Entomofilija

Entomofilija ili oprašivanje pomoću insekata je oblik oprašivanja pri čemu se polen biljaka, posebno ali ne samo cvjetnica, distribuira putem insekata. Cvjetovi koji se ovako oprašuju obično se “reklamiraju” svijetlim bojama, ponekad s upadljivim uzorcima (mednim vodičem) koji dovode do nagrade u vidu polena i nektara. Mogu imati i atraktivan miris koji u nekim slučajevima oponaša feromone insekata. Insekti, poput pčela, prilagođavaju se svojoj ulozi, kao što su prilagodbe dijelova usnog aparata za srkanje ili usisavanje kako bi uzeli nektar, a kod nekih vrsta postoje i košarice za polena na zadnjim nogama. To je zahtijevalo koevoluciju insekata i cvjetnica, u evoluciji ponašanja oprašivanjapomoću insekata i mehanizama oprašivanja cvjetova, pogodovajući objema stranama.

Entomofilne angiosperme koristite privlačnost, kao što su svijetle boje i prugasti uzorci da bi se “reklamirale” insektima.

Mehanizmi[uredi | uredi izvor]

Mnogi insekti su oprašivači, naročito pčele, Lepidoptera (leptiri i moljci), ose, muhe, mravi i tvrdokrilci.^[1] S druge strane, neke biljke su generalisti i oprašuju se insektima iz nekoliko redova..^[2] Entomofilne biljne vrste često su se razvile mehanizme da postanu što privlačniji insektima, npr., jarko obojenje ili mirisne cvjetovi, nektar ili privlačni oblici i obrasci. Polensko zrno entomofilnih biljaka uglavnom je veće od sitnijih zrna kod anemofilnih biljaka (oprašinih vjetrom), koja se moraju proizvoditi u mnogo većim količinama, jer se veliki udio troši. Ovo je energetski skupo, ali za razliku od toga, entomofilne biljke moraju snositi energetske troškove za proizvodnju nektara.

Moljac Hyles lineata na biljci roda *Clarkia*

Leptiri i moljci imaju dlakava tijela i duge rilice koje mogu sondirati duboko u cjevaste cvjetove. Leptiri uglavnom lete danju, a posebno ih privlače ružičasti i ljubičasti cvjetovi. Cvjetovi su često krupni i mirisni, a stabljike su tako postavljene da se polen odlaže na insekte dok se hrane nektarom. Moljci su uglavnom noćni leptiri, a privlače ih biljke koje cvjetaju noću. Cvjetovi su često cjevasti, blijede boje i mirisni su samo noću. Sphingidae imaju tendenciju da posjete veće cvjetove i lebde dok se hrane; oni prenose polen pomoću usnog aparata. Ostali moljci slijeću na obično manje cvjetove, koji se mogu spajati u cvjetne glavice. Njihove energetske potrebe nisu tako velike kao one kod sokolovskih moljaca, a nude im se manje količine nektara.^[3] Cvjetovi koje oprašuju tvrdokrilci (bube) obično su ravni s otvorenim vijencima ili sitnim cvjetovima skupljenim u glavice s višestrukim, izbočenim prašinama koje lahko raspršuju polen.^[1] Cvjetovi su često zeleni ili blijedo obojeni, te jako mirisni, često s aromatiziranim plodovima, ali ponekad s mirisima raspadajućih organskih tvari. Neki, poput Victoria amazonica, uključuju zamke dizajnirane za zadržavanje insekte u kontaktu sa reproduktivnim dijelovima duži period.^[4]

Nespecijalizirane muhe s kratkim rilicama oprašuju primitivnije cvjetove s lahko dostupnim nektarom. Specijaliziranije mušice poput sirfida i obada mogu posjećivati izvedednije cvjetove, ali njihova je svrha prehranjivanje i svako prenošenje polena sa jednog cvijeta na drugi događa se slučajno. Mala veličina muha često se nadoknađuje njihovim obiljem; međutim, oni su nepouzdani oprašivači, jer mogu podnijeti nekompatibilni polen, a nedostatak odgovarajućih staništa za rast može ograničiti njihove aktivnosti. Neke orhideje roda Pterostylis oprašuju se izdancima jedinstvenim za svaku vrstu. Odbijanje, iz bilo kojeg razloga, jedne strane ovog partnerstva može biti katastrofalno i za drugu.

Cvjetovi koje oprašuju pčele i ose variraju u obliku, boji i veličini. Često se posećuju žute ili plave biljke, a cvetovci mogu imati ultraljubičaste nektarne vodiče koji pomažu insektu da pronađe nektar. Neki cvjetovi, poput onih kod žalfije ili graška, imaju donje usne koje će se otvoriti tek kada na njih slete dovoljno teški insekti, kao što su pčele. S pritisnutim usnama, mravi se mogu sagnuti i položiti polen na leđa insekta. Ostali cvjetovi, poput paradajza, mogu oslobađati polen samo zujećim oprašivanjem, tehnikom u kojoj će se bumbara zalijepiti za cvijet dok vibrira letnim mišićima, rastjerujući polen. Budući da pčele brinu za svoje leglo, treba prikupiti više hrane nego samo za održavanje, pa su stoga važni oprašivači.^[5]

Ostale pčele su kradljivci nektara i ugrizaju svoj put kroz vijenac da bi našli nektar, zaobilazeći reproduktivne strukture.

Mravi nisu dobro prilagođeni za oprašivanje, ali pokazalo se da tu funkciju obavljaju u Polygonum cascadense i u određenim pustinjskim biljkama s malim prizemnim cvjetovima, s malo mirisa ili vizuelne privlačnosti, malim količinama nektara i ograničene količine ljepljivog polena.

Uparivanje[uredi | uredi izvor]

Neke biljne vrste koevoluirale su s određenom vrstom oprašivača, poput pčelinje orhideje. Vrsta je gotovo isključivo samooprašujuća u njenom sjevernom pojasu, ali oprašuje je samotna pčela Eucera u mediteranskom bazenu. Biljka privlači ove insekte stvarajući miris koji oponaša miris ženske pčele. Uz to, usnica djeluje kao ukras, jer ga muška pčela zbunjuje sa ženkom koja posjećuje ružičasti cvijet. Prijenosom polena dolazi do pseudokopulacije.^[6]

Smokve u rodu Ficus imaju uzajamni aranžman s određenim sitnim osicama iz porodice Agaonidae. U obične smokve, cvast je sikonij, formiran uvećanim, mesnatim, šupljom čašicom s višestrukim jajnicima na unutrašnjoj površini. Ženke osa ulaze kroz uski otvor, oplođuje ove cvjetove i odlaže jajašce u neke jajnike, pri čemu nastaju gale koje formiraju larve u razvoju. Beskrilni mužjaci osa izleguju se i spajaju sa ženkama u galama prije nego što se usjeku u plod koji se razvija. Krilate ženke, sada natovarene polenom, slijede, leteći kako bi pronašle drugi receptivni sikonij u pravom stadiju razvoja. Većina vrsta smokava ima svoje jedinstvene vrste kommensalnih osa.^[7]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Riječ entomofilija je izvedena spajanjem stgrč: εντομο-, entomo-^[8] = komadati, segmentirati, u smislu artropoda - insekata + φίλη - phile = voljen.

Taksonomski rang[uredi | uredi izvor]

Oprašivanje vjetrom je reproduktivna strategija koju su usvojile biljke trava, Cyperaceae, Juncaceae i resaste biljke. Ostale cvjetnice se uglavnom oprašuju pomoću insekata (ili ptica ili šišmiša), što se čini primitivnijim stanjem, a neke biljke imaju sekundarno razvijeno oprašivanje vjetrom. Neke biljke koje se oprašuju vjetrom imaju zakržljali nektar, a druge biljke poput roda Calluna koje se redovno oprašuju insektima, stvaraju oblake polena i raspršavanje vjetrom je neizbježno. Korovski plantago uglavnom se oprašuje vjetrom, ali posjećuju je i insekti – oprašivači.^[9]

Općenito, vrsni, šareni mirisni cvjetovi poput suncokreta, orhideja i roda Buddleja opraštaju se insektima. Jedine entomofilne biljke koje nisu sjemenjače su iz porodice Splachnaceae.^[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Anemofilija

Reference[uredi | uredi izvor]

^ ^a ^b Kimsey, L. "Pollinators We Never Talk About". University of California, Davis: College of Agricultural and Environmental Sciences. Arhivirano s originala, 10. 4. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016.
^ Köhler, Andreas; Sühs, Rafael Barbizan; Somavilla, Alexandre (11. 11. 2010). "Entomofauna associated to the floration of Schinus terebinthifolius Raddi (Anacardiaceae) in the Rio Grande do Sul State, Brazil = Entomofauna associada à floração de Schinus terebinthifolius Raddi (Anacardiaceae) no Estado do Rio Grande do Sul, Brasil | Somavilla |". Bioscience Journal. 26 (6). Pristupljeno 18. 4. 2014.
^ Oliveira, P.E.; Gibbs, P.E.; Barbosa, A.A. (2004). "Moth pollination of woody species in the Cerrados of Central Brazil: a case of so much owed to so few?". Plant Systematics and Evolution. 245 (1–2): 41–54. doi:10.1007/s00606-003-0120-0.
^ Prance, Ghillean T. (1996). The Earth Under Threat: A Christian Perspective. Wild Goose Publications. str. 14. ISBN 978-0-947988-80-7.
^ Faegri, K.; Van Der Pijl, L. (2013). Principles of Pollination Ecology. Elsevier. str. 102–110. ISBN 978-1-4832-9303-5.
^ Fenster, Charles B.; Marten-Rodriguez, Silvana (2007). "Reproductive Assurance And The Evolution Of Pollination Specialization" (PDF). International Journal of Plant Sciences. 168 (2): 215–228. doi:10.1086/509647.
^ Faegri, K.; Van Der Pijl, L. (2013). Principles of Pollination Ecology. Elsevier. str. 176–177. ISBN 978-1-4832-9303-5.
^ {{cite book | author = [[Henry George Liddell and Robert Scott | year = 1980 | title = A Greek-English Lexicon (Abridged Edition) | publisher = Oxford University Press | location = United Kingdom | isbn = 978-0-19-910207-5| title-link = A Greek-English Lexicon }}
^ Faegri, K.; Van Der Pijl, L. (2013). Principles of Pollination Ecology. Elsevier. str. 34–36. ISBN 978-1-4832-9303-5.
^ Goffinet, Bernard; Shaw, A. Jonathan; Cox, Cymon J. (2004). "Phylogenetic inferences in the dung-moss family Splachnaceae from analyses of cpDNA sequence data and implications for the evolution of entomophily". American Journal of Botany. 91 (5): 748–759. doi:10.3732/ajb.91.5.748. PMID 21653429.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Entomofilija

[Kimsey-1] Kimsey, L. "Pollinators We Never Talk About". University of California, Davis: College of Agricultural and Environmental Sciences. Arhivirano s originala, 10. 4. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016.

[2] Köhler, Andreas; Sühs, Rafael Barbizan; Somavilla, Alexandre (11. 11. 2010). "Entomofauna associated to the floration of Schinus terebinthifolius Raddi (Anacardiaceae) in the Rio Grande do Sul State, Brazil = Entomofauna associada à floração de Schinus terebinthifolius Raddi (Anacardiaceae) no Estado do Rio Grande do Sul, Brasil | Somavilla |". Bioscience Journal. 26 (6). Pristupljeno 18. 4. 2014.

[3] Oliveira, P.E.; Gibbs, P.E.; Barbosa, A.A. (2004). "Moth pollination of woody species in the Cerrados of Central Brazil: a case of so much owed to so few?". Plant Systematics and Evolution. 245 (1–2): 41–54. doi:10.1007/s00606-003-0120-0.

[4] Prance, Ghillean T. (1996). The Earth Under Threat: A Christian Perspective. Wild Goose Publications. str. 14. ISBN 978-0-947988-80-7.

[Faegri-5] Faegri, K.; Van Der Pijl, L. (2013). Principles of Pollination Ecology. Elsevier. str. 102–110. ISBN 978-1-4832-9303-5.

[6] Fenster, Charles B.; Marten-Rodriguez, Silvana (2007). "Reproductive Assurance And The Evolution Of Pollination Specialization" (PDF). International Journal of Plant Sciences. 168 (2): 215–228. doi:10.1086/509647.

[7] Faegri, K.; Van Der Pijl, L. (2013). Principles of Pollination Ecology. Elsevier. str. 176–177. ISBN 978-1-4832-9303-5.

[Liddell_1980-8] {{cite book | author = [[Henry George Liddell and Robert Scott | year = 1980 | title = A Greek-English Lexicon (Abridged Edition) | publisher = Oxford University Press | location = United Kingdom | isbn = 978-0-19-910207-5| title-link = A Greek-English Lexicon }}

[Pijl-9] Faegri, K.; Van Der Pijl, L. (2013). Principles of Pollination Ecology. Elsevier. str. 34–36. ISBN 978-1-4832-9303-5.

[10] Goffinet, Bernard; Shaw, A. Jonathan; Cox, Cymon J. (2004). "Phylogenetic inferences in the dung-moss family Splachnaceae from analyses of cpDNA sequence data and implications for the evolution of entomophily". American Journal of Botany. 91 (5): 748–759. doi:10.3732/ajb.91.5.748. PMID 21653429.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]