Bubrežna arterija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bubrežna arterija
Razgranavanje bubrežnih arterija, lijevo o desno od aorte (crveno)
Detalji
LatinskiArteria renalis
Identifikatori
Gray'sp.610
TAA12.2.12.075
FMA14751
Anatomska terminologija

Bubrežne arterije normalno se nalaze sa lijeve unutrašnje strane trbušne aorte, odmah ispod gornje mezenterne arterije, a krvlju opskrbljuju bubreg. Svaka je usmjerena preko dijafragminog nastavka, tako da tvori gotovo pravi kut.

Bubrežne arterije prenose veliki dio ukupnog protoka krvi u bubrege. Do trećine ukupnog srčanog izlaza može proći kroz bubrežne arterije kako bi ih bubrezi filtrirali.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Ima radijus otprilike 0,25 cm,[1] 0.26 cm at the root.[2] Izmjereni srednji promjer može se razlikovati, ovisno o korištenom slikovnom metodu. Naprimjer, ultrazvukom utvrđen je promjer od 5,04 ± 0,74 mm, ali angiografski bio je 5,68 ± 1,19 mm.[3]

Zbog položaja aorte, donje šuplje vene i bubrega u tijelu, desna bubrežna arterija obično je duža od lijeve.[4][5]

Grane[uredi | uredi izvor]

Prije nego što dosegne bubrežni hilum, svaka arterija podijeli se na četiri ili pet grana; veći broj ovih (prednjih grana) leži između bubrežne vene i mokraćovoda, pri čemu je vena sprijeda, mokraćovod straga, ali jedna ili više grana (stražnje grane) obično se nalaze iza mokraćovoda.

Svaki sud odašilje male donje nadbubrežne grane u nadbubrežnu žlijezdu, mokraćovod i okolno ćelijsko tkivo i mišiće.Često se nađu jedna ili dvije pomoćne bubrežne arterije, posebno na lijevoj strani, jer obično proizlaze iz aorte, a mogu se otkinuti iznad (češće) ili ispod glavne arterije. Umjesto da uđu u bubreg na hilusu, one obično probijaju gornji ili donji dio organa.

Varijacija[uredi | uredi izvor]

Arterijska opskrba bubrega je promjenjiva i može postojati jedna ili više bubrežnih arterija koje opskrbljuju svaki bubreg. Smještena je iznad bubrežne vene. Prekomjerne bubrežne arterije (dvije ili više arterija na jednom bubregu) najčešća su obnovljena vaskularna anomalija, a pojava se sreće između 25% i 40% bubrega.[6]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Stenoza bubrežne arterije ili sužavanje jedne ili obje bubrežne arterije izaziva hipertenziju, jer se zahvaćeni bubrezi oslobađaju renin, kako bi se povećao krvni pritisak i očuvala perfuzija bubrega. Obično se dijagnosticira dupleksnom ultrazvukom bubrežnih arterija. Po potrebi se liječi balonskom angioplastikom i stentovima.

Ateroskleroza također može utjiati na bubrežne arterije i može dovesti do slabe perfuzije bubrega što dovodi do smanjene funkcije i, moguće, zatajenja bubrega.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kem, D. C.; Lyons, D. F.; Wenzl, J.; Halverstadt, D.; Yu, X. (2005). "Renin-Dependent Hypertension Caused by Nonfocal Stenotic Aberrant Renal Arteries: Proof of a New Syndrome". Hypertension. 46 (2): 380–5. doi:10.1161/01.HYP.0000171185.25749.5b. PMID 15967872.
  2. ^ Ottesen, Johnny T.; Danielsen, Michael, ured. (2000). Mathematical Modelling in Medicine. IOS Press. ISBN 978-4-274-90318-2.
  3. ^ Aytac, Suat K.; Yigit, Hasan; Sancak, Tanzer; Ozcan, Hasan (2003). "Correlation between the diameter of the main renal artery and the presence of an accessory renal artery: sonographic and angiographic evaluation". Journal of Ultrasound in Medicine. 22 (5): 433–9, quiz 440–2. doi:10.7863/jum.2003.22.5.433. PMID 12751854.[mrtav link]
  4. ^ Saldarriaga, Bladimir; Pinto, Sergio A; Ballesteros, Luis E (2008). "Morphological Expression of the Renal Artery: A Direct Anatomical Study in a Colombian Half-caste Population". International Journal of Morphology. 26 (1): 31–8. doi:10.4067/S0717-95022008000100005.
  5. ^ http://www.anatomyatlases.org/AnatomicVariants/Cardiovascular/Text/Arteries/Renal.shtml}}[mrtav link]
  6. ^ Coello-Torà, Iris; Segura-Sampedro, Juan José; Pérez-Celada, Judit; Jiménez-Morillas, Patricia; Morales-Soriano, Rafael (January 2020). "[Accessory renal artery arising from infrarenal aorta, exposed during linphadenectomy due to cytoreductive surgery and HIPEC.]". Archivos Espanoles de Urologia. 73 (1): 76–77. ISSN 0004-0614. PMID 31950928.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]