Darko Cvijetić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Darko Cvijetić
Darko-Cvijetic.jpg
Rođenje (1968-01-11) 11. januar 1968 (55 godina)
Ljubija Rudnik
Poznata djela
Masovne razglednice iz Bosne, Mali ekshumatorski eseji, Emotikoni u Viberu, "Ježene kožice", "Schindlerov lift"

Darko Cvijetić (Ljubija Rudnik, 11. januar 1968) jeste bosanskohercegovački pisac, režiser i dramaturg.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija Rudnik, Jugoslavija (danas Bosna i Hercegovina, Republika Srpska). u obitelji Srbina i Hrvatice.[2] Piše pjesme i kratke priče, režiser je i dramaturg u Pozorištu Prijedor, kolumnist sarajevskog portala “Žurnal”. Njegove pjesme i romani su prevođeni na: francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Podjednako knjige objavljuje u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Banja Luci, Zenici, Skoplju, Hamburgu, Gdanjsku, Varšavi, Padovi, Tel Avivu, Mariboru. Uređivao je književni blog "Hypomnemata".

Filozofiju vrtlarstva – etike, monoteističku teologiju i teatrologiju izučio na privatnom studiju kod Majstora Leona Weissa.

Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Hrvatskog društva pisaca. Suradni (dopisni) član Internacionalne Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (IANUBIH)

Potpisnik je “Deklaracije o zajedničkom jezikupod rednim brojem 36

Objavljena djela[uredi | uredi izvor]

  • Noćni Gorbačov, pjesme, 1990, Pegaz, Beograd;
  • Himenica,  pjesme, 1996, Raskršća, Beograd;
  • Manifest Mlade Bosne, 2000, kratke priče, Prometej, Novi Sad
  • Passport for Sforland, 2004, pjesme, Udruženje književnika RS, Banja Luka
  • Masovne razglednice iz Bosne, 2012, Besjeda, Banja Luka
  • Konopci s otiskom vrata, 2013, Centar za kritičku misao, Mostar
  • Mali ekshumatorski eseji, 2015, Zadužbina „Petar Kočić“,Banja Luka – Beograd
  • Emotikoni u Viberu, 2016. Samouprava, Sarajevo
  • Paraolimpijske himne, 2017. dvojezično, Poiesis, Ljubljana
  • Ježene kožice, 2017. Vrijeme, Zenica
  • Schindlerov lift, 2018. roman, Buybook, Sarajevo
  • L'ASCENSORE DI PRIJEDOR, roman, 2021. Bottega Errante, Udine, Italija
  • Snijeg je dobro pazio da ne padne, 2019. V.B.Z., Zagreb
  • Što na podu spavaš, 2020., roman, Buybook, Sarajevo
  • Noćna straža, 2021. kratke priče, Buybook, Zagreb/Sarajevo

U antologijama je BiH poezije na makedonskom (Seida Beganović), srpskom (Milenko Stojčić, Milosav Tešić) i francuskom (Tomislav Dretar). Autor je preko 200 radio priča po tekstovima južnoslavenskih autora za “Dramski program Radio Prijedora”. (1990 – 2008)

Značajnije kazališne režije[uredi | uredi izvor]

  • Nije čovjek ko ne umre, Velimir Stojanović, 1991. godine
  • Znakovi, Ivo Andrić, 1991.
  • Srpska drama, Siniša Kovačević, 1995. (Nagrada za najbolju režiju na Festivalu, Zlatna vila, 1995.)
  • Mandragola, N.Machiavelli, 1997. (Nagrada za najbolju režiju na Festivalu Zlatna vila, 1997.)
  • Galeb, paviljon 6, po A.P. Čehovu, 2003. (Specijalna nagrada za režiju, Festival Zlatna vila, 2003.)
  • Na čijoj strani, Ronald Harwood, 2007. (Nagrada za najbolju režiju na Festivalu Zlatna vila, 2007.)
  • Kvartet, Ronald Harwood, 2012.
  • Feničanke, materijali, autorski projekat, 2013. (Specijalna nagrada, Sarajevska zima, 2014.)
  • Generacija bez kosti, autorski projekat, 2015.
  • Bunar, Radmila Smiljanić, 2016. (Nagrada za najbolju režiju na Kazališnim/Pozorišnim Igrama BiH, Jajce, 2017.)
  • Sve o ženama, Miro Gavran, 2017.

Značajnije kazališne uloge[uredi | uredi izvor]

  • Andreja Andrejević, Divlje meso, Goran Stefanovski, režija Ahmet Obradović, 1985.
  • Rodion Raskoljnikov, Zločin i kazna, F.M. Dostojevski, režija Gradimir Gojer, 2007.
  • Boris Davidovič Novski, Grobnica za Borisa Davidoviča, Danilo Kiš, režija Gradimir Gojer, 2009.
  • Estragon, U očekivanju Godota, Samuel Beckett, režija Radenko Bilbija, 2003.
  • Clow, Svršetak igre, Samuel Beckett, režija Dragoljub Mutić, 1989.
  • Svetozar Ružičić, Pokondirena tikva, Jovan Sterija Popović, režija Radenko Bilbija, 1998.
  • dvanaestogodišnji Neven, Urnebesna tragedija, Dušan Kovačević, režija Radenko Bilbija, 2006. godine (…)
  • Darko Cvijetić, Što na podu spavaš, Darko Cvijetić, režija Kokan Mladenović, 2022.

Časopisi[uredi | uredi izvor]

Objavljivao u: Književna reč (Beograd), Literatura (Ljubljana), Quorum (Zagreb), Split Mind (Split), Odjek (Sarajevo), Polja (Novi Sad), Koraci (Kragujevac), Povelja (Kraljevo), Reč (Beograd), Poezija (Beograd), Život (Sarajevo), Sarajevske sveske i druge. Vodio u više navrata „Dnevnik“ za „Radio Slobodna Europa“, Prag.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Dobitnik nagrade „UGLJEŠA KOJADINOVIĆ“, za “Ukupan doprinos teatarskoj umjetnosti”, koju dodjeljuje „Glas Srpske“, Banja Luka, 1999. godine.
  • Dobitnik nagrade „MARKO PAVKOVIĆ“[3], za “Ukupan doprinos pozorišnoj umjetnosti u gradu Prijedoru”, koju dodijeljuje „Pozorište Prijedor“, 2005.
  • Dobitnik nagrade za režiju, na Kazališnim/Pozorišnim Igrama u Jajcu[4] (Festival profesionalnih kazališta BiH) za režiju predstave „BUNAR“, po tekstu Radmile Smiljanić, u izvedbi POZORIŠTA PRIJEDOR, 2017. god.
  • Dobitnik književne nagrade „Kočićevo pero“[5] koju dodjeljuje Zadužbina PETAR KOČIĆ, Banja Luka/Beograd, za roman „Schindlerov lift“ – jesen 2019.
  • Dobitnik književne nagrade „Fric – Miroslav Krleža“[6] koju dodjeljuje hrvatski tjednik „Express“, Zagreb, za roman „Schindlerov lift“ 2020.
  • Dobitnik nagrade za ukupan književni rad „Literarum fundatio“[7], Fondacije “Idriz Jakupović” za 2018. godinu, Sanski Most/Prijedor, 2019.
  • Dobitnik Specijalne nagrade za režiju predstave “Srpska drama”, po tekstu Siniše Kovačevića, u izvedbi POZORIŠTA PRIJEDOR na Festivalu “Zlatna vila” u Prijedoru, 1995.
  • Dobitnik nagrade “Amra Prutina” za umjetničku hrabrost[8], 2021. (Mostarski teatar mladih)
  • Finalist europske nagrade za poeziju “EUROPEJSKI POETA WOLNOSCI”[9] (Europski pjesnik slobode) Gdanjsk, (Poljska, 2019/2020)
  • Finalist nagrade “Meša Selimović”[10], Tuzla, 2019. za roman “Schindlerov lift”
  • Finalist nagrade “Petar Petrović Njegoš”, Podgorica, 2019. koju dodjeljuje predsjednik Republike Crne Gore, za roman “Schindlerov lift”
  • Polufinalist nagrade “Janko Polić Kamov”[11] Hrvatskog društva pisaca, Zagreb 2019. za knjigu pjesama , Snijeg je dobro pazio da ne padne, V.B.Z., Zagreb, 2019.
  • Finaslist nagrade “Janko Polić Kamov”[11] Hrvatskog društva pisaca, Zagreb 2020. za roman “Što na podu spavaš”, Buybook, Sarajevo – Zagreb, 2020.
  • Finalist nagrade “Fric- Miroslav Krleža”[12], koju dodjeljuje hrvatski tjednik “Express”, Zagreb, za roman “Što na podu spavaš” 2021.
  • Finalist nagrade za “Knjigu godine”, koju dodjeljuje srpski nedjeljnik “NIN”, Beograd, za roman “Što na podu spavaš” 2021.
  • U užem izboru za Nagradu Zlatni suncokret, koju dodjeljuje kompanija Vital, Beograd, za roman
  • Evropski pjesnik slobode koju dodjeljuje Međunarodni književni festival u Gdanjsku (Poljska), 2019/2020 godine.
  • Počasni je ambasador za kulturu “Bosanskog kulturnog centra” u Prijedoru i koordinator “Odsjeka za knjigu i izdavaštvo”.

Dramska izvođenja[uredi | uredi izvor]

Po motivima romana SCHINDLEROV LIFT, u “Kamernom teatar 55”, u Sarajevu, urađena je kazališna predstava[13] u režiji Kokana Mladenovića (premijera – ožujak 2021.)

Po motivima romana ŠTO NA PODU SPAVAŠ, u koprodukciji Dramskog kazališta "Gavella", Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Narodnog pozorišta Sarajevo, urađena je kazališna predstava u režiji Kokana Mladenovića (Beograd), u kojoj lik Darka Cvijetića tumači autor. (premijera - rujan 2022.)

Književnost Darka Cvijetića u znanstvenim radovima[uredi | uredi izvor]

  • Ott Franolić, Marija. Čitati Darka Cvijetića – teško hvatati dah, 2020.
  • Against Institutionalised Forgetting: Memory Politics from Below in Postwar Prijedor. Introduction and background, presented at the Marxist Literary Group (MLG) conference in 2014 and then reworked for a talk at the University of Florida in 2016 under the title “The political life of exported steel”. Author: Zoran Vučkovac, zbornik radova, uredile Ana Milošević (iz KU Leuven) i Tamara Pavašević-Trošt (Uni Ljubljana)
  • „Kako pjesma izgovara smrt : poetika smrti Darka Cvijetića“, izv. prof. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman (Jezik in fabula, Zagreb, Filozofski fakultet, 23. veljače 2018)
  • Smrt kao dvostruki eksces u poeziji Darka Cvijetića“, izv. prof. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Wielkie tematy kultury w literaturach slowianskich (Wroclaw 2019).
  • “Postmoderna poetika Darka Cvijetića”, Šeherzada Džafić, Pedagoški fakultet, Univerzitet u Bihaću, 2020. godine

O djelima Darka Cvijetića pisali su Radomir Sovilj, Tomaž Šalamun, Miljenko Jergović, Semezdin Mehmedinović, Ivan Milenković, Ivan Obrenov, Božo Koprivica, Andrijana Kos Lajtman, Abdulah Sidran, Ljubomir Simović, Zlatko Paković, Marija Nenezić, Hrvoje Klasić, Sara Tomac, Seida Beganović, Ivica Prtenjača, Josip Mlakić, Elisa Cappeti, Selvedin Avdić, Đorđe Krajišnik, Zoran Ferić, Saša Ćirić, Denis Derk, Karmela Devčić, Ademir Kenović, Gradimir Gojer, Nedim Sejdinović, Ivica Ivanišević, Marija Ott Franolić, Tomislav Čadež, Gorčin Stojanović, Elvis Ljajić, Zorana Simić, Ivana Golijanin, Mladen Bićanić, Petar Luković, Kristina Ljevak, Šeherzada Džafić, Bjanka Alajbegović, Vanja Kulaš, Rade Radovanović, Goran Trkulja, Ana Jambrek, Nedžad Fejzić, Marko Tomaš, Nenad Dizdarević i drugi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Biografija". Hypomnemata blog. Pristupljeno 24. 10. 2018.
  2. ^ "Arhipelag Jugoslavija". Deutsche Welle. 5. 4. 2021. Pristupljeno 24. 8. 2021.
  3. ^ "Intervju sa Darkom Cvijetićem - GradPrijedor.com - Portal grada Prijedora" (jezik: srpski). 12. 3. 2009. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  4. ^ RTV7, Urednik. "Zatvorene 36. Pozorišne/kazališne igre u Jajcu: Nagrada za dramski lik Woyzecka pripala glumcu Midhatu Kušljugiću". RTV7 | Medijski servis grada Tuzle. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  5. ^ "Darko Cvijetić o nagradi za „Schindlerov lift": Moje jurišanje na nebo je krunisano Kočićevim imenom". Srpskainfo (jezik: srpski). Pristupljeno 7. 4. 2022.
  6. ^ "Darko Cvijetić dobitnik književne nagrade Fric 2018/19". mvinfo.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 4. 2022.
  7. ^ "Nagrade – Fondacija "Idriz Jakupovic"". Pristupljeno 7. 4. 2022.
  8. ^ "bhrt". bhrt.ba. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  9. ^ administrator, Objavio (18. 11. 2018). "Darko Cvijetić u užem izboru za evropsku nagradu Europejski Poeta Wolności". P.E.N. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  10. ^ "19. međunarodni književni susreti Cum Grano Salis u Tuzli - objavljeni finalisti nagrade 'Meša Selimović'". mvinfo.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 4. 2022.
  11. ^ a b "Polufinalisti Nagrade Janko Polić Kamov | Hrvatsko Društvo Pisaca". hrvatskodrustvopisaca.hr. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  12. ^ "Objavljeni finalisti književne Nagrade Fric, evo tko su oni". www.vecernji.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 4. 2022.
  13. ^ "BHRT - Premijera predstave Schindlerov lift (Kamerni teatar 55)". bhrt.ba. Pristupljeno 7. 4. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]