Instrumenti tijela

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Instrumenti tijela (eng. body percussion [ˈbɒdiː pəˈkʌʃən]) ili udaraljke tijela mogu biti samostalni "instrumenti" ili kao pratnja uz muziku i/ili ples . [1] Primjeri narodnih tradicija zemalja [2] koje uključuju instrumente tijela su indonežanski saman, etiopska muzika pod pazuhom, palmas (različite tehnike pljeskanja dlana o dlan) u flamenku i hambone (afro-američki stil pljeskanja, odnosno tapšanja po cijelom tijelu poput "šamaranja") iz Sjedinjenih Država . [3] Instrumenti ili udaraljke tijela su podskup muzike tijela - "body music". [4]

Zvukovi udaraljki tijela[uredi | uredi izvor]

Udaraljke ili Perkusioni instrumenti proizvode svoj zvuk kada ih svirač udari, struže, trlja ili trese kako bi proizveo vibracije, a poznati su i kao idiofoni instrumenti. Pojedine navedene tehnike se mogu primijeniti i na ljudsko tijelo. Tijelo također pruža nekoliko jedinstvenih mogućnosti uključujući korištenje udahnutog ili izdahnutog zraka i vokalnih zvukova.

Tradicionalno su četiri glavna zvuka udaraljki tijela (redom od dna do vrha ili po visini od najniže do najviše):

  1. Stupanje: naizmjenično udaranje lijevom i desnom nogom ili objema nogama o pod ili drugu rezonantnu površinu
  2. Tapšanje: naizmjenično tapšanje rukama po lijevoj i desnoj ili istovremeno obje butine ili obraza
  3. Pljeskanje, dlan o dlan
  4. Pucketanje prstima

Pored navedenog postoje brojne druge mogućnosti uključujući: udaranje u prsa, zviždanje, šamaranje ili lupkanje po obrazima i s otvorenim ustima, škljocanje/coktanje/puckanje jezikom o krov usne ili nepce, gunđanje i udaranje/lupanje po stražnjici (zadnjici) . [5]

Varijacije zvuka su moguće izmjenama tehnike sviranja. Na primjer, pljeskanje rukama u različitim položajima će utjecati na faktore kao što su visina i rezonanca.

Muzički odgoj i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Instrumenti ili udaraljke tijela se uveliko koriste u muzičkom odgoju i obrazovanju zbog svoje pristupačnosti, ali ljudsko tijelo je originalni muzički instrument i jedini instrument koji svako dijete i učenik posjeduje. [6] Korišćenje tijela na ovaj način daje djeci i učenicima direktan doživljaj muzičkih elemenata, kao što su takt, ritam i metar i pomaže im da dožive i shvate metričko-ritmička pitanja te tako razvijaju ritmičke vještine. [7] Određeni pristupi muzičkom odgoju i obrazovanju, [8] uključujući Orffa, Kodályja i Bapnea [9] posebno koriste instrumente ili udaraljke tijela. [10]

Izvođenje[uredi | uredi izvor]

Instrumentima/udaraljkama tijela se može svirati solo ili se nekoliko izvođača može udružiti kako bi se stvorio muzički ansambl. Jedan od najuspješnijih solista na instrumentima tijela je Keith Terry (1951.). Terry živi u San Francisku, Kalifornija, a 1980-ih je osnovao Cross Pulse, neprofitnu organizaciju posvećenu stvaranju, izvođenju i snimanju interkulturalne muzike i plesa zasnovanih na ritmu. Među najpoznatijim ansamblima instrumenata tijela je grupa za udaraljke Stomp iz Ujedinjenog Kraljevstva. Stomp nastupa u muzičkom žanru poznatom kao trash udaraljke, a koji uključuje upotrebu netradicionalnih instrumenata u kombinaciji sa instrumentima tijela. U Brazilu, najpoznatija grupa za instrumente/udaraljke tijela je Barbatuques [pt] . [11]

Vidi također[uredi | uredi izvor]

  • Beatboxing
  • Konnakol
  • Vokalne perkusije
  1. ^ Romero-Naranjo, F. J. (2013). "Science & art of body percussion: A review". Journal of Human Sport & Exercise. 8 (2): 442–457. doi:10.4100/jhse.2012.82.11.
  2. ^ Romero-Naranjo, F.J. "Percusión corporal en diferentes culturas (Body percussion in different cultures)". Música y Educación (Music and Education). 76–2008: 46–96.
  3. ^ Terry, Keith. "Body Music". World Arts West. Arhivirano s originala, 2007-10-19. Pristupljeno 2008-02-13.
  4. ^ Percussive Notes -1984 Volume 23 - Page 50 "Body music was probably the first music - before people began slapping rocks and hollowing logs for drums, they were probably stomping, clapping and grunting to express their musical ideas. There are many body musics still thriving today: in the United States hambone was popular at the turn of the century and is still in practice; some South Pacific island people create music by clapping and slapping the chest and thighs; in Morocco there is a version that involves beating the chest... These are only a few examples of a varied and vital body music scene...."
  5. ^ Locklear, Scott (May 2006). "Body Percussion" (PDF). Drum!: 69–72. Arhivirano s originala (PDF), 2008-07-04. Pristupljeno 2008-02-13.
  6. ^ [1] [mrtav link]
  7. ^ "Percusión Corporal y "Solfeo Cognitivo". Recursos pedagógicos según el Método BAPNE". Arhivirano s originala, 2020-12-16. Pristupljeno 2021-01-19.
  8. ^ [2] [mrtav link]
  9. ^ "Home". Percusion-corporal.com. Pristupljeno 20 April 2021.
  10. ^ [3] [mrtav link]
  11. ^ "Barbatuques - Shows | Atividades Corporativas | Oficinas". Barbatuques.com.br. Pristupljeno 20 April 2021.

Izvori štampanja[uredi | uredi izvor]

  • Romero-Naranjo, FJ Percusión kaplar y lateralidad. (Body percussion and laterality), 2012.
  • Dietrich Woehrlin. Ritmičke i tjelesne udaraljke . Knjiga/CD, Coda Verlag, 2008,ISBN 978-3940161-17-8
  • Romero-Naranjo, FJ "Body percussion in the Physical Education and Sports Sciences. An approach to its systematization by BAPNE method". Međunarodni časopis za inovacije i istraživanje u obrazovnim naukama, 2020.
  • Romero-Naranjo, FJ Body percussion Basic . Book, Bodymusic-Bodypercussion Press, 2003.
  • Romero-Naranjo, FJ Cognitive Solfege . Book. Bodymusic-Bodypercussion Press, 2019.
  • Martin J. Junker. Šest Bagatela za Body Percussion Solo . Dinklage 2000 (Gretel-Verlag, Njemačka)
  • Romero-Naranjo, FJ "Body Percussion and Team Building kroz BAPNE metodu". SHS Web of Conferences 26(3), 2016.
  • Romero-Naranjo, FJ "Percusión Corporal en diferentes culturas" (Perkusije tijela u različitim kulturama). Música y Educación, 2008.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Instrumenti_tijela&oldid=3571851"