Idi na sadržaj

768.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 764. | 765. | 766. | 767. | 768. | 769. | 770. | 771. | 772. |  | ►►

Decenije:

| 730-e | 740-e | 750-e | 760-e | 770-e | 780-e | 790-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

Godina 768. (DCCLXVIII) bila je prijestupna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 768. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 24. septembar – Kralj Pepin III (Pipin Mali) umire u Saint-Denisu u Neustriji. Franačko kraljevstvo je podijeljeno između njegova dva sina: Karla Velikog i Karlomana I. Prema saličkom zakonu Karlu Velikom pripadaju vanjski dijelovi kraljevstva koji graniče s morem, naime Neustrija, zapadna Akvitanija i sjeverni dijelovi Austrazije; dok je Karlomanu dodijeljen nekadašnji dio njegovog amiđe, unutrašnji dijelovi: južna Austrazija, Septimanija, istočna Akvitanija, Burgundija, Provansa, Švabska i zemlje koje graniče sa Italijom.
  • Waiofar, vojvoda od Akvitanije, i njegova porodica su zarobljeni i pogubljeni od strane Franaka u šumi Perigord [1]. Waiofarov rođak Hunald II kao njegov nasljednik nastavlja borbu protiv Karla Velikog [2].
  • Fruela I (Okrutni), kralj Asturije, ubijen je u Cangasu, njegovoj prijestolnici, nakon što je ubio svog brata Vimerana. Fruelu nasljeđuje njegov rođak Aurelije, kojeg bira plemstvo.

Kordopski Emirat

[uredi | uredi izvor]
  • U El Andaluzu, berberski plemenski poglavica Saqiya ibn Abd al Wahid al-Miknasi vodi pobunu protiv Emirata Kordoba, u današnjoj španskoj pokrajini Extremadura [3].

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Alhred od Northumbrije ženi se princezom Osgifu, vjerovatno kćerkom pokojnog kralja Oswulfa (približan datum).

768. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • U Nari (Japan), porodica Fujiwara podigla je svetište Kasuga. Unutrašnjost je poznata po brojnim bronzanim lampionima, kao i po kamenim lampionima koji vode do šintoističkog svetišta
  • 7. august – Papa Stjepan III nasljeđuje Pavla I kao 94. papa Katoličke crkve. Antipapa Konstantin II je zbačen u Rimu, intervencijom kralja Deziderija od Langobarda, nakon kratke vladavine (vidi 767), Langobardi su mu iskopali oči i on je interniran u manastir [4].
  • Lebuinus, anglosaksonski misionar, osniva grad Deventer (današnja Holandija) i gradi drvenu crkvu na obali rijeke IJssel (približan datum).
  • Nadbiskup Elfodd od Gwynedda uvjerava velšku crkvu da prihvati rimsko datiranje Uskrsa, kako je dogovoreno od strane Britanske crkve na Sinodi u Whitbyju (vidi 664) [5].
  • Han Yu, kineski filozof i pjesnik (um. 824.)
  • Konstanti Kakhi, gruzijski plemić (um. 853.)
  • Song Ruoxin, kineski učenjak i pjesnik (um. 820.)
  • Xue Tao, kineski pjesnik (um. 831.)
  • 20. august – Eadberht, kralj Northumbrije
  • 24. septembar – Pipin Mali, kralj Franaka (r. 714.)
  • Dub-Indrecht mac Cathail, kralj Connachta (Irska)
  • Fruela I, kralj Asturije
  • Li Huaixian, general dinastije Tang
  • Pagan, vladar (kagan) Bugarskog carstva
  • Toto, vojvoda od Nepija
  • Waiofar, vojvoda od Akvitanije
  • Winibald, anglosaksonski opat
  • Yaxun B'alam IV, vladar (ajaw) Yaxchilana (r. 709.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Lewis, Archibald Ross (1965). The Development of Southern French and Catalan Society, 718–1050. Austin: University of Texas Press. pp. 27–28.
  2. ^ Bachrach, Bernard (1974). "Military Organization in Aquitaine under the Early Carolingians". Speculum. 49 (1): 13. doi:10.2307/2856549. JSTOR 2856549. S2CID 162218193.
  3. ^ Joel Serrão and A. H. de Oliverira Marques (1993). "O Portugal Islâmico". In Joel Serrão and A. H. de Oliverira Marques (ed.). Hova Historia de Portugal. Portugal das Invasões Germânicas à Reconquista. Lisbon: Editorial Presença. p. 124.
  4. ^ Bulletin de la Société de l'histoire de France [archive] J. Renouard, 1851.
  5. ^ Hervé Abalain Histoire du pays de Galles [archive] Editions Jean-paul Gisserot, 1991 (ISBN 978-2-87747-134-3 et 9782877471343).