Dawid Jung

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dawid Jung
Dawid Jung (2007.)
Rođenje (1980-01-17) 17. januar 1980 (44 godine)
Kłecko (Poljska)
Zanimanjepjesnik, pisac, književni kritičar
JezikPoljski
NacionalnostPoljakinja
Veb-sajt: [1]

Dawid Jung (17. januara 1980. u Kłecku), poljski operni pjevač (dramatski tenor)[1], pjesnik, pisac, književni kritičar, istraživač i povjesničar, direktor Muzeja Poljskih Elektronskih Orgulja, glavni urednik kulturnog časopisa Zeszyty Poetyckie.

Životopis[uredi | uredi izvor]

Njegova poezija je prevođena na engleski, bjeloruski, francuski, njemački, češki, ukrajinski. Od 2003. do 2005. godine vodio je predavanja iz suvremene poetike za studente Collegium Europaeum Gnesnense na Adam Mickiewicz sveučilištu u Poznanju. Od 2000. do 2006. godine studirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Bydgoszczy, a zatim nastavio svoje obrazovanje na Muzičkoj akademiji u Gdańsku od 2006. do 2008. godine. Vokalnu umjetnost je usavršavao u Beču i Rimu, gdje je dobio glazbenu stipendiju.[2] Godine 2009. je dobio Medalju Juliusza Słowackiego za fragment "Poematu o mówieniu prawdy" u Zakładu Narodnog im. Ossolińskih.[3] On je inicijator i stalni član žirija Nagrade im. Andrzeja Krzyckiego, te organizator kulturnih i znanstvenih događanja.[4] Dobitnik je stipendije Verein zur Förderung der Deutsch-Polnischen Literatur u Berlinu.[5]

Godine 2012. objavio je monografiju o književnosti Kłecka iz XVI. i XVII. stoljeća. Preveo je poete iz novolatinskog jezika.[6] Glavni je urednik izdavačkih serija: Biblioteka Współczesnej Poezji Polskiej, Biblioteka Staropolskiej i Studia Historica u časopisu "Zeszyty Poetyckie".[7]

Godine 2014. je dobio Medalju Młodej Sztuki za "stvaranje i širenje književnosti kao dijela svijeta bez kojeg svijet gubi smisao i okus".[8] Iste godine preselio se u Rim i započeo suradnju s Rimskim centrom za dokumentaciju i studij Pontifikata Ivana Pavla II.[9]

Član je Bydgoskog Znanstvenog Društva, Poljskog Društva Novinara, Međunarodne Federacije Novinara (IFJ) u Bruxellesu i Poljskog Društva Pisaca. Objavljivao je u publikacijama poput "Gazeta Wyborcza", "Studium", "Frazy", "Protokół kulturalny", "Undergrunt", "Odry", "ArtPAPIER" i "Dwutygodnik".

Godine 2018. je dobio počasnu oznaku "Zasłużony dla Kultury Polskiej" dodijeljenu od strane Ministra Kulture i Nacionalnog Naslijeđa.[10]

Idejni začetnik i osnivač Muzeja Poljskih Elektronskih Orgulja, koji posjeduje najveću kolekciju poljskih elektronskih klavijatura na svijetu i sudjeluje u mnogim umjetničkim i znanstvenim aktivnostima.[11][12] Trenutno je potpredsjednik Poljskog Društva Pisaca u Poznanju.[13][14]

Literarno djelo[uredi | uredi izvor]

  • 312685 razloga (2006)[15]
  • Poema o govoru istine (2014)[16]
  • Karaoke (izdanje Poljskog Društva Pisaca ogranak u Łodzi, Dom Literatury u Łodzi, 2018)[17]
  • #SPAM (izdanje Poljskog Društva Pisaca ogranak u Krakowu, serija: Biblioteka Poljskog Društva Pisaca, 2020)[18]
  • Glasovi (2017)[19]
  • Poljska, omiljena masochistica Europe (2017)[20]
  • Legende kraljevskog grada. Iz usmenih predaja prikupio i obradio Dawid Jung (Studia Kleccensia, svezak 3, 2018)[21]
  • Posljednji ribari polszczyzny. Pjesnici narodnog XIX. stoljeća povezani s Ełkom (Ełk 2020)[22]
  • To je wiôldžé. Antologija kaszubskih pjesnika između dva svjetska rata (Gdańsk, Ured za Regionalni Razvoj Pomorskog Vojevode, 2020)[23]
  • Pjesnici Kłecka u razdoblju 1590-1623. Prilozi povijesti staropoljske kulture (Biblioteka Staropolska, svezak 1, 2012)[6]
  • Gdańske himne Jakuba Gembickiego (Biblioteka Staropolska, svezak 3, 2014)[24]

Nagrade i priznanja (važniji)[25][uredi | uredi izvor]

  • Medalja Juliusza Słowackiego (2009)
  • Medalja Młodej Sztuki (prvi laureat u kategoriji književnosti bio je Stanisław Barańczak) (2014)
  • Medal Milenij Zjazdu Gnieźnieńskog (2014) (među nagrađenima su, između ostalih, Jerzy Buzek, Mikuláš Dzurinda, Viktor Orbán, Gerhard Schröder i Miloš Zeman
  • Nagrada im. Rodzine Wiłkomirskich (2016)
  • Nagrada Mladih Novinara (Poljsko Društvo Novinara) za feljton o kulturi (2016)
  • Nagrada im. Bolesława Leśmiana (2017)
  • Oznaka od Ministra Kulture i Nacionalnog Naslijeđa u Varšavi: "Zasłużony dla Kultury Polskiej" (2018)
  • Nagrada Literarna i Povijesna Identitas za knjigu "Glasovi" (2019)
  • Nagrada Magellana - glavna nagrada u kategoriji mobilnih vodiča (suautor vodiča "13 ideja za Gniezno i okolicu") dodijeljena od strane Magazina "Książki" (2019)
  • Nagrada Literarna im. Władysława Reymonta (nominacija za književnu djelatnost) (2019)
  • Nagrada im. Anatola J. Omelaniuka (posebno priznanje za najbolju regionalističku knjigu objavljenu 2018. godine - za prikupljanje i obradu starih legendi Kłecka prikazanih u knjizi "Legende kraljevskog grada", predsjednik žirija prof. Stefan Bednarek, predsjednik Odbora za znanstvene kulture Akademije Znanosti o Poljskoj) (2019)
  • Medalja Mladog Pozitivista (2019)
  • Oznaka od Ministra Kulture i Nacionalnog Naslijeđa u Varšavi: Medalja "Skrbnik Mjesta Nacionalnog Sjećanja" (2020)
  • Krst Sv. Ivana Pavla II (2021)
  • Krst Oficira (I. razred) Poljskog Crnog Krsta (2021)
  • Oznaka od Predsjednika Republike Poljske Andrzeja Dude: Medalja Stoljeća Povratka Neovisnosti (2022)
  • Srebrna Oznaka "Zasłużony dla Poljskog Društva Pisaca" (2023)

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Leksykon. Pisma kulturalne w Polsce po 1989 roku (pod uredništvom prof. Mariana Kisela, prof. Włodzimierza Wójcika, prof. Andrzeja Zawade, Wydawnictwo Naukowe Uniwersytetu Śląskiego, Katowice 2010), ISBN 978-7164-634-8, str. 344-347.
  • Dzieje Gniezna pierwszej stolicy Polski (pod redakcijom prof. Józefa Dobosza, Wydawnictwo Uniwersytetu im. Adama Mickiewicza w Poznaniu, 2016), ISBN 9788363047993, str. 721.
  • M. Miazak, E. Jarmakowska, A. Szpulak, Ponad granicami. Collegium Europaeum Gnesnense 2000-2003, Wydawnictwo Collegium Europaeum Gnesnense, Gniezno 2003, str. 71.