Alice Munro

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Alice Munro

Alice Ann Munro ( /mənˈr/ ; djevojačko Laidlaw /ˈldlɔː/ ; rođena 10. jula 1931.) kanadska je spisateljka kratkih priča koja je dobio Nobelovu nagradu za književnost 2013. Munrooino djelo je opisano kao revolucioniranje arhitekture kratkih priča, posebno u svojoj tendenciji da se kreće naprijed i nazad u vremenu.[1] Za njene priče se kaže da "ugrađuju više nego što najavljuju, otkrivaju više od paradiranja".[2]

Munrooina fikcija se najčešće odvija u njenom rodnom okrugu Huron u jugozapadnom Ontariju.[3] Njene priče istražuju ljudske složenosti u nekomplikovanom proznom stilu.[4] Munro je pisala kao "jedan od naših najvećih savremenih pisaca fikcije", ili, kako je to rekla Cynthia Ozick, "naš Čehov ". [5] Munro je dobila mnoga književna priznanja, uključujući Nobelovu nagradu za književnost 2013. za svoj rad kao "majstor savremene kratke priče", [6] i Međunarodnu nagradu Man Booker 2009. za svoj životni opus. Također je trostruka dobitnica nagrade generalnog guvernera Kanade za beletristiku, a dobila je nagradu Writers' Trust of Canada 1996. Marian Engel Award i Rogers Writers' Trust Fiction Prize 2004. za Runaway.[6] [7] [8] [9]

Munro je rođena kao Alice Ann Laidlaw u Winghamu, Ontario. Njen otac, Robert Eric Laidlaw, bio je uzgajivač lisica i nerca, [10] a kasnije se okrenuo uzgoju purana. [11] Njena majka, Anne Clarke Laidlaw (rođena Chamney), bila je učiteljica. Ona je irskog i škotskog porijekla; njen otac je potomak Jamesa Hogga, Ettrick Shepherd. [12]

Munro je počela da piše kao tinejdžerka, objavivši svoju prvu priču, "Dimenzije senke", 1950. dok je studirala engleski jezik i novinarstvo na Univerzitetu Zapadni Ontario uz dvogodišnju stipendiju. [13] [14] U tom periodu radila je kao konobarica, beračica duvana i bibliotečka službenica. Godine 1951. napustila je univerzitet, gdje je diplomirala engleski jezik od 1949. godine, da bi se udala za kolegu studenta Jamesa Munroa. Preselili su se u Dundarave, West Vancouver, zbog Jamesovog posla u robnoj kući. Godine 1963. par se preselio u Viktoriju, gde su otvorili Munro's Books, koji i danas radi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alice Munro Wins Nobel Prize in Literature, by Julie Bosmans, The New York Times, 10 October 2013
  2. ^ W. H. New. "Literature in English". The Canadian Encyclopedia. Pristupljeno August 18, 2019.
  3. ^ Marchand, P. (29 August 2009). "Open Book: Philip Marchand on Too Much Happiness, by Alice Munro". The National Post. Arhivirano s originala, 25. 8. 2011. Pristupljeno 5 September 2009.
  4. ^ Meyer, M. "Alice Munro". Meyer Literature. Arhivirano s originala, 12 December 2007. Pristupljeno 21 November 2007.
  5. ^ Merkin, Daphne (24 October 2004). "Northern Exposures". The New York Times Magazine. Pristupljeno 25 February 2008.
  6. ^ a b "The Nobel Prize in Literature 2013 – Press Release" (PDF). 10 October 2013. Pristupljeno 10 October 2013.
  7. ^ Bosman, Julie (10 October 2013). "Alice Munro Wins Nobel Prize in Literature". The New York Times. Pristupljeno 10 October 2013.
  8. ^ "Alice Munro wins Man Booker International prize". The Guardian. 27 May 2009.
  9. ^ "Past Writers' Trust Engel/Findley Award Winners". Pristupljeno 7 April 2014.
  10. ^ Jeanne McCulloch, Mona Simpson "Alice Munro, The Art of Fiction No. 137", The Paris Review No. 131, Summer 1994
  11. ^ Gaunce, Julia, Suzette Mayr, Don LePan, Marjorie Mather, and Bryanne Miller, eds.
  12. ^ Taylor, Catherine (10 October 2013). "For Alice Munro, small is beautiful". Arhivirano s originala, 12 January 2022.
  13. ^ Jason Winders (10 October 2013). "Alice Munro, LLD'76, wins 2013 Nobel Prize in Literature". Western News. The University of Western Ontario.
  14. ^ "Canada's Alice Munro, 'master' of short stories, wins Nobel Prize in literature". CNN. 10 October 2013. Pristupljeno 11 October 2013.