Idi na sadržaj

Nagib Mahfuz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nagib Mahfuz
Puno imeNaguib Mahfouz Abdelaziz Ibrahim Ahmed Al-Basha
Rođenje (1911-12-11) 11. decembar 1911.
Kairo, Egipat
Smrt30. august 2006(2006-08-30) (94 godine)
Kairo, Egipat
ZanimanjePisac
ObrazovanjeUniverzitet u Kairu
Period1930 - 2004
Poznata djela
Suprug(a)Atiyatullah Ibrahim
Djeca2

Nedžib Mahfuz (arapski: نجيب محفوظ عبد العزيز ابراهيم احمد الباشا; 11. decembar 1911 – 30. august 2006) bio je egipatski književnik.

Počeo se baviti pisanjem sa sedamnaest godina, objavio je 35 romana, preko 350 kratkih priča, 26 scenarija, stotine kolumni u opticaju za egipatske novine i sedam drama tokom 70-godišnje karijere, od 1930-ih do 2004. "Kairska trilogija" (1956, 1957) je remek djelo. Godine 1959. objavljuje "Sinove naše mahale" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu. Upravo se ova knjiga smatra razlogom atentata na Mahfuza 1994. godine, nakon kojeg je Mahfuz bio pod stalnom pratnjom tjelohranitelja.[1]

Dobitnik je egipatskog odlikovanja "Ogrlica Nila" te Nobelove nagrade za književnost (1988) i time postao prvi arapski pisac koji je dobio ovu nagradu.[2]

Svi njegovi romani se događaju u Egiptu i uvijek spominje traku, koja je jednaka svijetu. Njegova najpoznatija djela su Kairska trilogija i Djeca Gebelavija. Mnoga Mahfouzova djela su snimljena u egipatskim i stranim filmovima; nijedan arapski pisac ne nadmašuje Mahfouza po broju djela koja su adaptirana za bioskop i televiziju. Dok se Mahfouzova književnost svrstava u realističku književnost, u njoj se pojavljuju egzistencijalne teme.[3]

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođen je u muslimanskoj egipatskoj porodici niže srednje klase u Starom Kairu 1911. godine. Prvi dio njegovog imena koji je dobio ime izabran je u znak zahvalnosti poznatom akušeru, Naguib paši Mahfouzu, koji je nadgledao teški porod njegove majke.[4] Mahfouz je bio sedmo i najmlađe dijete, sa četiri brata i dvije sestre, svi su bili mnogo stariji od njega. Porodica je živjela u dva popularna okruga u Kairu: prvo, u četvrti Bayt al-Qadi u četvrti Gamaleya u starom gradu, odakle su se 1924. preselili u Abbaseju, zatim novo predgrađe Kaira sjeverno od starog grada, lokacije koje će pružiti pozadinu mnogim kasnijim Mahfouzovim spisima. Njegov otac, Abdel-Aziz Ibrahim, koga je Mahfouz opisao kao "staromodnog", bio je državni službenik, a Mahfouz je na kraju krenuo njegovim stopama 1934. Mahfouzova majka Fatima bila je kćerka Mustafe Qasheesha, al- Azhar šeik, iako je i sama nepismena, vodila je dječaka Mahfouza na brojne ekskurzije na kulturne lokacije kao što su Egipatski muzej i piramide.[5]

Porodica Mahfouz su bili pobožni muslimani, a Mahfouz je imao strogo islamsko vaspitanje. U intervjuu je elaborirao strogu religioznu klimu kod kuće tokom svog djetinjstva. Izjavio je da "nikada ne biste pomislili da će iz te porodice proizaći umjetnik."[5]

Egipatska revolucija 1919. imala je snažan uticaj na Mahfuza, iako je tada imao samo sedam godina. Sa prozora je vidio kako britanski vojnici pucaju na demonstrante u pokušaju da ih rastjeraju.[6] Prema Mahfouzu, "Moglo bi se reći... da je jedina stvar koja je najviše uzdrmala sigurnost mog djetinjstva bila revolucija iz 1919. godine".

U svojim ranim godinama, mnogo je čitao i bio je pod utjecajem Hafiza Najiba, Tahe Husseina i Salama Moussa, fabijanskog intelektualca.[7]

Nakon završetka srednjeg obrazovanja, 1930. je primljen na Egipatski univerzitet (sada Univerzitet u Kairu), gdje je studirao filozofiju, diplomirao 1934. Do 1936., nakon što je proveo godinu dana radeći na magistarskom studiju filozofije, odlučio je prekinuti studije i postati profesionalni pisac. Svoj prvi rad objavio je u Al Majalla Al Jadida, časopisu koji je pokrenuo Salama Musa 1929. godine.[8] Mahfouz je tada radio kao novinar za Arrissalah, i davao kratke priče za Al-Hilal i Al-Ahram.

Državna služba[uredi | uredi izvor]

Nakon što je 1934. godine diplomirao filozofiju na Univerzitetu u Kairu, pridružio se egipatskoj državnoj službi, gdje je nastavio raditi na raznim pozicijama i ministarstvima do penzionisanja 1971. Prvo je služio kao službenik na Univerzitetu u Kairu, a zatim 1938. u Ministarstvu islamskih vakufa (Awqaf) kao parlamentarni sekretar ministra islamskih vakufa. Godine 1945. zatražio je premještaj u biblioteku mauzoleja al-Ghuri, gdje je intervjuisao stanovnike svog kvarta iz djetinjstva u sklopu "Projekta dobrih zajmova".[9] Pedesetih godina prošlog vijeka radio je kao direktor za cenzuru u ministarstvu umjetnosti, kao direktor Fondacije za podršku kinematografiji, te konačno kao konsultant Ministarstva kulture.[10]

Djela[uredi | uredi izvor]

  • "Kairska trilogija"
  • "Djeca Gebelavija"
  • "Lopovi i psi"
  • "Kvart Han al-halil"
  • "Igra sudbine"
  • "Karnak"
  • "Ostalo je još sat vremena"
  • "Tijesna ulica" (1947)
  • "Put između dva dvorca" (1956)
  • "Razgovori na Nilu" (1966)
  • "Sinovi naše mahale" (1967)
  • "Pansion Miramar" (1967)
  • "Saga o bijednicima" (1977)
  • "Kao u hiljadu i jednoj noći" (1982)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Spisak egipatskih pisaca

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "President pays tribute to Mahfouz". BBC News. 30. 8. 2006.
  2. ^ "Award Ceremony Speech". Nobel Prize.org. Nobel Media. Pristupljeno 24. 10. 2013.
  3. ^ حايم غوردون (1990). مصر نجيب محفوظ: الثيمات الوجودية في كتاباته. ISBN 0313268762.
  4. ^ حياة نجيب محفوظArhivirano 22. 7. 2015. na Wayback Machine
  5. ^ a b Rasheed El-Enany (25. 6. 1993). Naguib Mahfouz: The Pursuit of Meaning. Psychology Press. ISBN 978-0-415-07395-0.
  6. ^ Stock, A Mummy Awakens: The Pharaonic Fiction of Naguib Mahfouz, str. 13-14
  7. ^ Charlotte El Shabrawy (Summer 1992). "Naguib Mahfouz, The Art of Fiction No. 129". The Paris Review. Summer 1992 (123).
  8. ^ Sabry Hafez (2017). "Cultural Journals and Modern Arabic Literature: A Historical Overview". Alif: Journal of Comparative Poetics (37): 23. JSTOR 26191813.
  9. ^ El-Enany, Rasheed. "Naguib Mahfouz: His Life and Times". Cairo:AUC Press, 2007. str. 170–174
  10. ^ Tore Frängsmyr; Sture Allén (1993). Nobel Lectures: Literature, 1981–1990. World Scientific. str. 121. ISBN 978-981-02-1177-6. Pristupljeno 26. 9. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Nagib Mahfuz koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.