William Faulkner

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
William Faulkner
William Faulkner 1954 (3) (photo by Carl van Vechten).jpg
Rođenje (1897-09-25) 25. septembar 1897.
New Albany, Mississippi, SAD
Smrt 6. juli 1962(1962-07-06) (64 god.)
Byhalia, Mississippi, SAD
Zanimanje Prozaist

William Faulkner (25. septembar 18976. juli 1962) bio je američki prozaist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrastao u provincijskoj sredini, na sjeveru siromašne savezne južne države Mississippi. Taj kraj i ljudi ostavili su neizbrisiv trag u njegovoj prozi. Faulkner nije maturirao, ali je mnogo čitao (od svjetskih klasika do francuskih simbolista: Verlainea, Wildea, Dostojevskog, Flauberta, Rimbauda, Swinburnea, Shakespearea, Cervantesa); 1918. primljen je kao dobrovoljac u pilotsku školu britanskoga zrakoplovstva u Kanadi. Nakon rata vratio se u Oxford, gdje je proživio najveći dio života (potkraj života često boravio u državi Virginiji kod kćerkine obitelji). Nakon pjesama i kraćih proza, prvi početnički roman mu je "Vojnikova plaća", 1926. Budući da je teško nalazio izdavače, do kraja II svjetskoga rata povremeno je odlazio u Hollywood, gdje je pisao i prepravljao uglavnom tuđe scenarije - poznate su njegove prerade Hemingwayevih romana. Posljednjih 15-ak godina života uživao je veliku popularnost i bio svojevrstan ambasador američke kulture u Evropi, Južnoj Americi, Japanu. Godine 1949. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, održavši pritom vjerovatno najpoznatiji i najbolji govor koji je ikada izgovoren tokom Nobelove ceremonije. Na početku Faulknerova velikog razdoblja njegov je treći roman "Sartoris", 1929, priča o uglednoj porodici tog imena kojom počinje njegova saga o Yoknapatawphi i gradiću Jeffersonu (apokrifna imena za gradić slican Oxfordu i njegov kotar Lafayette). Na neobično tačno opisanom i u svakom detalju proživljenom životu svoje regije (što ga čini i regionalnim piscem), Faulkner je izgradio historijski, simbolični i mitski svijet. Prozom biblijske veličine i grozničavog intenziteta, William Faulkner je stvorio, kako je rekao jedan kritičar, "kozmos koji niko ne posjeduje" i koji je autorov iskaz o ljudskom životu i sudbini. Po senzibilitetu blizak naturalističkim piscima konca 19. vijeka, no istovremeno visoko svjestan i savjestan umjetnik, u svoj je opus integrirao mnoge modernističke narativne tehnike (npr., tehniku struje svijesti, vremenskog flashbacka kakvog nalazimo u filmovima, polifoniju glasova, narativne rezove i poetske komentare). Roman "Buka i bijes", 1929, prikaz je propasti četvero djece stare obitelji Compson, uklopljen u historiju američkog Juga, a ujedno i eksperimentalni, inovativni roman struje svijesti koji može stati uz bok Joyceovom Uliksu. Radikalnost faulkneovske inovacije je vidljiva i po tom što je, esencijalno, sav roman sadržan u svijesti idiota Bennjya. Tom je djelu poput slike u ogledalu suprotstavljen roman o krajnje siromašnoj seljačkoj porodicii Bundrenovih, "Kad ležah na samrti", 1930, koji se sastoji od unutarnjih monologa muža i (umiruće) žene, njihove lude, vizionarske i ekstravagantne djece i susjeda, a radnja kulminira u mitsko-grotesknom, ali primitivno i tvrdoglavo ustrajnom prevoženju majčinog lijesa na daleko groblje u doba velike poplave. Posebno je šokantno "Svetište", 1931, u kojem impotentni gangster Popey kukuruznim klipom siluje otmjenu i izazovnu Temple Drake te s njom živi u bordelu u Memphisu. Andre Malraux je nazvao "Svetište" prodorom grčke tragedije u kriminalni trivijalni roman. Slijede "Svjetlost u augustu", centriran oko tragičnoga lika Krista-Sotone, heroja zločinca Joe Christmasa, opsjednutoga hipernadraženom rasnom sviješću i samomržnjom zbog sumnje da ima crnačke krvi; taj roman istovremeno sadrži i najpotresniju ljubavnu priču u Faulknerovu opusu i prikaz otrovnoga bujanja vjerskoga fanatizma, te "Abšalome, sine moj!", 1936, tehnički nerazmrsiv splet opsesivnoga unutarnjeg monologa mladog Quentina Compsona i trostrukoga narativnog prenošenja verzija priče o usponu i padu Thomasa Sutpena u doba prije, tokom i poslije Američkoga građanskoga rata- radnja se događa pola vijeka prije same pripovijesti o usponu i padu Juga kao kao zasebne civilizacije. Taj roman, koji je sam pisac smatrao svojim najvećim ostvarenjem, "najfaulknerskiji" je iskaz autorov o Jugu, ljudskoj sudbini i životu uopće. "Zaselak",1940 prvi je svezak "trilogije" o obitelji Snopes, groteskno prikazanih i karikiranih pripadnika razgranatog plemena "bjelačkog šljama" i njihove najezde na Jefferson pod vodstvom Flema Snopesa, koji u preostala dva dijela, "Grad",1957 i "Palača",1960, preuzima banku i postaje vodeća ličnost u Jeffersonu sve dok ga ne ustrijeli prevareni rođak. I u toj trilogiji, koja sadrži više političke satire i društvene kritike, a manje mitske veličine i tragičnoga raskola no što je uobičajeno kod njega, Faulkner ostaje majstorom: uza svu detaširanost i sarkazam, trilogija obiluje nezaboravnim scenama i likovima među kojima dominiraju Faulknerov alter ego, advokat Gavin Stevens i njegov prijatelj, zdravorazumski i humani prodavač V.K.Ratliff (kasnije se ispostavlja da V.K. stoji za Vladimir Kirilovič - još jedan Faulknerov ironijsko-humani komentar u doba mahnitanja makartizma i hladnoga rata). Od kasnijih su romana poznatiji "Uljez u prašinu", 1948, mješavina detektivske priče i pomalo didaktične pripovijesti protiv rasnoga grijeha Juga utjelovljenog u linčovanju , "Bajka", 1954, alegorijska historija koja rekreira hrišćanski mit, smješten u rovove 1. svjetskoga rata u Francuskoj, te "Lupeži", 1962, posljednji roman, objavljen tik pred piščevu smrt, lahka pripovijest protkana nostalgijom za prošlim vremenima. Ta se djela inače smatraju slabijim i moralizatorskim iskazima autora koji je u to doba izgradio personu južnjačkoga gospodina liberalno-humanističkog svjetonazora. No, u velikom, tragičnom razdoblju Faulknerova stvaralaštva, koje je trajalo od konca dvadesetih do sredine četrdesetih, pojavila su se i djela hibridnih oblika: u "Divljim palmama", 1939, autor modernu gradsku priču o tragičnoj ljubavi prepleće s komičnim narodskim "epom" o doživljajima nevino osuđenog robijaša za velike poplave. Neke je pak zbirke novela objavio kao "romane": "Nepobijeđeni", 1938, (Faulknerov "vestern" i njegovo najpristupačnije djelo), te kronika bogate farmerske obitelji McCaslin "Siđi, Mojsije", 1942, zapravo zbirka povezanih pripovijedaka u kojima se ističe "Medvjed", prikaz obrednog lova na drevnog medvjeda, simbola iskonskog poretka u prirodi. U tom je smislu zanimljiv i "Rekvijem za opaticu", 1951, sastavljen od dramskih i proznih segmenata. Faulkner je objavio i nekoliko zbirki novela te razgovora sa studentima na raznim univerzitetima (Virginia Tech, Nagoya), a posmrtno su izišli neki početnički radovi te izabrana pisma.

Utjecaj[uredi | uredi izvor]

William Faulkner je, po mnogim sudovima, najveći američki romanopisac i jedan od najvećih svjetskih prozaika uopće. Njegovo djelo karakteriziraju raskošna invencija, vatromet tehničke virtuoznosti, dominantna tragička i tragičko-ironijska vizija života u kojoj vlada usud (kob, fatum), no ublažena i oživljena čestim burlesknim i drastično komičnim scenama. To djelo, koje istražuje ponore zla i infernalne situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubistvo, čedomorstvo), istovremeno je afirmacija ljudskosti i stoičkoga humanizma izraženoga u kršćanskoj ikonografiji i naglasku na vrlinama koje je Faulkner istaknuo u svojem nezaboravnom govoru pri dodjeli Nobelove nagrade: hrabrost, sućut, ponos, ljubav, čast i žrtvu. Faulknerov utjecaj na svjetsku književnost je golem: dovoljno je reći da su poslijeratne američka, zapadnoevropska i latinoamerička literatura nezamislive bez njega, od Camusa do Garcie Marqueza, od Vargasa Llose do Toni Morrison.

Djela[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Vojnikova plaća (1926)
  • Komarac (1927)
  • Sartoris (1929)
  • Buka i bijes (Krik i bijes) (1929)
  • Kad ležah na samrti (1930)
  • Svetište (1931)
  • Svjetlost u kolovozu (1932)
  • Abšalome, sine moj! (1936)
  • Divlje palme (1939)
  • Zaselak (1940)
  • Siđi, Mojsije (1942)
  • Uljez u prašinu (1948)
  • Rekvijem za opaticu (1951)
  • Bajka (1954)
  • Grad (1957)
  • Palača (1960)
  • Lupeži (1962)
  • Konjički gambit

Kratke priče[uredi | uredi izvor]

  • "Landing in Luck" (1919)
  • "The Hill" (1922)
  • "New Orleans"
  • "Mirrors of Chartres Street" (1925)
  • "Damon and Pythias Unlimited" (1925)
  • "Jealousy" (1925)
  • "Cheest" (1925)
  • "Out of Nazareth" (1925)
  • "The Kingdom of God" (1925)
  • "The Rosary" (1925)
  • "The Cobbler" (1925)
  • "Chance" (1925)
  • "Sunset" (1925)
  • "The Kid Learns" (1925)
  • "The Liar" (1925)
  • "Home" (1925)
  • "Episode" (1925)
  • "Country Mice" (1925)
  • "Yo Ho and Two Bottles of Rum" (1925)
  • "Music - Sweeter than the Angels Sing"
  • "A Rose for Emily" (1930)
  • "Honor" (1930)
  • "Thrift" (1930)
  • "Red Leaves" (1930)
  • "Ad Astra" (1931)
  • "Dry September" (1931)
  • "That Evening Sun" (1931)
  • "Hair" (1931)
  • "Spotted Horses" (1931)
  • "The Hound" (1931)
  • "Fox Hunt" (1931)
  • "Carcassonne" (1931)
  • "Divorce in Naples" (1931)
  • "Victory" (1931)
  • "All the Dead Pilots" (1931)
  • "Crevasse" (1931)
  • "Mistral" (1931)
  • "A Justice" (1931)
  • "Dr. Martino" (1931)
  • "Idyll in the Desert" (1931)
  • "Miss Zilphia Grant" (1932)
  • "Death Drag" (1932)
  • "Centaur in Brass" (1932)
  • "Once Aboard the Lugger (I)" (1932)
  • "Lizards in Jamshyd's Courtyard" (1932)
  • "Turnabout" (1932)
  • "Smoke" (1932)
  • "Mountain Victory" (1932)
  • "There Was a Queen" (1933)
  • "Artist at Home" (1933)
  • "Beyond" (1933)
  • "Elly" (1934)
  • "Pennsylvania Station" (1934)
  • "Wash" (1934)
  • "A Bear Hunt" (1934)
  • "The Leg" (1934)
  • "Black Music" (1934)
  • "Mule in the Yard" (1934)
  • "Ambuscade" (1934)
  • "Retreat" (1934)
  • "Lo!" (1934)
  • "Raid" (1934)
  • "Skirmish at Sartoris" (1935)
  • "Golden Land" (1935)
  • "That Will Be Fine" (1935)
  • "Uncle Willy" (1935)
  • "Lion" (1935)
  • "The Brooch" (1936)
  • "Two Dollar Wife" (1936)
  • "Fool About a Horse" (1936)
  • "The Unvanquished" (1936)
  • "Vendee" (1936)
  • "Monk" (1937)
  • "Barn Burning" (1939)
  • "Hand Upon the Waters" (1939)
  • "A Point of Law" (1940)
  • "The Old People" (1940)
  • "Pantaloon in Black" (1940)
  • "Gold Is Not Always" (1940)
  • "Tomorrow" (1940)
  • "Go Down, Moses" (1941)
  • "The Tall Men" (1941)
  • "Two Soldiers" (1942)
  • "Delta Autumn" (1942)
  • "Medvjed", (1942)
  • "Afternoon of a Cow" (1943)
  • "Shingles for the Lord" (1943)
  • "My Grandmother Millard and General Bedford Forrest and the Battle of Harrykin Creek" (1943)
  • "Shall Not Perish" (1943)
  • "Appendix, Compson, 1699-1945" (1946)
  • "An Error in Chemistry" (1946)
  • "A Courtship" (1948)
  • "Knight's Gambit" (1949)
  • "A Name for the City" (1950)
  • "Notes on a Horsethief" (1951)
  • "Mississippi" (1954)
  • "Sepulture South: Gaslight" (1954)
  • "Race at Morning" (1955)
  • "By the People" (1955)
  • "Hell Creek Crossing" (1962)
  • "Mr. Acarius" (1965)
  • "The Wishing Tree" (1967)
  • "Al Jackson" (1971)
  • "And Now What's To Do" (1973)
  • "Nympholepsy" (1973)
  • "The Priest" (1976)
  • "Mayday" (1977)
  • "Frankie and Johnny" (1978)
  • "Don Giovanni" (1979)
  • "Peter" (1979)
  • "A Portrait of Elmer" (1979)
  • "Adolescence" (1979)
  • "Snow" (1979)
  • "Moonlight" (1979)
  • "With Caution and Dispatch" (1979)
  • "Hog Pawn" (1979)
  • "A Dangerous Man" (1979)
  • "A Return" (1979)
  • "The Big Shot" (1979)
  • "Once Aboard the Lugger (II)" (1979)
  • "Dull Tale" (1979)
  • "Evangeline" (1979)
  • "Love" (1988)
  • "Christmas Tree" (1995)
  • "Rose of Lebanon" (1995)
  • "Lucas Beauchamp" (1999)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]