Dietisalvi di Speme
| Dietisalvi di Speme | |
|---|---|
| Rođenje | Firenca, Republika Firenca |
| Smrt | Siena, Republika Siena |
| Period | kasna gotika, Italijansko-bizantijsko slikarstvo |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
| Utjecao | Cimabue, |
| Utjecali | Coppo di Marcovaldo |
Dietisalvi di Speme (13. vijek – ...) bio je italijanski slikar iz perioda kasne gotike, koji je radio u Sieni od 1250. do 1291. godine. Bio je prethodnik Duccia di Buoninsegne s jakim utjecajima Coppa di Marcovalda i Cimabuea. Neki od njegovih radova čuvaju se u Državnom arhivu u Sijeni. Njegovo djelo "Bogorodica s djetetom sa anđelima" nalazi se u Pinacoteca di Siena. Važno je navesti da je vodio veliki slikarski atelje, a sarađivao je sa Guidom da Sienom. Jedan je od važnih predstavnika rane sijenske škole slikarstva.[1]
Biografija i karijera[uredi | uredi izvor]
Drveni paneli (tavolete)[uredi | uredi izvor]
Ime Dietisalva di Speme pojavljuje se u sijenskim arhivskim dokumentima u mnogo navrata od 1250. do 1291. godine, i u raznim kombinacijama, što ukazuje da je imao veliku školu-atelje čiji su slikari izvršavali mnoge slikarske zadatke u njegovo ime. Po prvi put se pominje 1250. povodom prve narudžbe ukrašavanja drvenih korica (tavolete) poreskih knjiga za dokumente finansijskih uprava dvaju glavnih finansijskih magistrata "Biccherne" i "Gabelle", tj. poreskog ureda općine Siena u 13. i 14. vijeku (prema transkripciji Giovana Girolama Carlija iz 18. vijeka). Kasnije je Dietisalvi u više navrata dobijao slične narudžbe (1261, 1262, 1276, 1278, 1282-1283 i 1284). Godine 1285. i augusta 1291. ukrasio je dva drvena sandučića koji su bili registrar za dokumente od kojih danas više nema traga. Sveukupno, do danas je rekonstruisano da je između 1259. i 1288. naslikao čak 56 ukrasa za korice poreskih knjiga, od kojih su danas sačuvane samo četiri, koje predstavljaju njegova jedina dokumentovana djela. Magistrati su mu se neprestano obraćali od 1259. do 1272. godine, a zatim su pored njega pozivali i druge slikare (među kojima i Duccio) koji su zaradili najveći broj narudžbi. Ukoričene računovodstvene knjige bile su oslikane religioznim i građanskim scenama i portretima, a slike su zanimljive prvenstveno zato što su u suštini prvi stvarni portreti sekularnih ljudi, a ne ikone kanonizovanih svetaca. Time je uspostavljena jedinstvena tradicija da je ukrašavanje knjiga povjereno najboljim sijenskim umjetnicima. Danas se ove slike čuvaju u Gradskoj arhivi Siene u Palazzo Piccolomini. Godine 1262. naslikao je izgubljeni gonfalon u Terzo di San Martino (jedan od tri srednjovjekovna okruga grada Siene); 1281. (ili 1291. prema drugom dokumentu) izradio je natpis u Palazzo Pubblico.[1][2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Tavoleto za Bicchernu, tempera na panelu, 1270, Gradski arhiv u Sieni -
Tavoleto za Bicchernu, tempera na panelu, 1264, Gradski arhiv u Sieni -
Tavoleto za Bicchernu, tempera na panelu, 1264, Gradski arhiv u Sieni -
Detalj s portretom, tavoleto za Bicchernu, tempera na panelu, 1264, Gradski arhiv u Sieni
Portreti kanonizovanih svetaca[uredi | uredi izvor]
,_madonna_del_voto,_1267_circa_01.JPG)
Međutim, najveći dio djela Dietisalvija di Speme su religiozne slike vezane za uspostavljanje kulta Madone u Sieni. Njegova "Madonna del Votto" ("Madona s darovima", oko 1260-67, Muzej Sijenske katedrale) je važna faza u ovom procesu. Do sredine 1260-ih, glavna ikona u Sijenskoj katedrali bila je "Bogorodica sa velikim očima" Majstora od Tressa, ali ju je zamijenila Dietisalvijeva "Madonna del voto" (pogledati galeriju), koju je kopirao sa bizantijske ikone Bogorodice Hodegetrije, a koja je napredak u odnosu na prethodne ikone. Tokom 1260-ih podignut je novi oltar u Sijenskoj katedrali u znak zahvalnosti Bogorodici za njenu zaštitu nakon pobjedonosne bitke kod Montapertija, čiji je dio postao "Madonna del Voto". U danima opasnosti, svećenici su vršili ritual stavljanja ključeva grada Sijene ispred njenog lika ili su s njom obilazili katedralu; ovo se nastavilo i u 14. – 16. vijeku). S njene obje strane slike nalaze se polufiguralne slike četiri sveca, a rezultirajući friz ukrašen je rezbarenim lukovima sa stubovima. Takva kompozicija stekla je popularnost i kasnije je više puta reproducirana u raznim radionicama, postajući preteča budućih složenih višefiguralnih oltara.[2]
Jedno od najznačajnijih djela iz ove serije je "Madonna s Djetetom i anđelima" iz 1265. čiji tip "Maestà" je urađen po uzoru na "Madonu del Bordone" Coppa di Marcovalda, ali nadahnut bizantijskim tipom Madone Hodegetrije, Bogorodice, koja simbolizuje Crkvu, koja ukazuje na put spasenja, odnosno Isusa. U poređenju sa Coppovim djelom (datiranim 1261.), ovdje postoje i druge inovacije, kao što je veće bočno odstupanje Marijinih nogu i odjeća Djeteta, a u ovom djelu di Speme je odustao od dotadašnje prakse predstavljanja malog Isusa kao filozofa, s manje svečanom tunikom uz živo zavezanu čipku. Dekorativni aspekt je raskošan i upečatljiv: blistavo plava, crvena i bijela boja obogaćene su draperijama a tankim zlatnim linijama, a oreoli Isusa i Marije ukrašeni su ovalnim postavkama, čas u bakru, čas u srebru, s gorskim kristalima koji su u slučaju Marije, idealni nastavak u brošu s okruglim izrezom, od istog materijala. Nabori pokazuju određenu krutost, s tendencijom vraćanja tkanine u geometrijske uzorke, koji pojednostavljuju i nasumično vraćaju ritmičku elegantnost. Da bi se povećala svjetlina, draperije su također retuširane lakovima, a rever Marijinog rukava je obojen preko zlata, danas oksidiranog svijetlozelene boje. Ista tehnika je korištena i na prijestolju, kao naprimjer na carskim orlovima naslikanim u medaljonima prijestolja.[1]
Još jedno djelo iz ove serije je "Madona sv. Bernardina" naslikana 1262., danas se čuva u Pinacoteci Nazionale u Sieni. U ovom djelu umjetnik postavlja Bogorodicu na prijestolje bogato ukrašeno zlatom i drugim dragocjenim ukrasima koji su do danas nestali. Zlatna pozadina, ukočenost stavova, Dijete obučeno u togu i sa svitkom koji simbolizuje njegovu božansku poruku i pojednostavljeni prikaz crta lica direktno su naslijeđe grčko-bizantijskog svijeta. Međutim, rad odstupa od ustaljenog kanona napuštajući natpise koji navode imena likova i zvijezde postavljene na Madonin ogrtač koje označavaju njeno djevičanstvo prije, za vrijeme i nakon trudnoće. Prirodan način pada nabora njene odjeće najavljuje novu potrebu za realizmom. Bogorodica koja desnom rukom pokazuje na malog Isusa slijedi bizantijski model Bogorodice Hodegetrije, koja vodi naš pogled i desnom rukom označava Isusa. Ona gleda prema nama, pozivajući nas da usredsredimo pažnju na Isusa i tako krenemo u dijalog s Bogom. Sveti likovi prikazani su na idealiziran način, njihova lica lišena su izražaja i sugeriraju božanski svijet sasvim drugačiji od zemaljskog. [3]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
"Madona sa Djetetom na tronu", 1270-80, Nacionalni muzej srednjovjekovne i moderne umjetnosti u Arezzu
Freske iz kripte u Sijenskoj katedrali[uredi | uredi izvor]
Dietisalvi di Speme je zajedno sa ostalim umjetnicima iz ranog perioda sijenskog slikarstva (Guido da Siena, Guido di Graziano i Rinaldo da Siena) učestvovao u radu na kreiranju slikovnog ciklusa iz kripte u Sijenskoj katedrali. Njega karakterizira živost boje, koja osim što pokriva zidove na kojima su pronađene freske, u cjelosti prekriva stubove, kapitele i korbe, ukrašene geometrijskim ili biljnim motivima. Figurativne scene raspoređene su u dva reda: na vrhu su epizode iz Starog zavjeta, na dnu one iz Novog. Izvanredna i svečana je predstava drame "Muke Hristove" sa tri velike scene: "Raspeće", "Skidanje sa krsta" i "Odlaganje u grob". Osim toga, mnogi istraživači smatraju da su neke od fresaka koje su neočekivano otkrivene u kripti Sijenske katedrale 2001. također njegovo djelo, poput one s "Judinim poljupcem". Freske iz kripte u Sijenskoj katedrali u kojima je di Speme učestvovao u njihovom slikanju pripadaju završnoj fazi njegove slikarske karijere.[4]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
"Skidanje sa krsta" -
"Judin poljubac", 1280. -
"Raspeće" – detalj – kripta Sijenske katedrale
,_bacio_di_giuda,_1280_circa_01.JPG)
Stil i baština[uredi | uredi izvor]
Tokom nekoliko decenija proučavanja umjetničke zaostavštine Dietisalva di Speme iznesene su mnoge hipoteze. Veći dio njegovog rada ranije je bio pripisivan Guidu da Sieni. Istraživački rad historičara italijanske umjetnosti Luciana Bellosija pridaje veliku važnost slikarskom opusu pripisujući mu niz značajnih djela naslikanih na drvu. Istovremeno, unosi veliku jasnoću vezanu za problem zaostavštine di Speme. Na osnovu njegovog slikarskog opusa može se zaključiti da se radi o velikom majstoru iz druge polovine 13. vijeka, koji je vodio veliku atelje-radionicu, na čiji slikarski rad su utjecali Coppo di Marcovaldo i Cimabue. Njegovi rani radovi prilikom oslikavanja ukrasa za korice poreskih knjiga oslikane su temperama oker boje, a usne su naglašene tamnocrvenim pigmentom. U to vrijeme to je bio veliki napredak u razvoju slikarstva. U ovim djelima primjećuje se evolucija koja je trajala više od 20 godina, pri čemu se njegov slikarski stil približava onom Giunte Pisana i Cimabuea, s nepažljivijim potezima i slabijim efektima od onih njegovog savremenika Guida da Siene, s kojim je Dietisalvi također povremeno sarađivao. Također, mnogi njegovi radovi pokazuju postepeno udaljavanje od utjecaja Coppa di Marcovalda, te kretanje ka sadržajnijem prikazu tijela i većoj pažnji prema boji.[1][2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d "Art in Tuscany - Dietisalvi di Speme". travelingintuscany.com. Pristupljeno 14. 8. 2023.
- ^ a b c History of Italian Painting 1250 - 1800, Frederick M. Godfrey, Taplinger Publishing Co., INC. New York 1965., Library of Congress Catalogue Card Number: 65-16699, str. 2-4
- ^ "Madonna with Child on a Throne and Two Angels, called Madonna of Saint Bernardino". musees-rouen-normandie.fr. Pristupljeno 18. 9. 2023.
- ^ "Cripta - nelle viscere della Cattedrale". operaduomo.siena.it. Pristupljeno 5. 11. 2023.