Čaršija u Foči

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Čaršija u Foči je historijsko područje i predstavlja spomenik kulture s obzirom na kulturno-historijski karakter njene cjeline i njenu nepromijenjenost tokom razvoja. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku donijela je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 19. do 23. januara 2006.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Historija[uredi | uredi izvor]

Jezgro srednjovjekovne Foče razvilo se u dijelu koji zatvara Drina sa Ćehotinom. To je bilo naselje na blagoj padini do brežuljka na kome se danas nalazi Sahat-kula, na njegovoj jugoistočnoj periferiji trg (Pazarište) i iznad trga crkva (današnja Careva džamija), kao najznačajniji elemenat naselja. Razvoju srednjovjekovnog naselja na ovom mjestu pogoduju blagi brežuljkasti teren, vrlo pogodan za izgradnju, i neposredna blizina tekuće vode.

To područje je postalo i jezgro kasnijeg grada nastalog u osmanskom periodu, koji se počinje razvijati u širinu. Taj dio Osmanlije su nazvale Ortakol (središnji ili centralni kraj). U tom dijelu je sagrađena i prva i najstarija fočanska džamija, a nedaleko od nje i prvi dućani – osnov buduće čaršije.

Kao i kod ostalih naselja nastalih za vrijeme osmanske vladavine, vidljiva je podjela grada na zone, i to: trgovačko-zanatski, poslovni i stambeni dio. Takav teritorijalni raspored Foča je zadržala do danas.

Čaršija[uredi | uredi izvor]

U samoj Foči i njenoj okolini nalazi se više nacionalnih spomenika kulture. Poseban spomenik čini historijsko jezgro Foče – njena čaršija, čija je najveća vrijednost ambijentalna – prostorna kompozicija. Ovaj ansambl karakteriše i koncentracija monumentalnih arhitektonskih objekata, koji su i pojedinačno proglašeni za nacionalni spomenik, sa rasporedom koji pruža mogućnost preciznog definisanja urbane kompozicije. Nacionalni spomenik čine:

Dućani su manji prizemni objekti izrađeni od drveta sa pokrovom od ćeremide. Nizani su sa obe strane ulica i obično su bili izdignuti iznad nivoa ulice. Bili su otvoreni prema ulici i sa prednje strane zatvarali se sa dva drvena kapka, koji čine dvodijelni ćepenak. Gornji širi dio se podiže u horizontalu i vješa ispod strehe, a donji otvara i polaže na konzolno ispuštene podne grede. Donji kapak, kada je dućan otvoren, koristi se za rad ili sjedenje. Svi dućani su pravljeni malih dimenzija sa namjerom da sve bude nadohvat ruke. U radnju se nije ulazilo, već se trgovina odvijala sjedeći na ćepencima.

Magaze su masivniji objekti sa kamenim zidovima. Građene su po uzoru na dućane u Dubrovniku. Prodajni prostori su bili u prizemlju a iznad nje nalazilo se skladište. S ciljem zaštite od provale i požara, prozori su zaštićeni demirima (željeznim rešetkama) i kapcima, a vrata su izrađena od kovanog željeza, i uglavnom su imali završnu profilaciju – kameni vijenac. Osnovni konstruktivni sistem su debeli kameni zidovi zasvođeni voltom od sedre, a međuspratne konstrukcije su od gusto poredanih drvenih greda sa debelim nabojem od ilovače. Stepenište je vrlo usko, 0,50-0,60 m, a za ulazak u podrum i na posljednji sprat su se koristile merdevine.

U ratnom periodu 1992-95. godine u kampanji etničkog čišćenja u Foči i neposredno nakon njegovog završetka došlo je do snažne destrukcije čaršije. Porušeni su objekti koji su činili prostorni kontinuiran niz čaršije, tako da je danas izrazito izražen diskontinuitet izgrađenih struktura. Pojava praznih „džepova“ u urbanom tkivu fočanske čaršije uticala je na njenu totalnu dezintegraciju. Svi sakralni objekti koji su davali izrazit pečat autohtonom izgledu čaršije (džamija Mehmed-paše Kukavice sa medresom, Careva i Šehova džamija) u potpunosti su uništeni. Do sada je obnovljena Careva džamija 2016. god.

Najveći dio čaršije, Prijeka čaršija, pretrpio je veliku destrukciju fizičke strukture uklanjanjem najvećeg dijela ranijih elemenata (nizovi dućana). Tendencija izgradnje novih objekata koji prema svojim karakteristikama nisu u skladu sa vrijednostima ambijenta predstavlja daljnju destrukciju urbane strukture čaršije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" III, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956.
  • Alija Bejtić: Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni (1752-1756. i 1757-1760), Prilozi za orijentalnu filologiju, br. VI-VII, Sarajevo, 1956-1957.
  • Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.
  • Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.
  • Desanka Kovačević, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.
  • Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka "Kulturno naslijeđe", Sarajevo, 1983.
  • Husref Redžić, Umjetnost na tlu Jugoslavije, Islamska umjetnost, Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd 1984.
  • Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990.
  • Evlija Čelebija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo - Publishing, Sarajevo, 1996.
  • Faruk Muftić, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997.
  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Čaršija u Foči". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]