Život je san

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Život je san (španski: La vida es sueñ) španska je filozofska alegorija i drama koja se odnosi na misteriju čovjekovog života. Djelo je napisao španski barokni književnik Pedro Calderon de la Barca. Calderón je slutio ljudski pakao i njegove vrtloge, ali je bio previše opterećen kršćanskim dogmama i uvriježenim moralnim zasadama, a da bi bio u stanju razriješiti sva tamna pitanja i mučne dileme oko ljudske egzistencije, s kojima se hvatao u koštac. Ali je njegova veličina već u tome što je sve te teške i bitne probleme znao osjetiti i što se usudio tako smiono uroniti u njih. Drama "Život je san" ide među najveća djela europske dramske književnosti.[1]

Detalj sa bronzanog reljefa u čast Kalderona nadomak Madrida
Pedro Kalderon de la Barka, portret

Pisac[uredi | uredi izvor]

Period piščevog stvaralaštva[uredi | uredi izvor]

Špansko zlatno doba trajalo je od kraja XV (otkriće Amerike) do kraja XVII vijeka (smrt Calderón). Španska civilizacija je u tom periodu bila najmoćnija kolonijalna, politička i kulturna sila. Španija je tada predstavila svijetu svoje najveće književne umove poput Cervantesa i Lope De Vege. Pored njih pojavili su se i moćni likovni umjetnici kao što su El Greco i Velázquez. Međutim, Španska armada je izgubila bitku sa Engleskom 1588. godine, te je vodila brojne bitke u Africi sa Osmanlijama koji su nastojali teritorijalno proširiti svoje carstvo.[2] Pored svih tih bitki Evropa je vodila religijski rat u koji je odnio mnoge živote na svim stranama. Takvi događaji stvorili su barok, kao jedan nakićen i mračan period. Barok je bio sve što renesansa nije. Iz racionalnog i lijepog života nastao je gongorizam (Góngora), nejasnoća i neshvatanje.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Poljskom kralju Baziliju rodio se sin Sigismund. Kako je Bazilije bio astrolog, u zvijezdama je vidio da će njegov sin Sigismund biti okrutan vladar i da će upropastiti kraljevstvo. Da bi spriječio takvu propast on je sina dao zatvoriti u tvrđavu, gdje ga je potpuno odvojenog od svijeta odgajao starac Klotaldo. Dolaskom Rosaure, koja je prerušena u muškarca, i Klarina na poljski dvor unosi se nemir. Rosaura dolazi u Poljsku na dvor s ciljem da se osveti knezu Astolfu koji ju je ostavio zbog princeze Stele. Čula je Sigismundove jadikovke, te oni dolaze u tvrđavu gdje je Sigismund zatvoren. Njezin razgovor sa Sigismundom prekida Klotaldo koji ih odluči ubiti jer su otkrili Sigismunda, ali vidjevši Rosaurin mač Klotaldo se prisjeća kako je davno poklonio mač djevojci Violanti i on shvaća da je Rosaura njegova kći, ali joj to ne otkriva. Kako je Bazilije počeo sumnjati u proročanstvo, a nije imao drugih nasljednika, odlučio je iskušati Sigismunda i reći mu istinu. Ako se Sigismund pokaže dobrim i uzornim vladarom, dat će mu vlast, a ako se pokaže lošim, vratit će ga u tamnicu i vlast će predati rođacima, moskovskom knezu Astolfu i njegovoj princezi Steli. Bazilije je naumio da ga uspavaju pa će ga odvesti na dvor gdje će mu reći istinu o njegovom porijeklu položaju. Tako su i učinili, ali kad je Sigismund čuo istinu, razbjesni se i htjede ubiti Klotalda, ali ga je spasio moskovski knez Astolfo. Sigismund još jednom pokazuje svoju okrutnost bacivši slugu s balkona u jezero jer mu je dosađivao. Vidjevši što Sigismund čini, Bazilije se priboja da se proročanstvo ipak ostvaruje te ga je ponovno uspavao i vratio u kulu. Kad se Sigismund probudio, Klotaldo ga je uvjerio da je sve samo sanjao, ali ga upozorava da i u snu treba činiti dobro. Sigismund više nije znao što je san, a što java i tada se u njemu javljaju sumnje i razmišljanja sa zaključkom da je život samo san i da će se tek u smrti probuditi i zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi. Narod se pobunio protiv kralja Bazilija jer su htjeli da im Sigismund bude kralj. Vojnici su oslobodili Sigismunda i on ponovno počne sumnjati u sve, ne znajući je li san ili java. Odluči prihvatiti poziv vojnika i nastaviti dalje sanjati, ali spreman da se može svakoga trenutka 10 probuditi i da tada može sve nestati. Klotaldo nije uspio ispuniti obećanje koje je dao Rosauri da će ispuniti njezinu želju da se osveti jer mu je Astolfo spasio život te Rosaura moli Sigismunda za pomoć. Sigismund uz podršku vojske krene u napad na Bazilija, iako su svi smatrali da će Sigismund postati tiranski vladar, on se pokazao kao plemenit i velikodušan, oprostivši ocu sve zlo koje mu je nanio. Sigismund je zatražio od Astolfa da oženi Rosauru, ali on to odbija jer ona nije časnog porijekla. Klotaldo tada ipak otkriva da je Rosaura njegova kći i da je časnog roda, nakon čega je Astolfo pristaje oženiti. Sigismund odluči oženiti Stelu kako ona ne bi ostala sama. Tako Sigismund dokazuje da je dobar i plemenit vladar i da odupro proročanstvu, ali to se ne bi dogodilo da mu učitelj nije bio san i uz pomoć njega se mogao oduprijeti tiranskoj naravi.[3]

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Sigismund (protagonist-glavni lik, uzrok fabularnog presjeka u djelu)
  • Bazilije (kralj tužne životne sudbine)
  • Rosaura (iskorištena djevojka)
  • Klotaldo (starac, Sigismundov "učitelj")
  • Astolfo (moskovski knez)
  • Stela (princeza)
  • Klarin (netipični lik baroka, strada na kraju djela)
  • vojnici
  • dvorjani

Da li je život san?[uredi | uredi izvor]

Ovo je jedno kvalitetno pitanje poput Šekspirovog "Biti ili ne biti?".[4] Čovjek trećinu svoga života provede spavajući, dok san u prosjeku traje 20-30 minuta, te kada se probudimo mi zaboravljamo preko 90% sna.[5] San je pored govora i razmišljanja najveći čovjekov fenomen. Snovi omogućavaju slijepim ljudima da vide (pa čak i boje). San kao simbol u svakodnevnom govoru predstvalja nešto što želimo i za šta se zalažemo, npr.: "Sanjam da jednoga dana osnujem porodicu i da sretno živim do kraja života." Pedro Calderón de la Barca je rekao sljedeće:

„Šta je život? Ludilo.

šta je život? Iluzija,

sjena, fikcija

i najveće dobro je malo;

da je sav život san,

a snovi su snovi." [6]

Subjektivno mišljenje stvaraoca ovoga članka je to da je život san, ali sve varira od osobe do osobe. Neko će se složiti sa ovom konstatacijom dok će ju neko negirati. Ono što je stvarno je to da su snovi prolazni, pa tako i život.

Triptih[uredi | uredi izvor]

Don Pedro Calderon de la Barca.jpg

Triptih je domaća dramska predstava nastala po uzoru na Kalderonovo djelo "Život je san".[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Život je san, Pedro Calderon De La Barca, Školska knjiga, POINT knjižara, on-line trgovina". www.knjiga.ba. Pristupljeno 2021-11-19.
  2. ^ "Zlatno doba Španije".
  3. ^ "Sadržaj djela".
  4. ^ Vilijam, Šekspir (1603). Hamlet.
  5. ^ "Snovi i njihovo zaboravljanje".
  6. ^ Kalderon de la Barka, Pedro. Život je san.
  7. ^ "Triptih".