Peter Handke
Peter Handke | |
---|---|
![]() Peter Handke austrijski književnik i prevodilac | |
Rođenje | Griffen, Austrija | 6. decembar 1942
Peter Handke austrijski je književnik i prevodilac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2019. Rođen je 6. decembra 1942. u Griffenu, malom mjestu u Koruškoj. Dobitnik je mnogih nagrada međunarodnog značaja i smatra se jednim od najvećih savremenih austrijskih književnika. Zbog svog angažmana prema ratu u Jugoslaviji bio je kritiziran u mnogim književnim krugovima, mada svoje reakcije uglavnom objavljuje u knjigama, izbjegavajući novinske i televizijske intervjue i posvećuje se pisanju o sukobima i nerazumjevanjima u politički podijeljenoj Evropi i Balkanu. Član je SANU,[1][2] Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2012. godine[3] i Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Od 1991. godine živi u mjestu Chaville 7 km udaljenom od Pariza u Francuskoj.
Biografija[uredi | uredi izvor]
1942-45: Rođenje i ratne godine[uredi | uredi izvor]
Peter Handke se rodio u kući svog djeda, Gregora Siutza 6. decembra 1942. godine. Majka Maria Siutz (1920-71) mu je bila slovenskog porijekla (slov: Marija Sivec), a otac njemački vojnik, bankar Erich Schönemann, koji je vojnu službu imao u Koruškoj. Prije rođenja, majka se udala za Adolfa Bruna Handkea, radnika u berlinskom tramvajskom preduzeću, koji je kasnije postao njegov očuh. Istinu o svom pravom ocu, Peter je tek saznao sa svojim punoljetsvom, kratko pred maturu. Kršten je u katoličkoj crkvi Stiftskirche Maria Himmelfahrt u Griffenu. Zbog protjerivanja koruških Slovenaca u koncentracione logore, pred kraj Drugog svjetskog rata, savezničkih bombardovanja, te napada slovenskih partizana Oslobodilne fronte na Griffen, Handkeova porodica se seli u Berlin.
1945-48: Berlin i povratak u Griffen[uredi | uredi izvor]
Sa porodicom se preselio u berlinsku četvrt Pankow, koja je bila pod kotrolom sovjetske Crvene Armije, te većim dijelom bila porušena zbog ratnih zbivanja. Njegov otac nije mogao naći posao, a ni politička situacija nije ukazivala na bolju budućnost. Kratko prije Berlinske blokade 24. juna 1948. godine, četveročlana porodica (sestra Monika, rođena je 7. aprila 1948. godine), napušta Berlin i vraća se vozom u pravcu Griffena. Austrijsku granicu, zbog nedostataka dokumenata, prolaze ilegalno u kamionu. Ovo putovanje, ostavilo je na Petra duboke uspomene, koje je kasnije opisao u školskom radu 1957. godine.
1948-54: Školovanje u Griffenu[uredi | uredi izvor]
Zbog svog berlinskog akcenta, šestogodišnji Peter, teško uspostavlja kontakte sa svojim vršnjacima u Griffenu. Tako da se i danas vrlo rijetko koristi koruškim dijalektom njemačkog jezika. Porodica je preživljavala od socijalne pomoći, koju je njegov očuh uglavnom trošio na alkohol, što je urokovalo česte sukobe između njegovog očuha i majke. Napokon je očuh našao posao kod Petrovog ujaka Georga Suitza, mada u okruženju gdje su lokalni zemljoposjednici i crkva, držali većinu imovine, Handkeova porodica je i dalje živjela prilčno siromašno. Njegov život u idilično-seoskom okruženju, sa težištem na poslu, posjetu crkvi, šetnji, kolinju i kartanju, ostavili su trag u njegovom literarnom stvaralaštvu, koje je opisao u svom prvom romanu Stršljeni.
13. septembra 1948. godine upisan je u osnovnu školu u Griffenu, koju je pohađao do 14. septembra 1952. godine. Nakon toga sve do 10. jula 1954. godine pohađa dva razreda srednje škole „Hauptschule für Knaben und Mädchen“ u kome su njegove ocjene bile između odličan (njem:sehr gut) i dobar (njem:gut). Nakon toga, na vlastitu inicijativu, prelazi u sjemenište Marianum u Maria Saalu, koje je bilo povezano sa katoličko-humanističkom gimnazijom Tanzenberg, tako što od svećenika sjemeništa dobija formulare za prijavu. Kako je školovanje u sjemeništu bilo uglavnom zamišljeno za buduće rimokatoličke svećenike, upis se vršio samo sa preporukom sveštenog lica. Na gimnaziji su također podučavali profesori humanističke tradicije i obrazovanja. Peter je 7. jula 1954. godine položio prijemni ispit, a zbog nepoznavanja latinskog jezika, upisan je ponovo u drugi razred.
1954-59: Internat u Tanzenbergu[uredi | uredi izvor]
Sa dvanaest godina, ubrzo nakon početka školovanja u Tanzenbergu, Handke piše svoj prvi rad pod naslovom Moj život - 2. dio. U tih šesnaest stranica pokazuje svoje sklonost i nadarenost ka pisanju. Njegove ocjene u školi su i dalje nadprosječne. U gimnaziji pored općeg obrazovanja, bavi se latinskim, grčkim i engleskim jezikom, te jednu godinu italijanskim i slovenačkim jezikom, a dvije se godine podučava stenografiji. Od 1957. godine njegov razred preuzima profesor Dr. Reinhard Musar, koji mu predaje njemački i engleski jezik. Musar je otkrio Handkeov talent za pisanje, a Peter mu u zajedničkim šetnjama čita svoje tekstove. Profesor mu preporučuje mu da nakon škole studira pravo, jer u nekoliko mjeseci intenzivnog učenja pravnih činjenica, može si ostaviti dovoljno vremena za pisanje i bavljenje literaturom. Svoje prve literarne radove, objavio je u internatskom časopisu Fackel.
1959-61: Školovanje u Klagenfurtu[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
1961-65: Studij u Grazu[uredi | uredi izvor]
Nakon gimnazije studira pravo u Grazu, kog napušta na samom kraju, te se potpuno posvećuje literaturi, prevođenju, pisanju scenarija i režiji.
1966: Godine uspjeha[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
1967-70: Düsseldorf, Paris, Kronberg[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
1971-79: Pariz[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
1979-87: Povratak u Austriju[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
1987-90: Putovanja[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
1990 do danas[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Nagrade[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Nobelova nagrada za književnost 2019.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
1966-69. | 1991-99. |
|
|
Prevedena djela[uredi | uredi izvor]
Hronološki su navedena djela Petra Handkea, objavljena ili prevedena na bosanski, srpski i hrvatski jezik.
Godina izdavanja | Originalni naslov | Naslov | Izdavač | Primjedba | ISBN | |
---|---|---|---|---|---|---|
Austrija, Njemačka |
Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija | |||||
2004. | 2006. 2008. |
Don Juan (erzählt von ihm selbst) | Don Juan (pripovijeda sam o sebi) [6] (roman) (hr) Don Huan: po njemu samom[6] (roman) (sr) |
Fraktura, Zaprešić Clio, Beograd |
prevod: Boris Perić prevod: Žarko Radaković |
ISBN 978-953-266-052-4 ISBN 86-7102-212-9 |
- Stršljeni, roman (Die Hornissen), 1966.
- Njemačke priče (Deutsche Gedichte), 1969.
- Strah golmana pred jedanastercem, (Die Angst des Tormanns beim Elfmeter) 1970.
- Priče iz Bečke šume od Ödön von Horvatha, 1970.
- Kratko pismo za dugi rastajanje, pripovijest (Der kurze Brief zum langen Abschied), 1972.
- Trenutak pravog osjećaja, (Die Stunde der wahren Empfindung), 1975.
- Ljevoruka žena, (Die linkshändige Frau), 1976.
- Poruka planine Sainte-Victoire(Die Lehre der Sainte-Victoire), 1980.
- Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi Moravi i Drini - ili pravednost za Srbiju, esej (Eine winterliche Reise zu den Flüssen Donau, Save, Morawa und Drina oder Gerechtigkeit für Serbien), 1996.
- Don Juan, (Don Juan), 2004.
- Moravska noć, pripovijest (Die morawische Nacht) 2008.
Film[uredi | uredi izvor]
Režija i scenario[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Scenariji[uredi | uredi izvor]
- Strah golmana pred jedanaestercem, 1970.
- Nebo nad Berlinom, s Wimom Wendersom i Richardom Reitingerom, 1987.
Prijevodi[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Stranica o Handkeu na portalu SANU (sr)[mrtav link]
- ^ Članak Izabrani novi članovi SANU o biranju novih akademika na portalu srbijanskog dnevnog lista Politika (sr)[mrtav link]
- ^ Članovi ANURS, Odjeljenje književnosti i umjetnosti (sr)
- ^ Kleine meinungen, Literatur I in Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung vom 25. März 2012, Seite 30
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 24. 9. 2016. Pristupljeno 10. 12. 2012. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b Nemačke knjige u bosanskom, hrvatskom i srpskom prevodu Stranica Goethe instituta
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Commons ima datoteke na temu: Peter Handke |
- 02.06.2006 "Cenzura", članak Mile Stojića u BH Danima, br. 468