Gentianaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Genntianaceae
(Gencijane)
Gentiana acaulis
Sistematika
Carstvo Plantae
Red Gentianales
Porodica Gentianaceae

Gentianaceae je porodica cvjetnica sa 87 rodova koji obuhvataju oko 1.600 vrsta.[1][2][3][4]

Porodica je imenovana po tipskom rodu Gentiana, a ovaj po ilirskom kralju Gentiusu. Predstavnici ove porodice imaju kosmopolitsko rasprostranjenje.

Glavna obilježja[uredi | uredi izvor]

Tribus Chironieae: Habitus Ixanthus viscosus
Tribus Chironieae: Sabatia stellaris
Tribus Chironie: Eustoma grandiflorum
Tribus Chironieae: Orphium frutescens
Tribus Gentianeae: Frasera albomarginata
Tribus Gentianeae: Halenia rhyacophila
Tribus Gentianeae: Gentianopsis ciliata
Tribus Gentianeae: Swertia perennis

Porodica uključuje različite forme drveća, grmova i zeljastih biljaka, sa cijelim spektrom boja i oblika cvijeta. Cvjetovi su aktinomorfni i dvospolni sa spojenim čašičnim listićima i laticama. Prašnici su vezani za unutrašnjost latica (epipetalni) i smjenjuju se sa latičnim režnjevima. Na dnu tučka imaju žljezdani disk, a cvjetovi imaju parijetalnu (tjemenu) placentaciju. Cvast je cima, uz jednostavne ili složene grupe. Plodovi su raspuknute ispregrađivane dvodijelne kapsule, a rijetko neke vrste imaju bobicu. Sjemenke su male sa obilno masnim endospermom i ravnim embrionom. Habitus varira od malog drveća e, glomaznih grmova do (obično) zeljastih biljaka, koje rastu uspravno ili imaju dvojne stabljike. Biljke obično imaju rizome.

Listovi su nasuprotni, manje često naizmjenični ili u nekim vrstama smotuljka, jednostavnog oblika, s čitavim rubovaima i bazom koja je tijesno pričvršćena za stabljike. Stipule su odsutne. Biljke obično akumuliraju gorku iridoidnu supstancu. Imaju bikolateralme provodne snopiće. Ekološki, ovo su djelimični miko-heterotrofi, što je uobičajena među vrsta u ovoj porodici kod nekoliko rodova, kao što su Voyria i Voyriella , kojima nedostaje hlorofila.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Neke od ovih biljaka imaju ograničen opseg rasprostranjenja (areal) pa su zaštićene i pod nadzorom. Na primjer, vrste roda Gentia (lincure), koja se javlja u nekim ograničenim područjima Europe, a i Bosne i Hercegovine.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Gentianaceae su rasprostranjene širom svijeta, ali najčešće su vrste u umjerenim klimatskim zonama. Merckx i suradnici[5]su pretpstavili da je neotropska biogeografska oblast bila značajna u ranoj diversifikaciji grupa Gentianaceae, od kojih se većina pojavila tokom eocena. Međutim, Piere et al.[6] su sugerirali da se drvnaste vikarne vrste (koje se geografski međusobno nadovezuju), ne mogu isključiti kao objašnjenje ranog porijekla Exaceae, iz Afrike, Madagaskara i Indijskog potkontinenta, i da to nije ništa drugo osim čvrste pretpostavke da su postojale u maksimalno dalekoj prošlosti evolucije Gentianales.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Ekonomski gledano, neke vrste se uzgajaju kao ukrasne biljke, a mnoge daju gorke sastojke lijekova i služe za aromatizaciju.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Ovu porodicu je prvi opisao Antoine Laurent de Jussieu, 1789. godine.

Plemena[uredi | uredi izvor]

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Gentianaceae

Saccifolieae




Exaceae




Chironieae




Helieae



Potalieae



Gentianeae






Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12 February 2014. 
  2. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ Struwe L, Albert VA (2002). Gentianaceae: systematics and natural history. Cambridge University Press. ISBN 0-521-80999-1. 
  5. ^ Merckx, Vincent S.F.T.; Kissling, Jonathan; Hentrich, Heiko; Janssens, Steven B.; Mennes, Constantijn B.; Specht, Chelsea D.; Smets, Erik F. "Phylogenetic relationships of the mycoheterotrophic genus Voyria and the implication for the biogeographic history of Gentianaceae". American Journal of Botany 100 (4): 712–721. doi:10.3732/ajb.1200330. 
  6. ^ Pirie, Michael; Litsios, Glenn; Bellstedt, Dirk; Salamin, Nicolas; Kissling, Jonathan. "Back to Gondwanaland: can ancient vicariance explain (some) Indian Ocean disjunct plant distributions?". Biology Letters 11. doi:10.1098/rsbl.2015.0086. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]