Aloe vera
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Aloa vera, aloa, (lat. Aloe Barbadensis M.), je u svijetu poznatija kao Aloe vera Barbadensis Miller. Ime je dobila po botaničaru Milleru koji ju je otkrio na ostrvu Barbadosu i uvrstio u registar ljekovitog bilja. Prirodno raste samo u područjima sa toplom i suhom klimom. Najbolje uspijeva u područjima gdje je prosječna godišnja temperatura iznad 22 °C kao što su Karibi, Meksiko. Aloa ima sabljaste, špicaste listove, sa testerastim ivicama, koji po obliku podsjecaju na ružu i rastu pri zemlji. Iz sredine ruže raste cvjetna drška koja se završava u vidu žutog ili crvenkastog cjevolikog cvijeća. Spada u porodicu ljiljana i u svijetu je poznato preko 250 vrsta od kojih svega četiri imaju ljekovito dejstvo, a najveće Aloe Vera (Barbadensis Miler). Od biljke se najviše upotrebljava njen gel, želatinasta masa koja se nalazi u unutrašnjosti lista. Aloa je hranljiva biljka za svaku ćeliju ljudskog organizma i zbog svoje hranjive vrijednosti i izuzetnih ljekovitih svojstava nazivaju je "kraljicom ljekovitih biljaka", a još davno je nazvana eliksirom dugovječnosti. Ustanovljeno je da gel aloe sadrži preko 240 hranjivih i ljekovitih sastojaka i među njima vitamini A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folnu kiselinu, više od 20 minerala, zatim magnezij, mangan, cink, bakar, hrom, kalcij, kalij i željezo, 20 vrsta aminokiselina.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Aloe vera |