Darko Cvijetić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Darko Cvijetić
Rođenje (1968-01-11) 11. januar 1968 (56 godina)
Ljubija Rudnik
Poznata djela
Masovne razglednice iz Bosne, Mali ekshumatorski eseji, Emotikoni u Viberu, "Ježene kožice", "Schindlerov lift"

Darko Cvijetić (Ljubija Rudnik, 11. januar 1968) jeste bosanskohercegovački pisac, režiser i dramaturg.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija Rudnik, Jugoslavija (danas Bosna i Hercegovina, Republika Srpska). u obitelji Srbina i Hrvatice.[2] Piše pjesme i kratke priče, režiser je i dramaturg u Pozorištu Prijedor, kolumnist sarajevskog portala “Žurnal”. Njegove pjesme i romani su prevođeni na: francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Knjige objavljuje u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Banja Luci, Zenici, Skoplju, Hamburgu, Gdanjsku, Varšavi, Padovi, Tel Avivu, Mariboru. Uređivao je književni blog "Hypomnemata".

Filozofiju vrtlarstva – etike, monoteističku teologiju i teatrologiju izučio na privatnom studiju kod Majstora Leona Weissa.

Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Hrvatskog društva pisaca. Dopisni član Internacionalne Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (IANUBIH)[3]

Potpisnik je “Deklaracije o zajedničkom jeziku ” pod rednim brojem 36

Objavljena djela[uredi | uredi izvor]

  • Noćni Gorbačov, pjesme, 1990, Pegaz, Beograd;
  • Himenica,  pjesme, 1996, Raskršća, Beograd;
  • Manifest Mlade Bosne, 2000, kratke priče, Prometej, Novi Sad
  • Passport for Sforland, 2004, pjesme, Udruženje književnika RS, Banja Luka
  • Masovne razglednice iz Bosne, 2012, Besjeda, Banja Luka
  • Konopci s otiskom vrata, 2013, Centar za kritičku misao, Mostar
  • Mali ekshumatorski eseji, 2015, Zadužbina „Petar Kočić“,Banja Luka – Beograd
  • Emotikoni u Viberu, 2016. Samouprava, Sarajevo
  • Paraolimpijske himne, 2017. dvojezično, Poiesis, Ljubljana
  • Ježene kožice, 2017. Vrijeme, Zenica
  • Schindlerov lift, 2018. roman, Buybook, Sarajevo
  • L'ASCENSORE DI PRIJEDOR, roman, 2021. Bottega Errante, Udine, Italija
  • Snijeg je dobro pazio da ne padne, 2019. V.B.Z., Zagreb
  • Što na podu spavaš, 2020., roman, Buybook, Sarajevo
  • Noćna straža, 2021. kratke priče, Buybook, Zagreb/Sarajevo
  • Nakupine straha, 2023.sabrane pjesme, Buybook, Zagreb /Sarajevo
  • Šum, Šumarice, Kragujevac, 2023.
  • Snijeg je dobro pazio da ne padne, Gdańsk, Poland, 2024. prev. Milosz Waligorski
  • Winda Schindlera, Noir sur Blanc, Warsawa, Poland, 2024. prev. Dorota Menzl
  • Previše mi to. Osam devojčica, 2024. roman, Buybook, Zagreb/Sarajevo

U antologijama je BiH poezije na makedonskom (Seida Beganović), srpskom (Milenko Stojčić, Milosav Tešić) i francuskom (Tomislav Dretar). Autor je preko 200 radio priča po tekstovima južnoslavenskih autora za “Dramski program Radio Prijedora”. (1990 – 2008)

Značajnije kazališne režije[uredi | uredi izvor]

  • Nije čovjek ko ne umre, Velimir Stojanović, 1991. godine
  • Znakovi, Ivo Andrić, 1991.
  • Duplo dno, Goran Stefanovski, 1993.
  • Srpska drama, Siniša Kovačević, 1995. (Nagrada za najbolju režiju na Festivalu, Kočićeva srpska scena, 1995.)
  • Mandragola, N.Machiavelli, 1997. (Nagrada za najbolju režiju na Festivalu Kočićeva srpska scena, 1997.)
  • Galeb, paviljon 6, po A.P. Čehovu, 2003. (Specijalna nagrada za režiju, Festival Kočićeva srpska scena, 2003.)
  • Na čijoj strani, Ronald Harwood, 2007. (Nagrada za najbolju režiju na Festivalu Kočićeva srpska scena, 2007.)
  • Kvartet, Ronald Harwood, 2012.
  • Feničanke, materijali, autorski projekat, 2013. (Specijalna nagrada, Sarajevska zima, 2014.)
  • Generacija bez kosti, autorski projekat, 2015.
  • Bunar, Radmila Smiljanić, 2016. (Nagrada za najbolju režiju na Kazališnim/Pozorišnim Igrama BiH, Jajce, 2017.)
  • Sve o ženama, Miro Gavran, 2017.

Značajnije kazališne uloge[uredi | uredi izvor]

  • Andreja Andrejević, Divlje meso, Goran Stefanovski, režija Ahmet Obradović, 1985.
  • Rodion Raskoljnikov, Zločin i kazna, F.M. Dostojevski, režija Gradimir Gojer, 2007.
  • Boris Davidovič Novski, Grobnica za Borisa Davidoviča, Danilo Kiš, režija Gradimir Gojer, 2009.
  • Estragon, U očekivanju Godota, Samuel Beckett, režija Radenko Bilbija, 2003.
  • Clow, Svršetak igre, Samuel Beckett, režija Dragoljub Mutić, 1989.
  • Svetozar Ružičić, Pokondirena tikva, Jovan Sterija Popović, režija Radenko Bilbija, 1998.
  • dvanaestogodišnji Neven, Urnebesna tragedija, Dušan Kovačević, režija Radenko Bilbija, 2006. godine (…)
  • Darko Cvijetić, Što na podu spavaš, Darko Cvijetić, režija Kokan Mladenović, 2022.

Časopisi[uredi | uredi izvor]

Objavljivao u: Književna reč (Beograd), Literatura (Ljubljana), Quorum (Zagreb), Split Mind (Split), Odjek (Sarajevo), Polja (Novi Sad), Koraci (Kragujevac), Povelja (Kraljevo), Reč (Beograd), Poezija (Beograd), Život (Sarajevo), Sarajevske sveske i druge. Vodio u više navrata „Dnevnik“ za „Radio Slobodna Europa“, Prag.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Dobitnik - Sterijine nagrade (u koautorstvu) za dramatizaciju romana "Što na podu spavaš", na 68. Sterijinom pozorju u Novom Sadu, 2023.
  • Dobitnik specijalne nagrade za tekst i izvedbu predstave "Što na podu spavaš" na 10.Tvrđava teatru i Čortanovcima, 2023.
  • Dobitnik specijalne nagrade Narodnog pozorišta Sarajevo - piscu, dramaturgu i glumcu u predstavi "Što na podu spavaš", 2023.godine
  • Dobitnik godišnje nagrade Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, za predstavu "Što na podu spavaš", 2023.
  • Dobitnik nagrade Uglješa Kojadinović, za "Ukupan doprinos teatarskoj umjetnosti", koju dodjeljuje „Glas Srpske“, Banja Luka, 1999. godine.
  • Dobitnik nagrade Marko Pavković[4], za "Ukupan doprinos pozorišnoj umjetnosti u gradu Prijedoru", koju dodijeljuje Pozorište Prijedor, 2005.
  • Dobitnik nagrade za režiju, na Kazališnim/Pozorišnim Igrama u Jajcu[5] (Festival profesionalnih kazališta BiH) za režiju predstave „BUNAR“, po tekstu Radmile Smiljanić, u izvedbi POZORIŠTA PRIJEDOR, 2017. god.
  • Dobitnik nagrade “Zoranov brk” za glumačku bravuru za ulogu Darka Cvijetića u predstavi Što na podu spavaš, po romanu Darka Cvijetića, u režiji Kokana Mladenovića u izvedbi Dramskog kazališta “Gavella” Zagreb, Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Narodnog pozorišta Sarajevo na “Zoranovim danima” u Zaječaru, listopad, 2022.
  • Dobitnik književne nagrade „Kočićevo pero“[6] koju dodjeljuje Zadužbina PETAR KOČIĆ, Banja Luka/Beograd, za roman „Schindlerov lift“ – jesen 2019.
  • Dobitnik književne nagrade „Fric – Miroslav Krleža“[7] koju dodjeljuje hrvatski tjednik „Express“, Zagreb, za roman „Schindlerov lift“ 2020.
  • Dobitnik nagrade za ukupan književni rad „Literarum fundatio“[8], Fondacije “Idriz Jakupović” za 2018. godinu, Sanski Most/Prijedor, 2019.
  • Dobitnik Specijalne nagrade za režiju predstave “Srpska drama”, po tekstu Siniše Kovačevića, u izvedbi POZORIŠTA PRIJEDOR na Festivalu “Zlatna vila” u Prijedoru, 1995.
  • Dobitnik nagrade “Amra Prutina” za umjetničku hrabrost[9], 2021. (Mostarski teatar mladih)
  • Dvostruki finalist nagrade Europski pjesnik slobode, koju dodjeljuje Međunarodni književni festival u Gdanjsku (Poljska), 2019/2020 godine, kao 2024. godine
  • Počasni je ambasador za kulturu “Bosanskog kulturnog centra” u Prijedoru i koordinator “Odsjeka za knjigu i izdavaštvo”.

Dramska izvođenja[uredi | uredi izvor]

Po motivima romana SCHINDLEROV LIFT, u “Kamernom teatar 55”, u Sarajevu, urađena je kazališna predstava[10] u režiji Kokana Mladenovića (premijera – ožujak 2021.)

Po motivima romana ŠTO NA PODU SPAVAŠ, u koprodukciji Dramskog kazališta "Gavella", Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Narodnog pozorišta Sarajevo, urađena je kazališna predstava u režiji Kokana Mladenovića (Beograd), u kojoj lik Darka Cvijetića tumači autor. (premijera - rujan 2022.)

Po motivima drame ŠUM ŠUMARICE, urađena je dramska izvedba u Spomen području Šumarice (Kragujevac) u listopad 2023. u izvedbi Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca i produkciji RTS Beograd, u režiji Marka Misirača (premijera, 21.10.2023.)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Biografija". Hypomnemata blog. Pristupljeno 24. 10. 2018.
  2. ^ "Arhipelag Jugoslavija". Deutsche Welle. 5. 4. 2021. Pristupljeno 24. 8. 2021.
  3. ^ "Prof. Darko Cvijetić – IANUBIH". Pristupljeno 23. 3. 2023.
  4. ^ "Intervju sa Darkom Cvijetićem - GradPrijedor.com - Portal grada Prijedora" (jezik: srpski). 12. 3. 2009. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  5. ^ RTV7, Urednik. "Zatvorene 36. Pozorišne/kazališne igre u Jajcu: Nagrada za dramski lik Woyzecka pripala glumcu Midhatu Kušljugiću". RTV7 | Medijski servis grada Tuzle. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  6. ^ "Darko Cvijetić o nagradi za „Schindlerov lift": Moje jurišanje na nebo je krunisano Kočićevim imenom". Srpskainfo (jezik: srpski). Pristupljeno 7. 4. 2022.
  7. ^ "Darko Cvijetić dobitnik književne nagrade Fric 2018/19". mvinfo.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 4. 2022.
  8. ^ "Nagrade – Fondacija "Idriz Jakupovic"". Arhivirano s originala, 25. 9. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  9. ^ "bhrt". bhrt.ba. Pristupljeno 7. 4. 2022.
  10. ^ "BHRT - Premijera predstave Schindlerov lift (Kamerni teatar 55)". bhrt.ba. Pristupljeno 7. 4. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Darko_Cvijetić&oldid=3593593"