Adelbert von Chamisso

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Adelbert von Chamisso
Rođenje (1781-01-30) 30. januar 1781.
Chateau de Boncourt, Francuska
Smrt21. august 1838(1838-08-21) (57 godina)
Berlin, Njemačka

Adalbert von Chamisso (Chateau de Boncourt, 30. januar 1781 - Berlin, 21. august 1838), njemački književnik i naučnik.

Sin je francuskoga vojnika koji je zbog revolucije emigrirao u Berlin. Bio jenajprije paž kraljice Luise, zatim vojnik, ali napušta vojsku te se posvećuje izučavanju njemačkoga jezika i književnosti. Pristupa krugu njemačkih romantičara (Nordsternbund). Studirao je medicinu i botaniku, obilazio svijet kao istraživač na ruskom brodu Rjurik te postao kustos botaničkog vrta u Berlinu. Vrlo rano se posve saživio sa svijetom i stilom njemačke romantike.

U njegovu književnom razvoju očiti su uticaji Schillera, Novalisa, Goethea i Tiecka. Usprkos izrazitoj osjećajnosti i snažnom daru uživljavanja, nije se uspio razviti u samosvjesnog pjesnika ljubavne lirike i balade. Za razliku od poezije opterećene sentimentalizmom i egotikom, njegov prozni rad djelotvoran je u izrazu. Najvažnija je pripovijetka o Peteru Schlemihlu koji je izgubio svoju sjenu, gdje je u simboličnom obliku opisao sudbinu čovjeka između dvije domovine. Samo ime junaka (Schmeichel) označava na hebrejskom jeziku čovjeka loše sreće. Poznati su i njegovi putopisi, naučni radovi s područja botanike te prijevodi (Beranger).

Djela[uredi | uredi izvor]

  • „Neobična pripovijetka Petera Schmechela“
  • „Napomene i pogledi s otkrivačkog putovanja“

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]