Jelena Bugarska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Jelena Bugarska
Family of Serbian Emperor Stefan Dušan, Dečani.jpg
Carica Jelena sa mužem i sinom
Supružnik Stefan Uroš IV Dušan
Djeca Stefan Uroš V
Dinastija Šišman
Otac Stracimir Kranski
Majka Keraca
Rođenje 1330
Smrt 1376

Jelena (oko 1330-1376), bugarska princeza, srpska carica, žena srpskog cara Stefana Dušana.

Jelena je rođena u braku despota Stracimira i Kerace (monahinja Teofana).[1] Njena braća su bila Ivan Aleksandar[2] i Ivan Asen, a sestra Teodora. Već u mladosti Jelena je stekla šire obrazovanje, naročito uz brata, bugarskog cara Ivana Aleksandra koji se isticao kao mecena u književnom radu u Bugarskoj. U brak sa kraljem Dušanom Jelena ulazi 1332.[3][4] Njihovo jedino dijeto, sin Uroš, budući car Stefan Uroš, rođeno je 1337.[5]

Jelena je bila istaknuti predstavnik srpskog dvora, obrazovana i inteligentna osoba koja je potpomagala supruga u njegovoj kraljevskoj i carskoj politici. Naročito istaknutu ulogu imala je u javnom životu kao pratilac brojnih političkih poteza koje je car Dušan sprovodio, ali i kao mecena, zalažući se za održavanje brojnih manastira. Jelena je ktitor Karejske ćelije na Svetoj Gori (Atosu), manastira sv. Nikole pod Kožljem u Pčinji, sa sinom Urošem je dovršila je hram sv. Bogorodice u Matejču kod Kumanova, a obdarila je i svetogorski manastir Kutlumuš.

Zabilježeno je da su 1347. godine, car Dušan, carica Jelena i njihov sin Uroš bili na Svetoj Gori u obilasku tamošnjih manastira, te da je carica Jelena bila prva žena koja je posjetila za žene zabranjeni monaški prostor na Svetoj Gori. U Dušanovom prodoru u Bosnu 1350 učestvovala je i Jelena. Na povratku su posjetili Dubrovnik. Mauro Orbin u djelu Kraljevstvo Slavena opisuje Jelenu kao opaku ženu i osobu koja je imala jak uticaj na supruga Dušana.

Raspad Srpskog carstva započeo je odmah poslije Dušanove smrti. Iako je postojao car Uroš, oblasni gospodari su zaokruživali područja na kojima su neprikosnoveno vladali. Carica Jelena sa održavala se u Serskoj oblasti i mada je priznavala svoga sina Uroša i sama je bila jedan od brojnih izvora moći na ruševinama raspadnutog carstva. Uz nju je bio dio vojske koji je omogućavao vršenje vlasti. Na vlasti u Seru se zadržala do 1365. Dalje na tom prostoru prati despot Jovan Uglješa, koji je bio izraz nove politike kralja Vukašina. Nije poznato gdje se Jelena nalazila poslije 1365, možda kod Prizrena ili Prištine, na nekom od straih imanja loze Nemanjića. U jednom hilandarskom rukopisu navedeno je da je carica Jelena umrla 7. novembra 1376. godine. Nije poznato gdje je sahranjena. Postoji predanje da je sahranjena u Matejči kod Kumanova.

Poslije smrti supruga, cara Dušana (1355) Jelena se zakaluđerila. Godine 1356. pominje se kao monahinja Jelisaveta.[6] Kasnije je postala velikoshimnica i nosila je ime Jevgenija. Iako se to pominje na nekim mjestima, carica Jelena nije bila proglašena za sveticu. Jelenin portret očuvan je na više mjesta (u Beloj crkvi u selu Karanu kod Užica, Sopoćanima, Dečanima, Lesnovu, Ljubotenu, Ohridu te u hramu sv. Bogorodice (Matejče) kod Kumanova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Павлов, Пламен. Търновските царици.
  2. ^ Bozhilov, Familiyata na Asenevtsi
  3. ^ STEFAN DUŠAN
  4. ^ Ioannes Kantakuzenos Vol. II, III, 56, str. 338.
  5. ^ John V. A. Fine, Jr., The Late Medieval Balkans
  6. ^ JELENA