Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karlo VI
Vladavina22. decembar 171120. oktobar 1740
PrethodnikJosip I
NasljednikKarlo VII
Marija Terezija
Krunidba22. decembar 1711
SupružnikElizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttela
DjecaMarija Terezija Austrijska
Marija Ana Austrijska
DinastijaHabsburg
OtacLeopold I, car Svetog Rimskog Carstva
MajkaEleonora Magdalena Nojburška
Rođenje1. oktobar 1685
Beč
Smrt20. oktobar 1740
Beč

Karlo VI (punim izvornim imenom Karl Josef Franz; 1. oktobar 1685 - 20. oktobar 1740) bio je car Svetog Rimskog Carstva, kralj Češke (kao Karlo II), kralj Ugarske, Hrvatske, Napulja, Sicilije i Sardinije, nadvojvoda Austrije (kao Karlo III), te kao vojvoda Tešina, Parme i Piacenze.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Beču kao drugi sin cara Leopolda I i njegove treće supruge, Eleonore Magdalene Nojburške.

Očekivalo se da će Karlo II, psihički i fizički zaostao kralj španskih kraljevina, svojim nasljednikom imenovati najbližeg habsburškog rođaka - Karlovog starijeg brata, cara Josipa I. Međutim, Karlo II je svojim nasljednikom proglasio Filipa, vojvodu od Anžuja, unuka svoje najstarije (tada već umrle) polusestre Marije Terezije i francuskog kralja Luja XIV. Karlo i njegov brat se nisu slagali sa ovom odlukom budući da se Marija Terezija odrekla svojih nasljednih prava, te je došlo do Rata za špansko naslijeđe.

Carevanje[uredi | uredi izvor]

Karlov stariji brat umro je iznenada 1711. godine, te se Karlo vratio u Austriju. Odmah je naslijedio od njega češku i ugarsku krunu, a nešto kasnije iste godine izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva. Iako Karlo nije bio siguran u sve svoje političke odluke, carstvo je za vrijeme njegove vladavine doseglo svoj vrhunac.

Rat za špansko naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Tokom Rata za špansko naslijeđe Karlo se borio za krune španskih kraljevina, ali nije osvojio nijednu. Međutim, osvojio je krune Napulja, Sicilije i Sardinije, koje ipak nije uspio osigurati svojoj dinastiji.

Sva Karlova nastojanja da omogući da nasljeđivanje prođe bez problema bila su neuspješna. Ostrvo Siciliju i Napuljsko kraljevstvo ustupio je kralju Karlu VII koji je kasnije zavladao u Španiji kao Karlo III, dok Viktor Amadeus II Savojski dobija Sardiniju 1720. godine. Za podršku tadašnjih kolonijalnih velesila on se u ime Austrije odrekao svih kolonijalnih težnji i zatvara kolonijalnu kompaniju.

Pragmatička sankcija[uredi | uredi izvor]

Uvidjevši mogućnost da će umrijeti bez muških potomaka, Karlo VI donosi Pragmatičnu sankciju kako bi omogućio svojoj najstarijoj preživjeloj kćeri, Mariji Tereziji, da ga naslijedi u habsburškim nasljednim zemljama.

Smrt i naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Karlo VI je umro 20. oktobra 1740. godine i gotovo odmah je nastupio Rat za austrijsku baštinu. Pragmatična sankcia je izdržala i Marija Terezija je proglašena kraljicom Češke i Mađarske. Kako ona kao žena nije mogla biti izabrana za cara Svetog Rimskog Carstva, izabran je Karlo VII Albert. Marija Terezija se udala za Franju I, koji je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva nakon kratke vladavine Karla VII, te je Marija Terezija na taj način postala carica i preuzela de facto vlast nad Svetim Rimskim Carstvom.