Henry van de Velde

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelomično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na opciju "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Henry van de Velde

Biografija[uredi | uredi izvor]

Henry van de Velde,[1] belgijski arhitekt i dizajner, koji se, sa svojim zemljakom Victorom Hortom, smatra pokretačem Art Nouveau - stila kojem su karakteristike duge linije i prirodne forme.

Prva kuća koju je sagradio bila je njegova u Briselu. Postigao je veliki uspjeh u Berlinu, 1900., svojim dizajnom interijera. Bio je i jedan od osnivača umjetničke škole u Weimaru 1902., koja je kasnije nazvana Bauhaus. 1910-11. pokušao je naći svoje mjesto u Parizu, ali bez uspjeha. Napustio je Weimar 1917. godine.

Dvadesetih godina njegova djela su okrenuta funkcionalizmu pa je van de Velde imao utjecaja i na mnoge druge moderne arhitekte.

Od 1926. ima puno uspjeha povratkom u Brisel. Zadnjih 10 godina živio je u Švicarskoj, daleko od očiju javnosti. Umro je u Cirihu.

Van de Velde je studirao slikarstvo u Antwerpenu pod vođstvom Charles Verlata u Parizu i kod Karlosa- Durana. Kao mladi slikar bio je pod uticajem Paul Signaca i Georges Seurata i brzo je savladao stil neoimpresionizma. Godine 1889. postao je član Briselske grupa „Les XX“. Od kako je Vincent van Gogh izlagao svoje radove sa ovom grupom Van de Velde je postao jedan od prvih umjetnika na kojeg je uticao ovaj holandski slikar. U to vrijeme je nadovezao trajno prijateljstvo sa slikarem Théo van Rysselbergheom i vajarem Constantin Meunierom.

Godine 1892. napustio je slikarstvo i zainteresovao se za enterijerski dizajn i dekoraciju. Njegov prvi projekat je bila njegova vlastita kuća i inspirisao se engleskim stilom „Arts and Crafts“. Predložio je također i umjetničku galeriju „L’Art Nouveau“ Samuela Binga u Parizu 1895. godine što je postao razlog za obilježavanje stila kao Art nuvo.

Van de Veldeov rad u oblasti dizajna bio je jako zapažen u Njemačkoj za vreme pravilnih pregleda u „Innen- Dekoration“ što je prouzrokovalo da mu budu povjereni projekti enterijera u Berlinu. Na prijelomu vijekova projektovao je vilu Lojring u Holandiji i vilu Villa Esche, u Chemnitzu, koji predstavljaju stil Art nuove u arhitekturi. Predložio je također i pregradnju muzeja „Folkwang" u Hagenu (danas Karl Ernst Osthaus- Muzej) Godine 1905. pozvan je u Vajmar radi osnivanja škole „Arts and crafts“ predhodnika škola Bauhaus koja je poslije Prvog svjetskog rata zamijenila ovu školu pod vođstvom Valtera Gropijusa. To je bila nova škola, novog tipa gdje su đaci posle jednogodišnje pripreme bili razvrstani u specijalne ateljee gdje su radili na konkretnim zadacima. 1911. godine su mu prijatelji osigurali narudžbinu zgrade pozorišta „Champ- Elisées“ u Parizu koju je on projektovao kao armiranobetonsku zgradu. Tek 1914. godine uspio je da postavi pozorište i to za 1. izložbu Verkbunda u Kelnu.

Van de Velde iako Belgijanac odigrao je važnu ulogu u „German Werkbund“-u asocijaciji koja se bavila propagandom njemačkog dizajna i podupiranje odnosa između industrije i dizajnerima. 1914. godine je bio protiv mišljenja Hermana Mutesiusa koji je tražio standardizaciju u dizajnu dok je Van de Velde tražio izdizanje individualnosti pojedinih umjetnika. Za vreme Prvog svjetskog rata živio je Van de Velde u Švajcarskoj i Holandiji gdje je projektovao „Kroller-Muller“ muzej u Otrelu a od godine 1926. – 1936. bio je profesor na univerzitetu u Gentu gdje je projektovao univerzitetsku biblioteku koja je nazvana „Boekentoren“ (kula knjiga). Van de Veldejeva arhitektura se karakteriše određenim plasičkim shvatanjima i daje prednost masivnom kamenu ili betonu pred čeličnim skeletom. Za ovo doba uobičajena biljna i figurativna motivacija je često zamijenjena zaobljavanjem formi koje u poređenju sa antičkim ili renesansnim pristupom djeluju dojmom mehkoća i rastakanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Henry van de Velde | Belgian architect". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-06-01.