JS-1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
JS-1
[KV-85]
Svojstva
Posada 4
Dužina 8,56 m
Širina 3,07 m
Visina 2,74 m
Težina 44 tone
Osnovno naoružanje 85 mm D-5T top
Sekundarno naoružanje 1×DT mitraljez 1xDŠK mitraljez
Pokretljivost
Pogon 12-cil. dizelski V-2JS
500 KS
Brzina na cesti 37 km/h
Domet 150 km

KV-85 je bio sovjetski teški tenk iz Drugog svjetskog rata.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

U tenku JS-1 (Objekt 233) zadržan je top kalibra 76,2 mm, dok je JS-2 (Objekt 234) dobio top-haubicu U-11 kalibra 122 mm (izvorno razvijena za tenk KV-9). Oba tenka testirana su u periodu od 22. marta do 19. aprila 1949. i uglavnom su zadovoljila. Ono što je državna komisija posebno istaknula bila je činjenica da su oba tenka težila manje nego KV-1S, postizala veću brzinu. U slučaju oba tenka prednost je bila i viši nivo zaštite nego kod KV-1, a u slučaju JS-2 i veća moć paljbe. Naravno, tokom testiranja ponovno su se javili stari problemi s podvozjem i transmisijom. Javio se i problem zaokretanja tokom vožnje po mehkom terenu te smicanje gusjenica zbog ulaska zemlje i drugog materijala u njih. Komisija je kao rješenje predložila povećanje broja oslonih kotača. Istovremeno je izdana dozvola za početak priprema za serijsku proizvodnju u fabrikama Korov (u Čeljabinskom), Tvornici 100 i Tvornici 200 te u Tvornici teških mašina Ural. Već na početku priprema došlo je do zastoja. Naime, u aprilu 1943. sovjetska vojska prvi put je dobila tačne podatke o nivou oklopne zaštite njemačkog Tigera (jedan zarobljeni primjerak testiran je na poligonu Kubinka), pa je odmah donesena odluka da se svi novi tenkovi opreme moćnijim topovskim naoružanjem. Nakon opsežnih testiranja otkriveno je da je protiv Tigera jedino učinkovito oružje protivavionski top 52-K model 1939. Taj top mogao je na udaljenosti od 1000 metara probiti čeoni oklop Tigera debljine 100 mm. Po Dekretu 3289 od 5. maja 1943. svi projektanti i proizvođači tenkova morali su razviti nove verzije svojih proizvoda s novim topom. Ovaj dekret obuhvatio je i tenk KV-1 te oba JS koja su još uvijek bila u razvoju. Da bi se to uopće moglo ostvariti prvo je trebalo top 52-K prilagoditi ugradnji u tenkovske kupole. Tog posla, između ostalih, prihvatili su se Centralni projektni topnički biro (pod vodstvom V. G. Grabina) i projektni biro Tvornice 9 (pod vodstvom F. F. Petrova). Već sredinom juna oba biroa isporučila su po dva prilagođena topa (S-31 i D-5T). Grabin se odlučio na kombinaciju cijevi topa od 85 mm i osnove preuzete s tenkovskog topa ZiS-5 kalibra 76,2 mm, nadajući se da će tako smanjiti cijenu razvoja i pojednostavniti ugradnju topa. D-5T bio je tek neznatno modificiran top D-5S, razvijen za samohodni top SU-85. Prednosti D-5T bile su mala masa i silina trzaja tokom opaljenja. Od samog početka testiranja postalo je jasno da bez obzira na odabir, oba topa dodatno smanjuju i tako skučeni prostor u kupoli. Jedino pravo rješenje bilo je projektiranje nove, veće kupole povećane zapremine. To je neminovno dovelo i do produženja tijela za 420 mm. Kako projektiranje i izrada novih kalupa za lijevanje traži dosta vremena, došlo je do odgađanja početka serijske proizvodnje. Posao izrade te kupole dodijeljen je Tvornici 200.

Kako bi se kompenziralo produživanje tijela, dodan je još jedan osloni kotač. Sve te izmjene dovele su do povećanja mase na 44 tone, što je bitno smanjilo pokretljivost tenka, ali se to smatralo prihvatljivom cijenom povećanja moći topa. JS opremljen topom kalibra 85 mm dobio je fabričku oznaku Objekt 237. Početkom jula 1943. za testiranje su bila spremna dva tenka, jedan s topom S-31, drugi s D5-T. U isto vrijeme za testiranje su bila spremna i dva tenka KV-1S, tako da je testiranje sva četiri tenka obavljeno istovremenu. Na osnovu tih testiranja odlučeno je da će u serijsku upotrebu ući tenkovi opremljeni topom D5-T. Tada su im oznake promijenjene u KV-84 i JS-85. Po jedan KV-84 i JS-85 dopremljeni su 31. jula 1943. na poligon Kubinka radi detaljnijih testiranja. Tenkove je na poligon pratilo čak dvadeset i osam inženjera predvođenih glavnim inženjerom Tvornice 100 N. M. Sineevim. Testiranja su započela 2. augusta pod direktnim nadzorom tadašnjeg šefa nabave Crvene armije S. A. Afonina. Što zbog zadovoljavajućih rezultata, a što zbog urgentne potrebe da se proizvede tenk koji bi se nosio s njemačkim Tigerom, oba tenka su odobrena za serijsku proizvodnju. Već 8. augusta 1943. KV-84 i JS-85, kao dio povorke eksperimentalnih oklopnih vozila, dospjeli su u Kremlj gdje su pokazani najužem sovjetskom vodstvu predvođenom lično Staljinom. Zbog potrebe sigurnosti sve posade zamijenjene su oficirima NKVD-a.

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Odredbom 4043 od 4. septembra 1943. JS-85 je uveden u operativnu upotrebu. Odluka o uvođenju u operativnu upotrebu donesena je prije početka serijske proizvodnje. Istom odredbom je zapovijeđen razvoj JS tenka naoružanog topom kalibra 122 mm i samohodne haubice kalibra 152 mm.

Prvi serijski JS-85 (JS-1) isporučen je u oktobru 1943., a prvi JS-122 (JS-2) u decembru iste godine. Do kraja 1943. nastavljena i proizvodnja KV-85. Iako je bilo jasno da je JS-2 daleko bolji tenk od JS-1, zbog birokratske sporosti proizvodnja JS-1 je nastavljena sve do januara 1944. Tvornica Korov do tada isporučila najmanje 40 JS-85 ili JS-1 tenkova te da ih je ukupno napravljeno 107. Nakon toga napokon su došle sve odluke, pa je nastavljena proizvodnja isključivo JS-122 ili JS-2.

Istog mjeseca i službeno su promijenjene oznake, pa je JS-85 postao JS-1, a JS-122 - JS-2. Uprkos svim prednostima u odnosu na JS-1, Crvena armija nije bila u potpunosti zadovoljna s JS-2. Zamjerali su mu malu brzinu paljbe i ograničen borbeni komplet od samo 28 granata kalibra 122 mm. Za usporedbu, JS-1 je nosio 59 granata kalibra 85 mm, a KV-1S čak 114 granata 76,2 mm. Osim toga, prva iskustva iz borbe pokazala su da učinkovitost topa D-5T i nije tolika kolika je bila na testiranjima. Naime, s kumulativnom granatom BR-471 JS-2 je mogao probijati čeoni oklop njemačkih teških tenkova Panzer V na udaljenostima od tek 600 do 700 metara. Tenkove Panzer VI, koji su uprkos većoj masi imali tanji čeoni oklop od Panthera, JS-2 je s BR-471 granatom mogao uništavati na prihvatljivoj udaljenosti od 1200 metara. S druge strane, zbog primitivnih nišanskih uređaja tog vremena, pogađanje tenka na udaljenostima većim od 1000 metara bila je moguća samo ako su i cilj i napadač stajali. Pogađanje ciljeva iz pokreta bilo isključivo rezultat puke sreće. Tajna veće otpornosti Panthera u odnosu na Tiger I bila je i u konstrukciji kupole. Za razliku od vertikalnih stranica Tigera I, Pantherove su bile zakošene, pa je granata pri udaru od njih imala povećanu tendenciju rikošetiranja. Tu pojavu sovjetski tenkovski stručnjaci su itekako dobro uočili, pa su je masovno koristili na svim poslijeratnim sovjetskim tenkovima.

Početkom 1944. pokrenut je projekt poboljšanja oklopne zaštite JS-1/2 pokušajem upotrebe čelika povećane čvrstoće. Međutim, ono što se često u teoriji čini dobrim, u praksi se pokaže problematičnim. U ovom slučaju najvećim problemom nije se pokazalo postupak izrade takvog čelika, već njegova završna obrada jer su se alati, koji su se koristili za mekaniji čelik, pokazali neupotrebljivim pri obradi čvršćeg. Kako bi opremanje tvornica potpuno novim alatom bilo preskupo, cijeli projekt je odgođen. Da to baš i nije bila najbolja odluka pokazalo je testiranje obavljeno u martu 1944. kad je jedan JS-2 gađan s 500 do 600 metara iz topa ZiS-3 kalibra 76,2 mm. Iako relativno malog kalibra, top je izbušio JS-2 "kao švicarski sir", čak i s čeone strane. One granate koji nisu uspjele probiti oklop izazvale su teška oštećenja s odlamanjem krhotina oklopa s unutrašnje strane čija je ubojitost bila ista kao i gelera granata. Ovo testiranje objasnilo je velike gubitke JS-85 i JS-122 na početku operativne upotrebe tokom zime i proljeća 1944.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Ako usporedimo tehničke podatke između ovog tenka i njegovog prethodnika naći ćemo veliki broj sličnih podataka. KV-85 i JS-1 imaju identični top od 85 mm, motor tipa V-2 i identične gusjenice. Nekakve minimalne razlike se mogu naći u visini i težini tenka. JS-1 iako ima puno deblji oklop je malo lakši od svog prethodnika. To se postiglo neznatnim snižavanjem visine i smanjenjem količine municije koju on prevozi u svom malenom skladištu.

Ukratko i KV-85 i IS-1 nisu ništa drugo nego međugeneracijski tenkovi između serija KV i JS. Prvi pravi tenk ove nove generacije postaje JS-2 .

Napomena[uredi | uredi izvor]

Općenito se danas smatra da su tenkovi imena JS bili sovjetski odgovor na njemački Tigar , ali ta činjenica stoji daleko od istine. Po tadašnjem razmišljanju u Moskvi Njemačka je jednostavno proizvodila premalo tenkova Tigar da bi pobjedila ogroman broj T-34 .

Zabrinutost koja dovodi do pojave projekta JS nastupa tek pojavom masovne njemačke proizvodnje tenkova tipa Panter

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]