Efeska škola
Efeska škola je termin koji se ponekad koristi da bi se označila filozofska misao antičkog grčkog filozofa Heraklita iz Efesa,[1] koji je praelementom (bitkom) čitavoga svijeta smatrao vatru. Prema njemu, dakle, bitak je materijalan i jedan, ali Heraklit istovremeno priznaje da u svijetu stalno dolazi do promjene. Kretanje praelementa (vatre) je protivrječno, ono je disharmonično, iako je harmonija konačni rezultat tog procesa. Ta promjena, taj prijelaz materije iz jednog stanja u drugo, ne događa se slučajno, nego se vrši po stalnoj zakonitosti, u izvjesnim granicama i u određenom vremenu. Taj opći zakon Heraklit naziva logosom (λόγος). Prema tome, "efeskom školom" mogli bismo nazvati onu ranu grčku filozofsku misao koja u problemu Jednog i Mnoštva (i njihovom međusobnom odnosu) nastoji pomiriti dvije "krajnosti": parmenidovsko tvrđenje Jednog i poricanje mnoštva i promjene, s jedne strane, te pitagorovsko tvrđenje Mnoštva (monada) i kretanja i poricanje Jednog, s druge strane. Heraklit, međutim, koliko je danas poznato, nije imao direktnih učenika i nastavljača, pa se izraz "efeska škola" može koristiti samo uslovno.[2]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Graham, Daniel W. (2023), Heraclitus (Winter 2023 izd.), Metaphysics Research Lab, Stanford University, pristupljeno 2026-02-08 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ http://www.philosophybasics.com/movements_ephesian.html