Goran Maksimović (historičar)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Goran Maksimović
Rođenje (1963-09-24) 24. septembar 1963 (60 godina)
Foča, SFRJ
Obrazovanjehistoričar književnosti
Zanimanjeprofesor

Goran Maksimović (Foča, 24. septembra 1963.) je srpski historičar književnosti, književni kritičar, antologičar i profesor Univerziteta u Nišu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studije književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1987. godine, a postdiplomski na Filološkom fakultetu u Beogradu 1993. godine, gdje je magistrirao s temom Branislav Nušić kao pripovjedač, kod prof. dr. Jovana Deretića. Pod mentorstvom istog profesora doktorirao je na temi Vrste smijeha u srpskom umjetničkoj prozi 19. vijeka 1997. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Na Filozofskom fakultetu u Niš u 1989. godine počeo je raditi kao asistent-pripravnik na predmetu Srpska književnost 18. i 19. stoljeća. U vremenu od februara 1991. godine do aprila 1992, do početka rata u Bosni i Hercegovini, radio je kao asistent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U proljeće 1994. biran je u zvanje asistenta na Filozofskom fakultetu u Nišu, potom za docenta (1998) i izvanrednog profesora (2003). U zvanje redovnog profesora univerziteta za Srpsku književnost 18. i 19. stoljeća izabran je na Filozofskom fakultetu u Nišu 20. maja 2008. godine.

Bio je šef Katedre za srpsku književnost (2000 - 2002), prodekan i glavni i odgovorni urednik izdavačke djelatnosti na Filozofskom fakultetu u Nišu (2002-04) i član Vijeća Univerziteta u Nišu (2002-06.). U junu 2010. godine na prijedlog Izbornog veća Filozofskog fakulteta u Nišu, Savjet Fakulteta izabrao ga je za dekana Filozofskog fakulteta u Nišu. Reizabran je na funkciju dekana 1. oktobra 2013. godine do 30. septembra 2016. godine.

Kao gostujući/honorarni profesor predavao je na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu na Odsjeku za srpski jezik i književnost i na Odsjeku za opću književnost i bibliotekarstvo od početka školske 1997/98. do kraja školske 2010/2011. godine. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu predavao je na Odsjeku za nauku o književnosti postdiplomskih studija u školskoj 2002/2003. i 2005/2006. godini. Na Odjelu za istočnoevropske jezike Filozofskog fakulteta Karlovog univerziteta u Pragu predavao je u zimskom semestru školske 2004/2005. godine. Na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci predavao je na Odsjeku za nauku o književnosti postdiplomskih studija u školskoj 2009/2010. i 2010/2011. godini.

Bio je glavni i odgovorni urednik u IP Zograf iz Niša (1998-2000), član uredništva časopisa Gradina (1997-2000), pokretač i zamjenik glavnog urednika časopisa Slava (2002-05) i urednik u časopisu Bdenje (2002-08). Član je redakcija: Književnog lista (od 1999. godine) i Nove zore (od 2004. godine). Od 2009. godine nalazi u naučnoj redakciji Zbornika Matice srpske za književnost i jezik, kao urednik za područje srpski književnosti 18. i 19. stoljeća. Od 2009. nalazi se u znanstvenoj redakciji godišnjaka za srpski jezik i komparativnu književnost Philologie Mediana, koji je pokrenuo Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu. Od 2010. godine nalazi u naučnoj redakciji časopisa Serbian Studies Research, koji je pokrenulo Naučno udruženje za razvoj srpske studija iz Novog Sada.

U razdoblju od januara 2002. do kraja 2005. godine, sudjelovao je kao istraživač na znanstvenom projektu Tehnika i semantika pripovijedanja. Od januara 2006. godine do kraja 2010. godine sudjelovao je kao istraživač na znanstvenom projektu Leksikon srpskih realizma. Od januara 2011. godine sudjeluje kao istraživač na znanstvenom projektu Poetika srpskog realizma.

Sudjelovao je na 55 međunarodnih i nacionalnih znanstvenih skupova, u zemlji i inozemstvu, iz područja znanosti o književnosti.

Knjige studija[uredi | uredi izvor]

Antologije[uredi | uredi izvor]

  • Još ljubiti mogu (Zbornik srpski ljubavne lirike XIX i HH vijeka), Banja Luka, 2002.
  • Antologija niških pripovjedača, Niš, 2002.
  • Nikad nije vito tvoje tijelo ... (Antologija ljubavne lirike srpski romantizma), Beograd, 2005.

Priređena izdanja[uredi | uredi izvor]

  • Stevan Sremac, Zona Zamfirova, Podgorica, 1997.
  • Jovan Sterija Popović, Roman bez romana, Vršac, 1998.
  • Jovan Dučić, Moja ljubav (Najljepše ljubavne pjesme Jovana Dučića), Beograd, 1998.
  • Simo Matavulj, Boka i Bokelji, Beograd, 1999.
  • Jovan Dučić, Htio bih znadem ljubim li i sada (Zapisi o ljubavi i ljubavne pjesme), Niš 0,1999, (drugo prošireno izdanje, Niš 2000; treće popravljeno i dopunjeno izdanje, Srbinje - Novi Sad 0,2002).
  • Radoje Domanović, alegorično priče, Niš, 1999.
  • Jovan Sterija Popović, Žalostna pozorja, Vršac, 2000.
  • Simo Matavulj, Bokeljske novele, Foča - Novi Sad, 2001.
  • Radoje Domanović, Izabrana djela, Karlovac - Novi Sad, 2001.
  • Pavao Popović, Srpski komedija u XIX stoljeću, Pančevo, 2001.
  • Petar Kočić, Pričanja Simeuna Đaka, Beograd, 2003.
  • Stevan Sremac, Niška proza, Niš, 2003.
  • Milutin Ilić, Dva veselja, komedija, Novi Sad, 2003.
  • Kiril Cvjetković, avtobiografija protosinđela Kirila Cvjetkovića i njegovo stradanje za pravoslavlje, Herceg Novi, 2004.
  • Lazar Tomanović, Petar Drugi Petrović Njegoš kao vladalac, Novi Sad, 2004.
  • Živan Živanović, Niš i niške znamenitosti, Niš, 2004.
  • Prota Mateja Nenadović, Memoari, Beograd, 2005.
  • Stevan Sremac, Pop Ćira i pop Spira, Beograd, 2005.
  • Branislav Nušić, Sabrane komedije, Beograd, 2005.
  • Borisav Stanković, Odabrane priče, Niš, 2005.
  • Petar Kočić, Izabrana djela, Karlovac - Novi Sad, 2006.
  • Lazar Tomanović, Putopisna proza, Herceg Novi, 2007.
  • Prota Mateja Nenadović, Izabrana djela, Karlovac - Novi Sad, 2007.
  • Mita Kalić, U rezervi, šaljiva igra u jednom činu, Novi Sad, 2009.
  • Milan Đ. Milićević, Osobna pisma iz Niša 1882. godine, podnaslov: Stara pisma iz novih krajeva, Niš, 2009.
  • Mita Kalić, Gusle i Vila, pjesnička slika u jednom činu s pjevanjem, Niš, 2010.
  • Stevan Sremac, izabrana proza, Novi Sad, 2011.
  • Mita Kalić, Obmana, pozorišna igra u tri čina i jednoj promjeni, Beograd, 2011.
  • Milan Jovanović Morski, Nesuđeni, šaljiva igra u četiri čina, Beograd, 2011.

Literatura (izvod)[uredi | uredi izvor]

  • Ivan Ljuštanović, "Nušić kao pripovjedač", Borba (Svijet knjige), Beograd, god. LXXIV, broj 144, četvrtak 23. svibnja 1996, str. III.
  • Dragana Vukićević, "Nušić pripovjedač", Književna povijest, god. XXIX, broj 102, Zagreb, 1997, str. 267-269.
  • Milenko Stašević, "Opis smijeha", Književne novine, Beograd, 15. rujna i 1. listopada 1999, broj 997/998, str. 13.
  • Dragana Vukićević, "Otkrivanje Magije Sremčevog smijeha", Književna povijest, Zagreb, 1999, god. XXXI, broj 107-108, str. 71-77.
  • Slavica Dejanović, "Goran Maksimović, Domanovićevim smijeh", Zbornik Filološkog fakulteta Sveučilišta u Prištini, knj. 9, Priština / Vranje 0,1999, str. 277-279.
  • Milena Stojanović, "Ozbiljno o smijehu", Sveske, Pančevo, rujan 2000, broj 54-55, godina deseta, str. 148-151.
  • Radoslav Eraković, "Studija o Domanovićevim smijehu", Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knjiga XLIX, sveska 1-2/2001, str. 280-282.
  • Snežana Milosavljević-Milić, "Priroda komičnog u dijelu Stevana Sremca", Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knjiga XLIX, sveska 1-2/2001, str. 277-280.
  • Ivan Ljuštanović, "Goran Maksimović, Domanovićevim smijeh", Zbornik Matice srpske za slavistiku, broj 62, Novi Sad, 2002, str. 252-255.
  • Zlata Bojović, "avtobiografija protosinđela Kirila Cvjetkovića", Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, knj. 71, sv. 1-4, Zagreb, 2006, str. 323-324.
  • Dragoljub B. Đorđević, "Goran Maksimović - književni kritičar i povjesničar", Teme, god. XXXIV, br. 3, Niš, jul-rujan 2010, str. 1025-1037.
  • Milan D. Jovanović, "Iz književne ostavštine Niša i južne Srbije", Philologie Mediana, god. III, broj 3, Filozofski fakultet Sveučilišta u Nišu, Niš 0,2011, str. 568-570.
  • Mladenko Sadžak, "skrajnuta sudbine, trajni identiteti", Philologie Mediana, god. IV, broj 4, Filozofski fakultet Sveučilišta u Nišu, Niš 0,2012, str. 364-369.
  • Aleksandar Pejčić, "Preispitivanje identiteta", ", Književna povijest, god. Hliva, broj 146, Zagreb, 2012, str. 295-297.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Brankova nagrada Matice srpskog za najbolji studentski diplomski rad, 1987,
  • Zlatna značka Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, 2002.
  • Nagrada Zlatna srpske književnost iz Fonda Aleksandra Arnautovića, za izuzetan doprinos proučavanju srpskog književnosti (Katedra za srpski sa južnoslovenskim književnostima Filološkog fakulteta u Beogradu), 2005.

Vanjski lninkovi[uredi | uredi izvor]