Alkmeon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Alkmeon iz Krotona (grč. Ἀλκμαίων, sredina 5. vijeka p.n.e.) bio je antički grčki filozof, teoretičar medicine i Pitagorin učenik.

Premda je većinom pisao o temama iz medicine, čini se da ipak nije bio ljekar, nego prvenstveno teoretičar koji se bavio filozofijom nauke. Najznačajniji je zbog svojih istraživanja na polju ljudske anatomije, u okviru kojih je bio začetnik disekcije, a neki ga ispitivači smatraju prvim koji je identificirao Eustahijevu trubu i optički nerv. Također je prvi ukazao na mozak kao centralni organ čula. Alkemon je prvi razmatrao unutrašnje uzroke bolesti i postavio tezu da zdravlje predstavlja stanje ravnoteže između suprotstavljenih temperamenata, te da bolesti nastaju zbog problema u čovjekovom okruženju, nepravilne ishrane i životnih navika. Alkmeon smatra da je bolest analogna monarhiji, jer u čovjekovom tijelu remeti ravnotežu između suprotstavljenih elemenata koji ga čine. Ovu teoriju o suprotstavljenim elementima možda je pruzeo od pitagorejaca, ali nju nalazimo već kod Anaksimandra.

Alkmeon je napisao jedno prozno djelo, koje se tradicionalno naziva O prirodi (Περὶ φύσεως), u kome obrazlaže razlike između Bogova i ljudi: samo oni prvi posjeduju sigurno znanje, dok ljudi mogu samo nagađati i pretpostavljati. Za čovjeka je znanje prelaz sa onog što je vidljivo na ono što nije, a pošto taj prijelaz ne mora uvijek biti uspješan, čovjek nema nikakvih garancija za uspjeh. Za božanstva, međutim, nema razlike između onoga što je vidljivo i što nije. Prema Alkmeonu, čovjek se od životinja razlikuje po tome što ne posjeduje samo osjećaje, nego i razumijevanje koje usklađuje, obrađuje i povezuje obavještenja koja dobija čulima.

Alkmeon se bavio i astrologijom i meteorologijom. U Krotonu je u Alkmeonovu čast bio podignut spomenik, u obliku jedra, na kome je bio predstavljen zajedno sa svojim učiteljem Pitagorom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]