Franciszek Kruszelnicki

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Franciszek Kruszelnicki
Rođenje1859
Kolomija, Austro-Ugarska
Smrt1934 (74–75 god)
Toruń, Poljska
Mjesto počivanjaGroblje sv. Georgija u Torunju
Nacionalnostpoljska
Druga imenaFranjo Kruszelnicki,
Franz Ritter von Kruszelnicki
Alma materUniverzitet u Lavovu
Zanimanjepravnik
Poznat(a) popočasni konzul Republike Poljske u Sarajevu (1919.–1921.)
DjecaTadeusz
NagradeSRB-SHS-YUG Orden Svetog Save Komandir BAR.svg AT-T weiss-rot spange BAR.svg AUT KuK Friedensbande BAR.png Bosnisch-Herzegowinische Erinnerungsmedaille - Ribbon.png
Vila Mandić (2012)

Franciszek Kruszelnicki, Franjo[1], fonetski: Francišek Krušelnicki (1859 u Kolomiji, Austro-Ugarska – 1934. u Torunju, Poljska)[2] bio je poljski pravnik, specijalista civilnog prava, sudija, počasni konzul Republike Poljske u Sarajevu (1919.–1921.).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pohađao je C. K. gimnaziju u Kolomiji, gdje je 1879. maturu položio odličnim uspjehom u 8. razredu i dobio "slavno svjedočanstvo o položenom maturskom ispitu".[3] Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Lavovu.[4] Godine 1883. dolazi u Bosnu i Hercegovinu.[5] Bio je potpredsjednik Apelacionog suda[2] i do 1918. jedan od predsjednika Senata Višeg suda u Sarajevu. Također je radio i kao advokat (njegova kancelarija nalazila se na adresi Ferhadija 1).[5] Kao teoretičar, specijalizovao se u polju lokalnog građanskog prava.[5] Spominje se među vodećim austrougarskim istraživačima šerijatskog prava.[1][5] Nedugo nakon Prvog svjetskog rata, bio je uključen u pomoć Poljacima koji su živjeli u Bosni i Hercegovini da se vrate u tek preporođenu Poljsku, te u vođenje evidencije poljskih vojnika koji su se vraćali sa fronta. Zbog svog angažmana, ali i kontakata u Sarajevu, Ministarstvo vanjskih poslova imenovalo ga je 23. septembra 1919. počasnim konzulom Republike Poljske[5] (prema drugom izvoru, u novembru 1918. godine).[2] Konzulat se nalazio u prestižnoj vili Mandić u Petrakijinoj ulici. Glavni zadatak Kruszelnickog bio je organizovati repatrijaciju Poljaka koji su živjeli u Bosni u Poljsku. To je, između ostalog, uključivalo organizovanje željezničkog prevoza, potvrđivanje identiteta ljudi koji odlaze, kao i davanje viza. Ova institucija se bavila i tipičnim konzularnim poslovima koji su bili vezani za npr. izdavanje dokumenata ili potvrda poljskog državljanstva galicijskih seljaka koji su živjeli u sjevernoj Bosni. Nakon realizovanog osnovnog zadatka, u januaru 1921. konzulat je prestao sa radom.[5]

Po povratku iz Sarajeva bio je direktor suda u Starogardu.[5] Krajem 1921. unaprijeđen je na mjestu sudije Apelacionog suda u Torunju. Penzionisan je 1925. godine.[2] Objavljivao je svoje radove na temu izvršnih postupaka u pravnim časopisima.[4][5]

Otac službenika Tadeusza Kruszelnickog, djed historičara umjetnosti Zygmunta Kruszelnickog. Pokopan je na groblju sv. Georgija u Torunju.[4]

Odlikovanja i dekoracije[uredi | uredi izvor]

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Franjo Kruszelnicki: Gragjanski postupak : za Bosnu i Hercegovinu. Mostar: Štamparsko-umjetnički zavod Pachera i Kisića, 1903, s. 510.
  • Franjo Kruszelnicki: Sistem ovršnoga i osigurnoga postupka za Bosnu i Hercegovinu. Zagreb: Dionička tiskara, 1905, s. 132.
  • Franjo Kruszelnicki: Komentar zakonu od 2. marta 1887. za Bosnu i Hercegovinu : o pobijanju pravnih djela glede imovine insolventna dužnika. Sarajevo: Knjižara Leona Finzia, 1912, s. 128.
  • Franjo Kruszelnicki: Kazneni zakon o zločinstvima i prestupcima za Bosnu i Hercegovinu : sa objema novelama kaznenom zakonu i sa zakonom o lihvi : Zakon o kamatama : Zakon o stampi. Sarajevo: Leon Finzi, 1914, s. 176.
  • Franjo Kruszelnicki: Osnovi hipotekarnoga prava po općem građanskom zakoniku s obzirom na Gruntornički zakon za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Zemaljska štamparija, 1914, s. 114.
  • Franjo Kruszelnicki, Salih Mutapčić: Postupak pred šerijatskim sudovima u Bosni i Hercegovini. Zagreb: Dionička tiskara, 1917, s. 79.
  • Franjo Kruszelnicki: Građanski parnični postupnik za Bosnu i Hercegovinu : s novelom gr. p. p. i drugim naredbama i upustvima za sudove. Sarajevo: L. Finzi, 1918, s. 296.
  • Franciszek Kruszelnicki: Zarys systemu polskiego prawa egzekucyjnego i zabezpieczającego. Warszawa: Bibljoteka Prawnicza, 1934, s. 238. OCLC 750480287.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Durmišević, Enes (2010). "Officials specialized in shari'ah law during the Austro-Hungarian period in Bosnia and Herzegovina (1878–1918)" (PDF). Anali Pravnog fakulteta u Beogradu (58 (3)): 57, 64. ISSN 0003-2565. Arhivirano s originala (PDF), 29. 4. 2021. Pristupljeno 6. 5. 2021.
  2. ^ a b c d e "Z żałobnej karty. Ś. p. Franciszek Kruszelnicki", Dzień Pomorski (jezik: poljski), Pomorska Spółdzielnia Wydawnicza, str. 7, 3. 6. 1934, pristupljeno 6. 5. 2021
  3. ^ Sprawozdanie Dyrekcyi C. K. Wyższego Gimnazyum w Kołomyi za rok szkolny 1879 (jezik: poljski), Kołomyja: Druk. H. Zadembski, 1879, str. 84, pristupljeno 6. 5. 2021
  4. ^ a b c Litwin, Małgorzata (1. 4. 2018). "Rekordowa XVI kwesta na cmentarzu św. Jerzego". torun.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 27. 10. 2019. Pristupljeno 6. 5. 2021.
  5. ^ a b c d e f g h Lis, Tomasz Jacek (2020). Działalność pierwszego polskiego konsulatu honorowego w Sarajewie. W kręgu dyplomacji i polityki : w 100-lecie nawiązania stosunków dyplomatycznych między Polską a Jugosławią (jezik: poljski). Bydgoszcz: Wydawnictwo Uniwersytetu Kazimierza Wielkiego. str. 42–57. ISBN 978-83-8018-328-5. OCLC 1242165575.
  6. ^ a b c "Hof- und Staatshandbuch der Österreichisch-Ungarischen Monarchie für das Jahr 1918". alex.onb.ac.at (jezik: njemački). 1918. Pristupljeno 6. 5. 2021.