Idi na sadržaj

Rinaldo da Siena

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rinaldo da Siena
RođenjeSiena, Republika Siena
SmrtSiena, Republika Siena
Vrsta umjetnostislikarstvo
UtjecaliCoppo di Marcovaldo, Cimabue

Rinaldo da Siena (13. vijek - ...) bio je italijanski slikar i minijaturist, djelovao u Sieni tokom perioda kasne gotike između otprilike 1260. i 1281. kada je utjecaj bizantijskih ikona bio veliki u italijanskom slikarstvu.[1] Bio je sljedbenik Cimabuea, koji je bio pod utjecajem savremenog bizantijskog slikarstva i preteča Duccia, slavljenog po izražajnom emocionalnom karakteru svog slikarskog stvaralaštva.[2] Pripada ranom periodu sijenske škole slikarstva, a većina historičara umjetnosti danas ga poistovjećuju sa slikarskim "majstorom od Klarise".

Biografija i stvaralaštvo

[uredi | uredi izvor]

Oskudni biografski podaci o Rinaldu da Sieni u suštini se odnose na narudžbu ukrašavanja drvenih sandučića (registrar za dokumente "biccherne", tj. poreskog ureda općine Siena u 13. i 14. vijeku), koja je dokumentovana u julu/decembru 1278. (isplaćenu izvjesnom "Rinaldu"). Na osnovu ovog dokumenta italijanski historičar umjetnosti Luciano Bellosi je 1991. rekonstruisao ovu slikarsku ličnost koja je djelovala prije Duccia, na osnovu intuicije Boškovića (1985.) i poistovjećujući ga s onim što su Garrison (1949.) i Stubblebine (1964.) naznačili kao "majstor od Klarise", povezanim s panelom na kojem su prikazani ustoličeni Krist i Madona iz samostana Klarisa u Sijeni. Isti slikar "Ranaldus od Sijene" (ital. "Ranaldus pittor de Senis") je potom dokumentiran 1274. kada mu je općina San Gimignano platila za izradu freske na vanjskom zidu gradske župne crkve, zloglasne prirode (možda prvi prikaz žanra dokumentiran u Toskani): "Ubistvo roba Paltonea od strane njegovog brata Nanze". Ostala plaćanja općine Siena dei Cinqueci Rinaldu, za slikanje korica, ploča i malih štitova dokumentovana su 1277., 1278. i 1281. Jedino je sačuvana ploča s don Bartolomeom Alessijem, redovnikom iz San Galgana.[3] Njegovih nekoliko poznatih djela obuhvataju oslikano drveno raspelo u Museo Civico, San Gimignano, rukopis "Knjige vladavine prinčeva" (Pariz, Bibliotheque nàtionale, Pariz) i rukopis Vegecijeve "Mulomedicine" (Firenca, Bibliotheca Medicea Laurenziana).[2] Još jedan veliki projekat u kojem je Rinaldo učestvovao bile su freske kripte Sijenske katedrale, slučajno otkrivene 2001. Nakon pokušaja da se ove freske pripišu nekom određenom umjetniku, stručnjaci su sve skloniji vjerovanju da je ovo kolektivno djelo sijenskih umjetnika među kojima je pored Dietisalvija di Speme učestvovao i Guido da Siena.[3]

Rinaldov stil smješten je u još uvijek potpuno bizantijsku fazu, otvoren za inovacije firentinskog slikara Coppa di Marcovalda i sposoban da prihvati utjecaje Cimabuea. Svi danas poznati slikarski radovi pokazuju da su na rad Rinalda da Siene utjecali vodeći majstori njegovog doba - Guido da Siena, Coppo di Marcovaldo i Cimabue. U njegovom poznatom ukrašenom drvenom sandučiću iz ranog perioda urađenom za sijenski poreski ured (biccherna) nalazi se suptilan i ublažen znak, sa paletom proširenom mehkim i delikatnim bojama u odnosu na primarne nijanse bizantijskih slikara. Njegove figure izgledaju izdužene, sa tipičnom blago duguljastim lobanjama (posebno ženskim), brkovima lastavih krila, mesnatom bradom, širokom čeljusti na muškim licima i dječačkim izgledom, te spuštenim očima. Njegov stil u određenom smislu predstavlja prijelaznu faza od slijeđenja bizantijskih modela do stvaranja sijenske gotike, koju u svom najčistijem obliku predstavljaju djela Duccia di Buoninsegne i Simonea Martinija.[3]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Art History, Marylin Stokstad, prvo izdanje od strane Harry N. Abrams, Inc., New York City, 1995. godine, ISBN 0-8109-1991-5, str. 589

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "National Gallery of Art: Paintings by Master of the Clarisse (possibly Rinaldo da Siena)". nationalgallery.org.uk. Pristupljeno 6. 11. 2023.
  2. ^ a b "Getty Museum Collection - Rinaldo da Siena". getty.edu. Pristupljeno 6. 11. 2023.
  3. ^ a b c History of Italian Painting 1250 - 1800, Frederick M. Godfrey, Taplinger Publishing Co., INC. New York 1965., Library of Congress Catalogue Card Number: 65-16699, str. 11