Henry van de Velde

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Henry van de Velde

Henry van de Velde,[1] je bio belgijski arhitekt i dizajner, koji se, sa svojim zemljakom Victorom Hortom, smatra pokretačem Art Nouveau, stila kojem su karakteristike duge linije i prirodne forme.

Prva kuća koju je sagradio bila je njegova vlastita u Briselu. Postigao je veliki uspjeh u Berlinu, 1900. svojim dizajnom interijera. Bio je i jedan od osnivača umjetničke škole u Weimaru 1902., koja je kasnije nazvana Bauhaus. Između 1910-11. pokušao je naći svoje mjesto u Parizu, ali bez uspjeha. Napustio je Weimar 1917. godine.

Dvadesetih godina njegova djela su okrenuta funkcionalizmu pa je van de Velde imao utjecaja i na mnoge druge moderne arhitekte.

Od 1926. ima puno uspjeha povratkom u Brisel. Zadnjih 10 godina živio je u Švicarskoj, daleko od očiju javnosti. Umro je u Zürichu.

Van de Velde je studirao slikarstvo u Antwerpenu pod vodstvom Charles Verlata u Parizu i kod Karlosa-Durana. Kao mladi slikar bio je pod uticajem Paul Signaca i Georges Seurata i brzo je savladao stil neoimpresionizma. Godine 1889. postao je član briselske grupe „Les XX“. Otkako je Vincent van Gogh izlagao svoje radove sa ovom grupom Van de Velde je postao jedan od prvih umjetnika na kojeg je utjecao ovaj holandski slikar. U to vrijeme je nadovezao trajno prijateljstvo sa slikarem Théo van Rysselbergheom i kiparem Constantin Meunierom.

Godine 1892. napustio je slikarstvo i zainteresovao se za enterijerski dizajn i dekoraciju. Njegov prvi projekat je bila njegova vlastita kuća a bio je inspiriran engleskim stilom „Arts and Crafts“. Predložio je također i umjetničku galeriju „L’Art Nouveau“ Samuela Binga u Parizu 1895. godine što je postao razlog za obilježavanje stila kao Art nuvo.

Van de Veldeov rad u oblasti dizajna bio je jako zapažen u Njemačkoj za vreme pravilnih pregleda u „Innen-Dekoration“ što je prouzrokovalo da mu budu povjereni projekti enterijera u Berlinu. Na prelazu vijekova projektovao je vilu Lojring u Holandiji i vilu Villa Esche, u Chemnitzu, koji predstavljaju stil Art nuove u arhitekturi. Predložio je također i pregradnju muzeja „Folkwang" u Hagenu (danas Karl Ernst Osthaus muzej) Godine 1905. pozvan je u Weimar radi osnivanja škole „Arts and crafts“ predhodnika škola Bauhaus koja je poslije Prvog svjetskog rata zamijenila ovu školu pod vodstvom Valtera Gropijusa. To je bila nova škola, novog tipa gdje su đaci poslije jednogodišnje pripreme bili razvrstani u specijalne ateljee gdje su radili na konkretnim zadacima. Godine 1911. prijatelji su mu osigurali narudžbu zgrade pozorišta „Champ-Elisées“ u Parizu koju je projektirao kao armiranobetonsku zgradu. Tek 1914. godine uspio je da postavi pozorište i to za prvu izložbu Werkbunda u Kölnu.

Van de Velde iako Belgijanac odigrao je važnu ulogu u asocijaciji „German Werkbund“ koja se bavila propagandom njemačkog dizajna i podržavanjem odnosa između industrije i dizajna. Godine 1914. je bio protiv mišljenja Hermana Mutesiusa koji je tražio standardizaciju u dizajnu dok je Van de Velde tražio izdizanje individualnosti pojedinih umjetnika. Za vrijeme Prvog svjetskog rata živio je u Švajcarskoj i Holandiji gdje je projektirao muzej „Kroller-Muller“ u Otrelu a u periodu 1926. – 1936. bio je profesor na univerzitetu u Gentu gdje je projektirao univerzitetsku biblioteku koja je nazvana „Boekentoren“ (kula knjiga). Van de Veldejeva arhitektura se karakterizira određenim plastičnim shvatanjima i daje prednost masivnom kamenu ili betonu pred čeličnim skeletom. Za ovo doba uobičajena biljna i figurativna motivacija je često zamijenjena zaobljavanjem formi koje u poređenju sa antičkim ili renesansnim pristupom djeluju dojmom mehkoća i rastakanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Henry van de Velde | Belgian architect". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-06-01.