da na svojim glavama nose razne terete. Uobičajeno je bilo vidjeti djevojčicu koja je na svojoj glavi balansirala maleni objekt poput kugle, dok su njezina majka ili tetka balansirale mnogo veći teret.

Pravilo je da su narodi, koji su jeli prstima, vjerojatnije bili pod uticajem indijske kulture nego kineske u kojoj su ljudi jeli štapićima. Čaj, kao piće, može se pronaći širom regije.

Kuhinja

Filipini
Indonezija
Kambodža
Laos
Malezija
Mianmar
Singapur
Tajland
Vijetnam

Religija jugoistočne Azije izvorno je bila animistička, a tek je kasnije postala theravada budistička (525 u.e.) i hinduska. Indonezija i Malezija tek su kasnije došle pod uticaje islama (1400ih) i kršćanstva (1500ih). Posljednji hinduski dvor u Indoneziji povukao se na Bali tokom kasnih 1400ih. U kopnenom dijelu jugoistočne Azije Mianmar, Kambodža i Tajland su zadržali budistički oblik theravadu. Theravada budizam je donesen sa Šri Lanke, a s vremenom se stopio s khmerskom kulturom koja je bila pod uticajem hinduizma. Iako su kršćanski misionari bili rašireni u regiji, zemlje jugoistočne Azije poput Tajlanda su izbjegavale kršćanstvo. Tajlanđani su ipak od kineskih misionara sa zapada apsorbirali znanost i tehnologiju kako bi se uspjeli oduprijeti kolonijalizmu. Kralj Mongkut (Rama IV) jednom je rekao svojem prijatelju i kršćanskom misionaru: "Ono što nas učite činiti je izvrsno, ali ono što nas učite vjerovati je budalasto".

Narodi jugoistoka bili su moreplovci hiljadama godina, a neki su stigli do Madagaskara gdje njihovi potomci žive do današnjeg dana. Njihova su plovila bila dostojna za okeansku plovidbu daleko prije dolaska evropskih istraživača. Magellan je na svojem putovanju zapisao kako se njihovim plovilima lakše upravljalo u usporedbi s evropskim brodovima.

Kineski su trgovci hiljadama godina slijedili vjetrove i struje tokom monsunskog razdoblja. Zapisi s Magellanova putovanja pokazuju da je Brunej, kojeg su Kinezi utvrdili prije 1521., posjedovao više topova od bilo kojeg evropskog broda.

Peranakani[uredi | uredi izvor]

Peranakani su jedinstvena zajednica nastanjena oko Kineskih vratiju. Većinom žive u Maleziji i Singapuru, iako se mogu pronaći i u Indoneziji. Velike zajednice Peranakana mogu se pronaći u Penangu i Malacci (Malezija), te u Singapuru. Njihovi korijeni potiču do hokkiena iz južnokineske provincije Fujian. Oni su se međusobno ženili s malajskim nemuslimanima poput Bataka i Balijaca. Drugi izvori govore da su oni bili potomci Hang Li Pohinih slugu koji su se međusobno ženili s lokalnim stanovništvom. Oni su zadržali imena, religiju i kulturu svojih kineskih otaca, a prihvatili su jezik, hranu i kulturu svojih malajskih majki.

Historija[uredi | uredi izvor]

Arhitektura u srivijayanskom stilu

Solheim i ostali su predočili dokaz za Nusantao (Nusantara), primorsku trgovačku mrežu, koja se protezala od Vijetnama na ostatak arhipelaga u vremenu od 5000 p.u.e. do 1 u.e.

Oppenheimer i ostali pokazali su dokaz da je Indonezija izvorna lokacija tihookeanskih ostrvljana.

Historijske veze s ostatkom svijeta[uredi | uredi izvor]

Budući da je Indijski okean usporedno tiši od Južnog okeana, malajski narod je s lakoćom kolonizirao Madagaskar i obavljao trgovinu između zapadne i jugoistočne Azije. Indijski okean je daleko mirniji, pa je stoga bio ranije otvoren za trgovinu od Atlantika ili Pacifika. Brodovi su u plovidbi na zapad koristili snažne monsune tokom rane sezone, a zatim su se nakon nekoliko mjeseci čekanja vraćali natrag na istok.

Zlato sa Sumatre stiglo je prije dvije hiljade godina na zapad sve do Rima. Zlatne su kovanice bile u uporabi na obalama, ali ne i u unutrašnjosti Sumatre. Tokom 1500ih evropski istraživači su stigli u jugoistočnu Aziju iz zapadnog Portugala i iz istočne Španije. Redovna trgovina obavljala se brodovima koji su plovili istočno iz Indijskog okeana i južno iz kopnene Azije. Brodovi su trgovali raznim dobrima, a zauzvrat su na ostrvima u arhipelagu otkupljivali prirodne proizvode poput meda i kljunoroščevih kljunova.

Kineski car, koji je poželio održati veze s jugoistočnom Azijom, poslao je princezu Hang Li Po s pratnjom od 500 ljudi do Malacce kako bi se udala za tamošnjeg sultana kojeg se dojmila mudrost kralja Mansura. Hang Li Poino vrelo (izgrađeno 1459) danas je turistička atrakcija kao i Bukit Cina gdje se nastanila njena pratnja. Strateška vrijednost Malajskog prolaza, kojeg je u 15. i ranom 16. vijeku nadzirao Sultanat Malacca, nije prošla neopaženo od portugalskog pisca Duartea Barbose koji je 1500. godine napisao "Onaj tko je gospodar Malacce drži ruku na grkljanu Venecije".

Današnja se strateška vrijednost nalazi u industriji svjetskih mikroprocesora, koja se velikim dijelom nalazi upravo u jugoistočnoj Aziji, te u prijevozu nafte brodovima.

Povezanost s Australazijom[uredi | uredi izvor]

Australazijska kontinentska ploča definira regiju koja graniči s jugoistočnom Azijom i koja je također politički odijeljena od zemalja jugoistočne Azije. Kulturna dodirna tačka leži između Papue Nove Gvineje i indonezijske provincije Papue koja dijeli ostrvo Novu Gvineju s Papuom Novom Gvinejom. U Papui su u toku znatni kolonizacijski napori.

Književnost jugoistočne Azije[uredi | uredi izvor]

Historija jugoistočne Azije dala je bogatstvo raznih autora koji su pisali o regiji ili su u njoj samo djelovali.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: