Arheološka nalazišta iz bronzanog doba u dolini Lašve

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Arheološka nalazišta bronzanog doba u dolini Lašve, centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, otkrivena su u austrougarskom periodu i tokom 1984. god.

Prvi nalazi[uredi | uredi izvor]

Iz austrougarskog perioda su grobovi iz Klaonice i Potur Mahale. Pronađeni su kratki mač i bronzani disk, tipični oblici perioda Ha A1 odnosno 13. i 12. st. pne. Ostava iz Velikog Mošunja kod Viteza sadržavala je ekskluzivne bronzane predmete (kratki mač sa ukrašenim koricama, veliku ukrašenu pojasnu kopču itd.), vjerojatno individualnu ostavštinu nekoliko istaknutih pojedinaca. Datirani su u 9. st. pne. odnosno u period Ha B3.

O načinu sahranjivanja prahistorijskih zajednica na području lašvanske doline ali i centralne Bosne postoji nekoliko podataka, uslovljenih prije svega izrazito slabim stanjem istraženosti. Činjenica je da dosada na cijelom centralnobosanskom području nije pronađen i propisno dokumentovan niti jedan grob kasnog bronzanog i ranog željeznog doba sa sačuvanim ljudskim ostacima.

Ostava iz Rankovića[uredi | uredi izvor]

Selo Rankovići smješteno je sjeveroistočno od Novog Travnika na istočnom rubu polja odnosno doline rijeke Grlovnice. Odmah iznad sela uzdižu se prvi obronci na kojima je lokalizirano prehistorijsko naselje Gradac. Ostava pronađena je 1985. godine. Hronološki se može smjestiti između dvije već poznate ostave iz Lašvanske doline odnosno u vrijeme između 11. i 10 st. pne.

Od bronzanih predmeta pronađen je vrh koplja sa vertikalnim kanelurama u srednjem dijelu. Ovaj tip oružja se na prostoru zapadnog Balkana pojavljuje u periodu između 11. i 9. st. pne, a isti tip oružja očigledno se proizvodio i u naselju Varvara na izvoru Rame.

Među nalazima je i srp sa jezičastom drškom i dva lučna polukružna rebra bez prijeloma. Ovaj oblik rebara svojstven je srpovima perioda Ha B1, definiranim prije svega na osnovu velikog broja nalaza iz Karpatske kotline. Sam oblik srpa iz Rankovića bliži je starijim primjercima iz vremena Ha A1. Set narkuvica ili nanogvica je perioda Ha B1.[1]

Nalazište u Travniku[uredi | uredi izvor]

Velika fibula narebrenog luka sa odlomljenom nogom pripisuje se najmlađim varijantama tipa Golinjevo iz vremena Ha B3 (9. st. pne.) Po dimenzijama, izrazite je sličnosti sa fibulom iz groba Gradac-Sokolac na Glasincu. Sve fibule ovog tipa imaju veliku trokutastu i u pravilu ukrašenu nožnu ploču, koje se prema tome može pretpostaviti i kod primjerka iz Travnika. Radi se o indiviudalnom, unikatnom komadu nakita, namjenjenom vjerojatno isključivo osobi koja ga je posjedovala.

Mala lučna fibula sa tordiranim lukom upućuje na transregionalne kontakte kasnobrončanih zajednica u Lašvanskoj dolini, prije svega sa prostorom sjeverne Italije.

Nalazište u Klaonici[uredi | uredi izvor]

Predmeti iz Klaonice predstavljaju prve dosada poznate grobne nalaze 10. i 8. st. pne. iz doline Lašve. Ukopi iz ovog perioda rijetko su zabilježeni i u susjednim dolinama i kotlinama centralne Bosne. Slično kao i u istočnoj i sjevernoj Bosni, za prostor centralne Bosne ne postoje za sada nikakvi dokazi o ukopima muških članova zajednice i to kroz dosta dug vremenski period od gotovo 200 godina. Ostaje otvoreno da li je ova praznina samo posljedica slabe istraženosti ili je riječ o za sada nepoznatim grobnim običajima. Većina bronzanih predmeta upućuje na žensku grobnu nošnju sa distinktivnim nakitom široke rasprostranjenosti (lučne i naočaraste fibule, tordirane ogrlice).

Među predmetima iz Klaonice nalaze i neki oblici nakita dosada nepoznati sa prostora centralne Bosne kao što su naočaraste fibule tipa Matijevići ili aplikacije od bronzanog lima, koje upućuju na široku komunikacijsku mrežu određenih članova zajednice. Pored toga grobovi iz Klaonice sadrže i niz regionalnih formi, uglavnom u lokalnoj izvedbi što još jednom podcrtava tipološku raznolikost kasnobronzanog nakita na teritoriji zapadnog Balkana

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Mario Gavranović, Ajla Sejfuli - Neobjavljeni brončani nalazi iz lašvanske doline" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 27. 10. 2020. Pristupljeno 12. 3. 2020.