Eleanor Roosevelt
| Eleanor Roosevelt | |
|---|---|
| Prva dama Sjedinjenih Američkih Država | |
| Vrijeme na dužnosti 4. mart 1933 – 12. april 1945. | |
| Prethodnik | Lou Henry Hoover |
| Nasljednik | Bess Truman |
| Lični podaci | |
| Rođenje | Anna Eleanor Roosevelt 11. oktobar 1884. New York, SAD |
| Smrt | 7. novembar 1962 (78 godina) New York City, SAD |
| Politička stranka | Demokratska stranka |
| Supružnik | Franklin D. Roosevelt (1905–1945) |
| Djeca | 6 |
| Potpis | |
Anna Eleanor Roosevelt (11. oktobar 1884 – 7. novembar 1962) bila je američka politička ličnost, diplomata i aktivistkinja.[1][2] Bila je prva dama Sjedinjenih Američkih Država s najdužim mandatom, tokom četiri predsjednička mandata svog supruga Franklina D. Roosevelta, od 1933. do 1945.[1]
Kroz svoja putovanja, javni angažman i zagovaranje, Roosevelt je uveliko redefinirala tu ulogu. Ostala je udovica 1945. godine, a od 1945. do 1952. godine bila je delegatkinja SAD-a u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, te je preuzela vodeću ulogu u dizajniranju teksta i dobijanju međunarodne podrške za Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. Skupština ju je pozdravila ovacijama 1948. nakon usvajanja deklaracije.[3][4] Predsjednik Harry S. Truman kasnije ju je nazvao "Prvom damom svijeta" u znak poštovanja prema njenim dostignućima u oblasti ljudskih prava.[5]
Roosevelt je 1999. bila rangiran kao deveta među deset najcjenjenijih ljudi 20. vijeka na Gallupovoj listi,[6] i utvrđeno je da je rangirana kao najcjenjenija žena u trinaest različitih godina između 1948. i 1961. u Gallupovoj godišnjoj anketi najcjenjenijih žena.[7] Periodična istraživanja koja provodi Istraživački institut Siena Collegea kontinuirano pokazuju da historičari ocjenjuju Roosevelt kao najznačajniju američku prvu damu.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Roosevelt je bila član uglednih i bogatih porodica Roosevelt i Livingston i nećakinja predsjednika Theodorea Roosevelta.[4] Imala je nesretno djetinjstvo, pretrpjevši smrt oba roditelja i jednog od braće u ranoj dobi. Sa 15 godina pohađala je akademiju u Londonu, a na nju je duboko utjecala njena osnivačica i direktorica Marie Souvestre. Vrativši se u SAD, udala se za svog rođaka u petom koljenu, Franklina Delana Roosevelta, 1905. Između 1906. i 1916. godine rodila je šestero djece, od kojih je jedno umrlo u djetinjstvu. Brak porodice Roosevelt se zakomplikovao nakon što je Eleanor otkrila aferu svog muža sa svojom socijalnom sekretaricom, Lucy Mercer, 1918. Zahvaljujući posredovanju njene svekrve, Sare, veza je zvanično prekinuta.[8] Nakon toga, oba partnera su počela imati nezavisne programe, i Eleanor se pridružila Ženskoj sindikalnoj ligi i postala aktivna u Demokratskoj stranci države New York. Pomogla je u uvjeravanju svog muža da ostane u politici nakon što je 1921. godine obolio od paralize. Nakon Franklinovog izbora za guvernera New Yorka 1928. godine, i tokom ostatka Franklinove političke karijere, Roosevelt se redovno javno pojavljivala u njegovo ime; i kao prva dama, dok je njen suprug bio predsjednik, uveliko je uticala na sadašnji obim i budućnost te uloge.
Roosevelt je, u svoje vrijeme, bila jedna od najcjenjenijih i najmoćnijih žena na svijetu.[8] Ipak, u svojim ranim godinama u Bijeloj kući bila je kontroverzna zbog svoje otvorenosti, posebno u pogledu promovisanja građanskih prava Afroamerikanaca. Bila je prva predsjednička supruga koja je redovno održavala konferencije za novinare, pisala kolumnu u dnevnim novinama, pisala kolumnu u mjesečnom časopisu, vodila sedmičnu radio emisiju i govorila na nacionalnoj stranačkoj konvenciji. U nekoliko navrata, javno se nije slagala s politikom svog supruga. Pokrenula je eksperimentalnu zajednicu u Arthurdaleu, Zapadna Virginia, za porodice nezaposlenih rudara, što je kasnije naširoko smatrano neuspjehom. Zalagala se za proširenu ulogu žena na radnom mjestu, građanska prava Afroamerikanaca i Amerikanaca azijskog porijekla te prava izbjeglica iz Drugog svjetskog rata.
Nakon smrti svog supruga 1945. godine, Roosevelt je vršila pritisak na SAD da se pridruže Ujedinjenim nacijama i podrže ih, te je postala njihova prva delegatkinja u Komitetu za ljudska prava. Bila je prva predsjedavajuća Komisije UN-a za ljudska prava i nadgledala je izradu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Kasnije je predsjedavala Predsjedničkom komisijom za status žena administracije Johna F. Kennedyja. Do svoje smrti, Roosevelt je smatrana "jednom od najcjenjenijih žena na svijetu"; The New York Times ju je nazvao "predmetom gotovo univerzalnog poštovanja" u njenoj osmrtnici.[9]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Moore, Frazier (10. 9. 2014). "PBS' 'The Roosevelts' portrays an epic threesome". Associated Press. Arhivirano s originala, 10. 9. 2014. Pristupljeno 10. 9. 2014.
- ↑ Fazzi, Dario (7. 3. 2017). "Eleanor Roosevelt's Peculiar Pacifism: Activism, Pragmatism, and Political Efficacy in Interwar America". European Journal of American Studies. 12 (1). doi:10.4000/ejas.11893.
- ↑ Rowley 2010, str. 294.
- 1 2 "Eleanor Roosevelt Biography". Biography. 22. 8. 2019. Pristupljeno 23. 8. 2019.
- ↑ "First Lady of the World: Eleanor Roosevelt at Val-Kill". National Park Service. Arhivirano s originala, 5. 11. 2012. Pristupljeno 20. 5. 2008.
- ↑ "Mother Teresa Voted by American People as Most Admired Person of the Century". The Gallup Organization. 31. 12. 1999. Arhivirano s originala, 4. 11. 2012. Pristupljeno 20. 5. 2008.
- ↑ "Most Admired Man and Woman". Pristupljeno 13. 8. 2021.
- 1 2 Caroli, Betty Boyd (19. 11. 2023). "Eleanor Roosevelt". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 23. 12. 2023.
- ↑ "Mrs. Roosevelt, First Lady 12 Years, Often Called 'World's Most Admired Woman'". The New York Times. 8. 11. 1962. Arhivirano s originala, 23. 12. 2024. Pristupljeno 3. 5. 2025.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Eleanor Roosevelt na Wikimedia Commonsu

