William Faulkner

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
William Faulkner
Example alt text
Rođenje 25. septembar 1897.
New Albany (Mississippi), SAD
Smrt 6. juli 1962.
Oxford, SAD

William Faulkner (Vilijam Fokner) (New Albany, Mississippi, 25. septembar 1897Oxford, Mississippi, 6. juli 1962), američki prozaist. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrastao u provincijskoj sredini, na sjeveru siromašne savezne južne države Mississippi. Taj kraj i ljudi ostavili su neizbrisiv trag u njegovoj prozi. Faulkner nije maturirao, ali je mnogo čitao (od svjetskih klasika do francuskih simbolista: Verlainea, Wildea, Dostojevskog, Flauberta, Rimbauda, Swinburnea, Shakespearea, Cervantesa); 1918. primljen je kao dobrovoljac u pilotsku školu britanskoga zrakoplovstva u Kanadi. Nakon rata vratio se u Oxford, gdje je proživio najveći dio života (potkraj života često boravio u državi Virginiji kod kćerkine obitelji). Nakon pjesama i kraćih proza, prvi početnički roman mu je "Vojnikova plaća", 1926. Budući da je teško nalazio izdavače, do kraja II svjetskoga rata povremeno je odlazio u Hollywood, gdje je pisao i prepravljao uglavnom tuđe scenarije - poznate su njegove prerade Hemingwayevih romana. Posljednjih 15-ak godina života uživao je veliku popularnost i bio svojevrstan ambasador američke kulture u Evropi, Južnoj Americi, Japanu. Godine 1949. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, održavši pritom vjerovatno najpoznatiji i najbolji govor koji je ikada izgovoren tokom Nobelove ceremonije. Na početku Faulknerova velikog razdoblja njegov je treći roman "Sartoris", 1929, priča o uglednoj porodici tog imena kojom počinje njegova saga o Yoknapatawphi i gradiću Jeffersonu (apokrifna imena za gradić slican Oxfordu i njegov kotar Lafayette). Na neobično tačno opisanom i u svakom detalju proživljenom životu svoje regije (što ga čini i regionalnim piscem), Faulkner je izgradio historijski, simbolični i mitski svijet. Prozom biblijske veličine i grozničavog intenziteta, William Faulkner je stvorio, kako je rekao jedan kritičar, "kozmos koji niko ne posjeduje" i koji je autorov iskaz o ljudskom životu i sudbini. Po senzibilitetu blizak naturalističkim piscima konca 19. vijeka, no istovremeno visoko svjestan i savjestan umjetnik, u svoj je opus integrirao mnoge modernističke narativne tehnike (npr., tehniku struje svijesti, vremenskog flashbacka kakvog nalazimo u filmovima, polifoniju glasova, narativne rezove i poetske komentare). Roman "Buka i bijes", 1929, prikaz je propasti četvero djece stare obitelji Compson, uklopljen u historiju američkog Juga, a ujedno i eksperimentalni, inovativni roman struje svijesti koji može stati uz bok Joyceovom Uliksu. Radikalnost faulkneovske inovacije je vidljiva i po tom što je, esencijalno, sav roman sadržan u svijesti idiota Bennjya. Tom je djelu poput slike u ogledalu suprotstavljen roman o krajnje siromašnoj seljačkoj porodicii Bundrenovih, "Kad ležah na samrti", 1930, koji se sastoji od unutarnjih monologa muža i (umiruće) žene, njihove lude, vizionarske i ekstravagantne djece i susjeda, a radnja kulminira u mitsko-grotesknom, ali primitivno i tvrdoglavo ustrajnom prevoženju majčinog lijesa na daleko groblje u doba velike poplave. Posebno je šokantno "Svetište", 1931, u kojem impotentni gangster Popey kukuruznim klipom siluje otmjenu i izazovnu Temple Drake te s njom živi u bordelu u Memphisu. Andre Malraux je nazvao "Svetište" prodorom grčke tragedije u kriminalni trivijalni roman. Slijede "Svjetlost u augustu", centriran oko tragičnoga lika Krista-Sotone, heroja zločinca Joe Christmasa, opsjednutoga hipernadraženom rasnom sviješću i samomržnjom zbog sumnje da ima crnačke krvi; taj roman istovremeno sadrži i najpotresniju ljubavnu priču u Faulknerovu opusu i prikaz otrovnoga bujanja vjerskoga fanatizma, te "Abšalome, sine moj!", 1936, tehnički nerazmrsiv splet opsesivnoga unutarnjeg monologa mladog Quentina Compsona i trostrukoga narativnog prenošenja verzija priče o usponu i padu Thomasa Sutpena u doba prije, tokom i poslije Američkoga građanskoga rata- radnja se događa pola vijeka prije same pripovijesti o usponu i padu Juga kao kao zasebne civilizacije. Taj roman, koji je sam pisac smatrao svojim najvećim ostvarenjem, "najfaulknerskiji" je iskaz autorov o Jugu, ljudskoj sudbini i životu uopće. "Zaselak",1940 prvi je svezak "trilogije" o obitelji Snopes, groteskno prikazanih i karikiranih pripadnika razgranatog plemena "bjelačkog šljama" i njihove najezde na Jefferson pod vodstvom Flema Snopesa, koji u preostala dva dijela, "Grad",1957 i "Palača",1960, preuzima banku i postaje vodeća ličnost u Jeffersonu sve dok ga ne ustrijeli prevareni rođak. I u toj trilogiji, koja sadrži više političke satire i društvene kritike, a manje mitske veličine i tragičnoga raskola no što je uobičajeno kod njega, Faulkner ostaje majstorom: uza svu detaširanost i sarkazam, trilogija obiluje nezaboravnim scenama i likovima među kojima dominiraju Faulknerov alter ego, advokat Gavin Stevens i njegov prijatelj, zdravorazumski i humani prodavač V.K.Ratliff (kasnije se ispostavlja da V.K. stoji za Vladimir Kirilovič - još jedan Faulknerov ironijsko-humani komentar u doba mahnitanja makartizma i hladnoga rata). Od kasnijih su romana poznatiji "Uljez u prašinu", 1948, mješavina detektivske priče i pomalo didaktične pripovijesti protiv rasnoga grijeha Juga utjelovljenog u linčovanju , "Bajka", 1954, alegorijska historija koja rekreira hrišćanski mit, smješten u rovove 1. svjetskoga rata u Francuskoj, te "Lupeži", 1962, posljednji roman, objavljen tik pred piščevu smrt, lahka pripovijest protkana nostalgijom za prošlim vremenima. Ta se djela inače smatraju slabijim i moralizatorskim iskazima autora koji je u to doba izgradio personu južnjačkoga gospodina liberalno-humanističkog svjetonazora. No, u velikom, tragičnom razdoblju Faulknerova stvaralaštva, koje je trajalo od konca dvadesetih do sredine četrdesetih, pojavila su se i djela hibridnih oblika: u "Divljim palmama", 1939, autor modernu gradsku priču o tragičnoj ljubavi prepleće s komičnim narodskim "epom" o doživljajima nevino osuđenog robijaša za velike poplave. Neke je pak zbirke novela objavio kao "romane": "Nepobijeđeni", 1938, (Faulknerov "vestern" i njegovo najpristupačnije djelo), te kronika bogate farmerske obitelji McCaslin "Siđi, Mojsije", 1942, zapravo zbirka povezanih pripovijedaka u kojima se ističe "Medvjed", prikaz obrednog lova na drevnog medvjeda, simbola iskonskog poretka u prirodi. U tom je smislu zanimljiv i "Rekvijem za opaticu", 1951, sastavljen od dramskih i proznih segmenata. Faulkner je objavio i nekoliko zbirki novela te razgovora sa studentima na raznim univerzitetima (Virginia Tech, Nagoya), a posmrtno su izišli neki početnički radovi te izabrana pisma.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

William Faulkner je, po mnogim sudovima, najveći američki romanopisac i jedan od najvećih svjetskih prozaika uopće. Njegovo djelo karakteriziraju raskošna invencija, vatromet tehničke virtuoznosti, dominantna tragička i tragičko-ironijska vizija života u kojoj vlada usud (kob, fatum), no ublažena i oživljena čestim burlesknim i drastično komičnim scenama. To djelo, koje istražuje ponore zla i infernalne situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubistvo, čedomorstvo), istovremeno je afirmacija ljudskosti i stoičkoga humanizma izraženoga u kršćanskoj ikonografiji i naglasku na vrlinama koje je Faulkner istaknuo u svojem nezaboravnom govoru pri dodjeli Nobelove nagrade: hrabrost, sućut, ponos, ljubav, čast i žrtvu. Faulknerov uticaj na svjetsku književnost je golem: dovoljno je reći da su poslijeratne američka, zapadnoeuropska i latinoamerička literatura nezamislive bez njega, od Camusa do Garcie Marqueza, od Vargasa Llose do Toni Morrison.

Djela[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • "Vojnikova plaća",(1926)
  • "Komarac", (1927)
  • "Sartoris", (1929)
  • "Buka i bijes" ("Krik i bijes"),(1929)
  • "Kad ležah na samrti",(1930)
  • "Svetište", (1931)
  • "Svjetlost u kolovozu", (1932)
  • "Abšalome, sine moj! ", (1936)
  • "Divlje palme",(1939)
  • "Zaselak",(1940)
  • "Siđi, Mojsije", (1942)
  • "Uljez u prašinu",(1948)
  • "Rekvijem za opaticu",(1951)
  • "Bajka", (1954)
  • "Grad",(1957)
  • "Palača",(1960)
  • "Lupeži",(1962)
  • "Konjički gambit"

Kratke priče[uredi | uredi izvor]

  • "Landing in Luck" (1919)
  • "The Hill" (1922)
  • "New Orleans"
  • "Mirrors of Chartres Street" (1925)
  • "Damon and Pythias Unlimited" (1925)
  • "Jealousy" (1925)
  • "Cheest" (1925)
  • "Out of Nazareth" (1925)
  • "The Kingdom of God" (1925)
  • "The Rosary" (1925)
  • "The Cobbler" (1925)
  • "Chance" (1925)
  • "Sunset" (1925)
  • "The Kid Learns" (1925)
  • "The Liar" (1925)
  • "Home" (1925)
  • "Episode" (1925)
  • "Country Mice" (1925)
  • "Yo Ho and Two Bottles of Rum" (1925)
  • "Music - Sweeter than the Angels Sing"
  • "A Rose for Emily" (1930)
  • "Honor" (1930)
  • "Thrift" (1930)
  • "Red Leaves" (1930)
  • "Ad Astra" (1931)
  • "Dry September" (1931)
  • "That Evening Sun" (1931)
  • "Hair" (1931)
  • "Spotted Horses" (1931)
  • "The Hound" (1931)
  • "Fox Hunt" (1931)
  • "Carcassonne" (1931)
  • "Divorce in Naples" (1931)
  • "Victory" (1931)
  • "All the Dead Pilots" (1931)
  • "Crevasse" (1931)
  • "Mistral" (1931)
  • "A Justice" (1931)
  • "Dr. Martino" (1931)
  • "Idyll in the Desert" (1931)
  • "Miss Zilphia Grant" (1932)
  • "Death Drag" (1932)
  • "Centaur in Brass" (1932)
  • "Once Aboard the Lugger (I)" (1932)
  • "Lizards in Jamshyd's Courtyard" (1932)
  • "Turnabout" (1932)
  • "Smoke" (1932)
  • "Mountain Victory" (1932)
  • "There Was a Queen" (1933)
  • "Artist at Home" (1933)
  • "Beyond" (1933)
  • "Elly" (1934)
  • "Pennsylvania Station" (1934)
  • "Wash" (1934)
  • "A Bear Hunt" (1934)
  • "The Leg" (1934)
  • "Black Music" (1934)
  • "Mule in the Yard" (1934)
  • "Ambuscade" (1934)
  • "Retreat" (1934)
  • "Lo!" (1934)
  • "Raid" (1934)
  • "Skirmish at Sartoris" (1935)
  • "Golden Land" (1935)
  • "That Will Be Fine" (1935)
  • "Uncle Willy" (1935)
  • "Lion" (1935)
  • "The Brooch" (1936)
  • "Two Dollar Wife" (1936)
  • "Fool About a Horse" (1936)
  • "The Unvanquished" (1936)
  • "Vendee" (1936)
  • "Monk" (1937)
  • "Barn Burning" (1939)
  • "Hand Upon the Waters" (1939)
  • "A Point of Law" (1940)
  • "The Old People" (1940)
  • "Pantaloon in Black" (1940)
  • "Gold Is Not Always" (1940)
  • "Tomorrow" (1940)
  • "Go Down, Moses" (1941)
  • "The Tall Men" (1941)
  • "Two Soldiers" (1942)
  • "Delta Autumn" (1942)
  • "Medvjed", (1942)
  • "Afternoon of a Cow" (1943)
  • "Shingles for the Lord" (1943)
  • "My Grandmother Millard and General Bedford Forrest and the Battle of Harrykin Creek" (1943)
  • "Shall Not Perish" (1943)
  • "Appendix, Compson, 1699-1945" (1946)
  • "An Error in Chemistry" (1946)
  • "A Courtship" (1948)
  • "Knight's Gambit" (1949)
  • "A Name for the City" (1950)
  • "Notes on a Horsethief" (1951)
  • "Mississippi" (1954)
  • "Sepulture South: Gaslight" (1954)
  • "Race at Morning" (1955)
  • "By the People" (1955)
  • "Hell Creek Crossing" (1962)
  • "Mr. Acarius" (1965)
  • "The Wishing Tree" (1967)
  • "Al Jackson" (1971)
  • "And Now What's To Do" (1973)
  • "Nympholepsy" (1973)
  • "The Priest" (1976)
  • "Mayday" (1977)
  • "Frankie and Johnny" (1978)
  • "Don Giovanni" (1979)
  • "Peter" (1979)
  • "A Portrait of Elmer" (1979)
  • "Adolescence" (1979)
  • "Snow" (1979)
  • "Moonlight" (1979)
  • "With Caution and Dispatch" (1979)
  • "Hog Pawn" (1979)
  • "A Dangerous Man" (1979)
  • "A Return" (1979)
  • "The Big Shot" (1979)
  • "Once Aboard the Lugger (II)" (1979)
  • "Dull Tale" (1979)
  • "Evangeline" (1979)
  • "Love" (1988)
  • "Christmas Tree" (1995)
  • "Rose of Lebanon" (1995)
  • "Lucas Beauchamp" (1999)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: William Faulkner
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: