Idi na sadržaj

Elizabeth Bowes-Lyon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Elizabeth Bowes-Lyon
Krunidba12. maj 1937
SupružnikGeorge VI
DjecaElizabeta II
Princeza Margareta
OtacClaude Bowes-Lyon
MajkaCecilia Cavendish-Bentinck
Rođenje4. august 1900
Smrt30. mart 2002(2002-03-30) (101 godina)

Elizabeth Angela Marguerite Bowes-Lyon (Elizabet Enđela Margerit Bovs-Lajon; 4. august 190030. mart 2002) je bila supruga kralja Georga VI, te tako kraljica Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon njegove smrti bila je poznata kao kraljica Elizabeta, kraljica majka, da bi se izbjegla zabuna sa njenom starijom kćerkom, vladajućom kraljicom Elizabetom II. Prije nego je njen suprug postao kralj, od 1923. do 1936. godine nosila je titulu vojvotkinje od Yorka. Bila je posljednja kraljica Irske i posljednja carica Indije.

Rođena je u plemićkoj škotskoj porodici, a na kraljevsku scenu došla je 26. aprila 1923. godine, kada se udala za princa Alberta, vojvodu od Yorka, drugog sina kralja Georgea V i kraljice Marije. Godine 1936. godine je iznenadno postala kraljica kada je brat njenog muža, Edvard VIII, abdicirao i tron ostavio Elizabethinom mužu, da bi mogao oženiti svoju ljubavnicu, Amerikanku Wallis Simpson.

U svojim kasnijim godinama bila je popularan član porodice koja je uvijek nosila bezbrižni osmjeh i time pružala osjećaj stabilnog kontinuiteta. Samo nakon bolesti i smrti njene mlađe kćerke, princeze Margarete, pokazale se neraspoloženom. Umrla je šest sedmica nakon Margarete, sa 101 godinu.

Mladost

[uredi | uredi izvor]

Elizabeth Bowes-Lyon je bila deveto od desetero djece i najmlađa kćerka Claudea Georgea Bowes-Lyona, lorda Glamisa (kasnije 14. grof od Strathmorea i Kinghornea) i Cecilie Nine Cavendish-Bentinck. Mjesto njenog rođenja je ostalo nepoznato, ali se pretpostavlja da je rođena ili na imanju svojih roditelja u Londonu, ili u kočiji na putu do bolnice.

Voljela je sport, pse i konje.[1] Do osme godine obrazovala ju je guvernata, zatim je upisana u školu u Londonu, a na kraju je njeno obrazovanje povjereno guvernati Njemici.[1] Na njen četrnaesti rođendan Ujedinjeno Kraljevstvo je objavilo rat Njemačkoj. Njen stariji brat je ubijen u Francuskoj 1915. godine, a drugi brat je nestao 1917. godine. Zamak Glamis u kojem je živjela porodica Bowes-Lyon bio je pretvoren u sklonište za ranjene vojnike.

Princ Albert, drugi sin kralja Georgea V i Marije od Tecka, zaprosio je Elizabeth 1921. godine, ali ona ga je prvi put odbila jer se "bojala da više nikada neće biti slobodna da misli, govori i radi ono što misli da treba". Albert je, međutim, bio odlučan oženiti Elizabeth, te je ona pristala. Njihove zaruke bile su objavljene u januaru 1923. godine. Njene zaruke sa princem bile su inovacija u praksi britanske kraljevske porodice i smatrane su korakom naprijed, jer su se britanski prinčevi tradicionalno ženili stranim princezama, a ne Britankama. Vjenčanje je održano 26. aprila 1923. godine u Westminsterskoj opatiji. Elizabeth je svoj buket položila na grob Nepoznatog ratnika, a taj čin je ponovila svaka kraljevska mladenka.[1] Po vjenčanju je postala princeza Albert, vojvotkinja od Yorka, i dobila oslovljavanje Njena Kraljevska Visost. Sada je bila treća žena u kraljevstvu; imala je prednost nad svim ženama osim muževe majke i muževe nane, kraljice Aleksandre.

Nakon udaje prihvatila se brojnih društvenih obaveza, ali većinom je vrijeme provodila među porodicom čuvajući tradicionalne porodične vrijednosti srednje klase. Godine 1926. par je dobio svoje prvo dijete, princezu Elizabetu od Yorka, koja će kasnije postati kraljica Elizabeta II. Još jedna kćerka, princeza Margareta od Yorka, rođena je četiri godine kasnije.

Dana 20. januara 1936. godine umro je Elizabethin svekar i tron je naslijedio stariji brat njenog muža, Edvard VIII. Edvard je ubrzo izazvao ustavnu krizu kada je odlučio oženiti Wallis Warfield, dva puta razvedenu Amerikanku. Iako je Edvard mogao oženiti Warfield i ostati kralj, njegovi ministri su ga upozorili da britanski narod nikada neće prihvatiti Wallis za kraljicu. Edvard je stoga odlučio abdicirati u korist svoga mlađeg brata, Elizabethinog muža, koji nije želio krunu i nije bio pripreman za ulogu kralja. Elizabeth, sada kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i carica Indije, i njen muž, George VI, kako je sada bio poznat, su bili okrunjeni 12. maja 1937. godine.

Njihova Veličanstva, kralj George VI i kraljica Elizabeth na vozu u Britanskoj Kolumbiji

Elizabeth i Wallis nikada nisu uspostavile dobar odnos. Elizabeth je Wallis spominjala kao "onu ženu", a Wallis je nju zvala "Kolačić" (ismijavajući time Elizabethin modni ukus).[1]

U junu 1939. godine kralj i kraljica su započeli svoju turneju Kanadom i Sjedinjenim Američkim Državama. Turneja je trebala dokazati da je Kanada nezavisno kraljevstvo, i par je dočekan sa entuzijazmom [1] - George VI je bio prvi kralj koji je posjetio Kanadu. Kralj i kraljica su usput obišli i porodica Roosvelt u Bijeloj kući. Kraljica Elizabeth je kanadskom premijeru rekla da ih je turneja Kanadom proslavila. Elizabeth je zavoljela Kanadu i kasnije se vraćala u nju i službeno i privatno.[2] Jednom prilikom neko iz gomile ju je upitao je li Škotkinja ili Engleskinja, a ona je odgovorila da je Kanađanka.[3]

Kraljica Elizabeth 1939. godine

Tokom Drugog svjetskog rata Elizabeth je predstavljala simbol nacionalnog otpora. Njen naoko nedominantni karakter je pružao stalnu podršku britanskom narodu, čak do te mjere da ju je Adolf Hitler opisao kao "najopasniju ženu u Evropi".[4] Ostala je upamćena po svojim vatrenim ogovaranjima Hitlera i njegovog režima. Odbijala je ponude za evakuaciju nje i njenih kćeri u Kanadu, čak i tokom bombardovanja Buckinghamske palače, izjavivši: "Djeca neće ići bez mene, ja neću ostaviti kralja, a kralj neće nikada otići".[5]

Kralj i kraljica su dan prvodili u Buckinghamskoj palači, ali su sa kćerima noćili u dvorcu Windsor, 35 kilometara zapadno od Londona. Palača je imala vrlo malo posluge, budući da je većina sada služila vojsku. Zbog straha od iznenadne invazije tokom "Lažnog rata", kraljica Elizabeth je bila učena korištenju revolvera.

Elizabeth, koja je proživjela dva rata sa Njemačkom, je do kraja života zadržala nepovjerenje prema Nijemcima.[6]

Elizabeth kao kraljica majka

[uredi | uredi izvor]

Dana 6. februara 1952. godine kralj George VI je umro ostavivši Elizabeth udovicom sa 51 godinom. Krunu je naslijedila njena najstarija kćerka, Elizabeta II, i Elizabeth je dobila titulu kraljice majke. Iako je prije nje još deset žena imalo pravo na titulu kraljice majke, samo ju je Elizabeth koristila kako ne bi bila miješana sa svojom istoimenom kćerkom, novom monarhinjom.[7]

Nakon muževe smrti povukla se u Škotsku, ali se vratila svojim dužnostima nakon posjete premijera Winstona Churchilla. Kao udovica se počela zanimati za konjske utrke koje je pažljivo pratila i kladila se, te se time zabavljala do kraja života.[1] Prije nego je njen najstariji unuk, Charles, princ od Velsa, oženio ledi Dianu Spencer, i nakon Dianine smrti, kraljica majka Elizabeth je bila daleko najpopularniji član kraljevske porodice.

Posljednjih godina svoga života postala je simbol dugovječnosti. Njen stoti rođendan, 4. augusta 2000. godine, proslavljen je brojnim paradama. Tokom svečanog ručka u Londonu, nadbiskup od Canterburya je slučajno uzeo njenu čašu vina i pokušao popiti, a kada je kraljica majka to primijetila, na opće iznenađenje prisutnih viknula je: "To je moje!" [1]

U decembru 2001. godine kraljica majka je pala i povrijedila zdjelicu, ali je ipak insistirala da stoji dva mjeseca kasnije za himnu na dan obilježavanja godišnice smrti njenoga muža.[1] Samo tri dana kasnije umrla je njena mlađa kćerka Margareta. Dana 13. februara 2002. godine kraljica majka je pala i posjekla ruku, samo dva dana prije kćerine sahrane. Zahtjevala je da bude sakrivena od fotografa, kako njene slike u kolicima i rukom u zavoju ne bi dospjele u novine.[1]

Dana 30. marta 2002. godine, u 15:15, kraljica Elizabeth je umrla u snu. Patila je od prehlade posljednja četiri mjeseca svoga života.[8] Imala je 101 godinu, i u trenutku smrti je bila najduže živući član britanske kraljevske porodice u britanskoj historiji. Njen rekord je potukla njena posljednja preživjela jetrva, udovica brata Elizabethinog muža, princeza Alice, vojvotkinja od Gloucestera, koja je umrla sa 102 godine 29. oktobra 2004. godine.

U svakom svom vrtu uzgajala je kamelije, te su one bile posute po njenom lijesu. Na dan njene sahrane, 9. aprila, više od milion ljudi ispratilo je kraljicu majku izvan Westminsterske opatije.[9] Na njen zahtjev, vjenac koji je bio na njenom lijesu položen je na grob Nepoznatog ratnika, što je podsjetilo na dan njenog vjenčanja.

Popularnost i karakter

[uredi | uredi izvor]
Grb Elizabeth Bowes-Lyon

Iako se smatra jednim od najpopularnijih članova kraljevske porodice ikada, i zaslužnom za stabiliziranje popularnosti same monarhije, Elizabeth je bila tema raznih kritika za vrijeme svoga života. Tokom svoje posjete Londonu 1948. godine, Eleanor Roosevelt, prva dama Sjedinjenih Američkih Država, rekla je da je Elizabeth "ugodno društvo, ali, čini se, predaleko od stvarnog života".[10]

Njeni politički pogledi nikada nisu bili otkriveni, ali se pretpostavlja da je favorizirala Laburističku stranku. Bila je mnogo konzervativnija od kćerke i princa Charlesa.[11]

Američka novinarka Kitty Kelley je pisala da Elizabeth nije štedila hranu i energiju kao ostatak britanskog naroda.[12] Ovoj tvrdnji su se suprostavili određeni autori [13], a sama Eleanor Roosvelt je tokom svog boravka u Buckinghamskoj palači za vrijeme rata primijetila da se iznimno štedilo na hrani i toploj vodi.[14]

Kelley je također tvrdila je Elizabeth koristila rasističke termine kada bi govorila o crncima [12], ali i ovu tvrdnju snažno poriče muž Elizabethine sekretarice mješane rase.[15] Woodrow Wyatt je zapisao da je, kada je izjavio da ne-bijeli stanovnici zemalja Commonwealtha nemaju ništa zajedničko sa Britancima, kraljica majka odgovorila: "Ja volim Commonwealth. Svi smo mi isti".[11] Međutim, Elizabeth je otvoreno prezirala Nijemce, kao i većina Britanaca njene generacije, i Woodrowu je govorila da im nikada ne vjeruje.[11]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f g h i Vickers, Hugo ; 2006, Elizabeth: The Queen Mother
  2. ^ Overseas Visits as Queen Mother
  3. ^ "Speech Delivered by Her Majesty the Queen". Arhivirano s originala, 5. 5. 2006. Pristupljeno 29. 6. 2008.
  4. ^ "The Churchill Centre". Arhivirano s originala, 3. 2. 2009. Pristupljeno 25. 3. 2008.
  5. ^ Activities as Queen
  6. ^ Enigmatic and elusive, she lent a mystique to upper-class strengths and failings
  7. ^ "Elizabeth: The Queen Mother". Arhivirano s originala, 9. 4. 2002. Pristupljeno 9. 4. 2002.
  8. ^ Queen Mother hurt in minor fall
  9. ^ "Queues at Queen Mother vault". Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 29. 6. 2008.
  10. ^ Lash, Joseph ; 1972, Eleanor: The Years Alone
  11. ^ a b c Woodrow, Wyatt; 1999, The Journals of Woodrow Wyatt: Volume II
  12. ^ a b Kelley, Kitty ; 1977, The Royals
  13. ^ Roberts, Andrew ; 2000, The House of Windsor
  14. ^ Goodwin, Doris Kearns; 1995, No Ordinary Time: Franklin and Eleanor Roosevelt: The Home Front in World War II
  15. ^ Burgess, Colin; 2006, Behind Palace Doors: My Service as the Queen Mother's Equerry

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]