Idi na sadržaj

Alice Munro

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alice Munro

Alice Ann Munro (/mənˈroʊ/ ; djevojačko Laidlaw /ˈleɪdlɔː/ ; 10. juli 1931 – 13. maj 2024) bila je kanadska spisateljica kratkih priča koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost 2013. Munrooino djelo je opisano kao revolucioniranje arhitekture kratkih priča, posebno u svojoj tendenciji da se kreće naprijed i nazad u vremenu.[1] Za njene priče se kaže da "ugrađuju više nego što najavljuju, otkrivaju više od paradiranja".[2]

Munrooina fikcija se najčešće odvija u njenom rodnom okrugu Huron u jugozapadnom Ontariju.[3] Njene priče istražuju ljudske složenosti u nekomplikovanom proznom stilu.[4] Munro je pisala kao "jedan od naših najvećih savremenih pisaca fikcije", ili, kako je to rekla Cynthia Ozick, "naš Čehov ".[5] Munro je dobila mnoga književna priznanja, uključujući Nobelovu nagradu za književnost 2013. za svoj rad kao "majstor savremene kratke priče",[6] i Međunarodnu nagradu Man Booker 2009. za svoj životni opus. Također je trostruka dobitnica nagrade generalnog guvernera Kanade za beletristiku, a dobila je nagradu Writers' Trust of Canada 1996. Marian Engel Award i Rogers Writers' Trust Fiction Prize 2004. za Runaway.[6][7][8][9]

Munro je rođena kao Alice Ann Laidlaw u Winghamu, Ontario. Njen otac, Robert Eric Laidlaw, bio je uzgajivač lisica i nerca,[10] a kasnije se okrenuo uzgoju purana.[11] Njena majka, Anne Clarke Laidlaw (rođena Chamney), bila je učiteljica. Ona je irskog i škotskog porijekla; njen otac je potomak Jamesa Hogga, Ettrick Shepherd.[12]

Munro je počela da piše kao tinejdžerka, objavivši svoju prvu priču, "Dimenzije senke", 1950. dok je studirala engleski jezik i novinarstvo na Univerzitetu Zapadni Ontario uz dvogodišnju stipendiju.[13][14] U tom periodu radila je kao konobarica, beračica duvana i bibliotečka službenica. Godine 1951. napustila je univerzitet, gdje je diplomirala engleski jezik od 1949, da bi se udala za kolegu studenta Jamesa Munroa. Preselili su se u Dundarave, West Vancouver, zbog Jamesovog posla u robnoj kući. Godine 1963. par se preselio u Viktoriju, gde su otvorili Munro's Books, koji i danas radi.

Umrla je 13. maja 2024. u Port Hope.[1][3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Alice Munro Wins Nobel Prize in Literature, by Julie Bosmans, The New York Times, 10 October 2013
  2. ↑ W. H. New. "Literature in English". The Canadian Encyclopedia. Pristupljeno 18. 8. 2019.
  3. 1 2 Marchand, P. (29. 8. 2009). "Open Book: Philip Marchand on Too Much Happiness, by Alice Munro". The National Post. Arhivirano s originala, 25. 8. 2011. Pristupljeno 5. 9. 2009.
  4. ↑ Meyer, M. "Alice Munro". Meyer Literature. Arhivirano s originala, 12. 12. 2007. Pristupljeno 21. 11. 2007.
  5. ↑ Merkin, Daphne (24. 10. 2004). "Northern Exposures". The New York Times Magazine. Pristupljeno 25. 2. 2008.
  6. 1 2 "The Nobel Prize in Literature 2013 – Press Release" (PDF). 10. 10. 2013. Pristupljeno 10. 10. 2013.
  7. ↑ Bosman, Julie (10. 10. 2013). "Alice Munro Wins Nobel Prize in Literature". The New York Times. Pristupljeno 10. 10. 2013.
  8. ↑ "Alice Munro wins Man Booker International prize". The Guardian. 27. 5. 2009.
  9. ↑ "Past Writers' Trust Engel/Findley Award Winners". Arhivirano s originala, 8. 4. 2014. Pristupljeno 7. 4. 2014.
  10. ↑ Jeanne McCulloch, Mona Simpson "Alice Munro, The Art of Fiction No. 137", The Paris Review No. 131, Summer 1994
  11. ↑ Gaunce, Julia, Suzette Mayr, Don LePan, Marjorie Mather, and Bryanne Miller, eds.
  12. ↑ Taylor, Catherine (10. 10. 2013). "For Alice Munro, small is beautiful". Arhivirano s originala, 12. 1. 2022.
  13. ↑ Jason Winders (10. 10. 2013). "Alice Munro, LLD'76, wins 2013 Nobel Prize in Literature". Western News. The University of Western Ontario.
  14. ↑ "Canada's Alice Munro, 'master' of short stories, wins Nobel Prize in literature". CNN. 10. 10. 2013. Pristupljeno 11. 10. 2013.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Alice_Munro&oldid=3749350"