Artur Burda
Artur Burda | |
|---|---|
| Rođenje | 21. januar 1894. |
| Smrt | 27. novembar 1984 (90 godina) Banja Luka, SFRJ |
| Mjesto počivanja | groblje sv. Marka u Banjoj Luci |
| Nacionalnost | poljska |
| Zanimanje | pravnik |
| Poznat(a) po | počasni konzul Republike Poljske u Banjoj Luci (1927.–1941.) |
| Supružnik/ci | Helena Luiza van 't Hoff |
| Djeca | Hermina Burda |
| Roditelji | Wiktor Burda |
Artur Burda (21. januar 1894. – 27. novembar 1984.)[1] bio je poljski društveni aktivista i preduzetnik, počasni konzul Poljske u Banjoj Luci (1927.–1941.).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Artur Burda je rođen 1894.[2] u Bielskom (danas Bielsko-Biała) kao sin Wiktora Burde, pionira uzgoja ribe.[3] Godine 1899. porodica se preselila u Beč, gdje je njegov otac postao savjetnik na dvoru cara Franje Josipa. Artur Burda se školovao u Švicarskoj, gdje je dočekao i period Prvog svjetskog rata kako ne bi bio pozvan u austrougarsku vojsku.[1]
Nakon rata, po očevoj volji, preselio se u Bosnu da preuzme svoju kompaniju. Godine 1923. nastanio se u Banjoj Luci.[1] Vodio je industrijsko ribarstvo koje je osnovao njegov otac u okolini Banja Luke. Godine 1934. osnovao je Rotary klub u Banjoj Luci. Godine 1927.[4] imenovan je za počasnog konzula Poljske. Brinuo se o oko 20.000 Poljaka koji su tada živjeli u Bosni, pomogao je u regulisanju pitanja njihovog državljanstva. Podržavao je i učenje poljskog jezika (pomagao je, između ostalih, učitelju Janu Kumoszu). U vođenju konzulata pomagao mu je Władysław Baron, bivši funkcioner austrougarske uprave i načelnik tuzlanske županije.[1] Bio je ktivan u poljskoj zajednici u Bosni,te je bio pokrovitelj mnogih poljsko-jugoslovenskih inicijativa.[3] Nakon njemačke invazije na Jugoslaviju 1941. godine, nove vlasti su naredile da se konzulat zatvori. Zajedno sa suprugom i kćerkom više puta je hapšen od strane Gestapoa i ustaša. Pomagao je ljudima koje su uhapsili nacisti otkupljujući ih ili organizirajući bijeg. Godine 1943. bio je zatvoren zbog davanja većeg novca jugoslovenskim partizanima i zatočen u ogranku koncentracionog logora u Aleksandrovcu. Zbog poznavanja njemačkog, ponuđeno mu je da potpiše Volksliste, ali je Burda to odbio. U avgustu 1944. godine poslan je na prinudni rad u njemački radni logor u Novoj Topoli, odakle je nakon mjesec dana uspio pobjeći. Godine 1944. vratio se u Banja Luku, gdje je živio do kraja rata. 1945. godine predao je ambasadi u Beogradu volju da ponovo aktivira počasni konzulat. Međutim, njegov prijedlog je odbijen zbog njegovog klasnog porijekla. Ipak, pomogao je Poljacima koji su željeli da se vrate iz Bosne u Poljsku.[1]
Tokom Titove vladavine, njegova kompanija je nacionalizovana. Do 1966. radio je u državnim ribnjacima u Jugoslaviji kao savjetnik.[1][5] Zatim je radio u fabrici celuloze u Banjoj Luci. Nakon što je otpušten odatle, morao je da se izdržava od povremenih poslova, uglavnom kao prevodilac (znao je osam jezika: poljski, srpskohrvatski, njemački, francuski, engleski, holandski, italijanski, španski). Tokom ovog perioda imao je samo poljsko državljanstvo, što je značilo da nije mogao koristiti lokalni sistem socijalne i zdravstvene zaštite niti putovati u kapitalističke zemlje u kojima je imao porodicu. Stoga je 1970. godine odlučio da se odrekne poljskog državljanstva i uzme jugoslovensko.[1]
1919. oženio se Holanđankom Helenom Luizom van't Hoff (1890–1966). Prema vjenčanom listu, Burda je u vrijeme vjenčanja već bio državljanin preporođene Poljske. Imali su kćer Herminu (1920–2016).[1]
Umro je u Banjoj Luci 1984.[3] Sahranjen je na mjesnom groblju Sv. Pantalejmona, a potom prebačen na katoličko groblje sv. Marka u Banjoj Luci (upisano kao Arthur Burda).
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d e f g h Chimiak, Łukasz (1. 12. 2013). "Z dziejów polskiej mniejszości w Bośni. Życie i działalność Wiktora i Artura Burdów". Studia z Dziejów Rosji i Europy Środkowo-Wschodniej (jezik: poljski). 48: 55. doi:10.12775/SDR.2013.03. ISSN 2353-6403. Pristupljeno 13. 2. 2023.
- ^ "Rotary 1934 - 1940". rotary-bl.org. Arhivirano s originala, 14. 12. 2013.
- ^ a b c "Sylwetki największych Polaków w Bośni". web.archive.org. 11. 6. 2017. Arhivirano s originala 11. 6. 2017. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ Lis, Tomasz Jacek (2020). W kręgu dyplomacji i polityki : w 100-lecie nawiązania stosunków dyplomatycznych między Polską a Jugosławią (jezik: poljski). Bojan Dimitrijević, Paweł Wawryszuk, Andrzej Zaćmiński. Bydgoszcz. str. 49. ISBN 978-83-8018-328-5. OCLC 1235377436.CS1 održavanje: datum i godina (link)
- ^ Lis, Tomasz Jacek (2014). Polskie osadnictwo i duchowieństwo w Bośni i Hercegowinie od 1894 do 1920 roku. Toruń. str. 74.