Kazimir III, kralj Poljske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kazimir III
Kralj Poljske
Vladavina1333. - 1370.
PrethodnikVladislav I
NasljednikLudovik I
Krunidba25. april 1333.
SupružnikAldona Litvanska
Adelaide Hesenska
Kristina Rokiczana
Hedwig Sagan
DjecaElizabeta, vojvotkinja Pomeranije
Ana, grofica Celja
DinastijaPjast
OtacVladislav I, knez Poljske
MajkaHedwig Kalisz
Rođenje30. april 1310.
Koval, Poljska
Smrt5. novembar 1370.
Krakov, Poljska
Mjesto sahraneVavelska katedrala, Krakov

Kazimir III Veliki (poljski: Kazimierz III Wielki; 30. april 1310. - 5. novembar 1370.) je bio kralj Poljske od 1333. do 1370. godine, te posljednji vladar iz dinastije Pjast. Bio je sin poljskog kralja Vladislava I i vojvotkinje Hedwig Kalisz. Naslijedio je kraljevstvo oslabljeno ratom i učinio ga prosperitetnim i bogatim. Reformisao je poljsku vojsku i udvostručio veličinu kraljevstva kroz osvajanja. Reformisao je pravosudni sistem i uveo zakonik čime dobija titulu "poljski Justinijan". Kazimir je izgradio i osnovao Univerzitet u Krakov, najstariji poljski univerziteta. On je također potvrdio privilegije i zaštitu ranije odobrene Jevrejima i ohrabrio ih da se nastane u Poljskoj u velikom broju. Umro je 1370. godine od ozljede koju je zadobio u lovu. Njegov nećak, kralj Ugarske Ludovik I je uspio da postane kralj Poljske stvarajući personalnu uniju sa Ugarskom.

Veliki kralj[uredi | uredi izvor]

Kazimir III je uspio stabilizovati poljsku državu poslije dužeg razjedinjenja. Kada je došao na prijestolje, shvatio je da je u opasnosti, jer čak i njegovi susjedi nisu priznavali njegovu titulu i umjesto toga su ga zvali "kraljem Krakova". Privreda je bila uništena, a kraljevstvo iseljeno i iscrpljeno ratom.

Nakon smrti, Kazimir je ostavio kraljevstvo koje je udvostručeno u veličini (uglavnom zbog zemlje u današnjoj Ukrajini, tada pod nazivom vojvodstvo Halicz), postalo prosperitetno, bogato, sa velikim izgledima u budućnosti. Iako je predstavljen kao miran kralj u dječjim knjigama, on je zapravo vodio mnoge ratove. Intenzivno je gradio (dvorci Wawel, Orle Gniazda) i reformisao vojsku i poljsko građansko i krivično pravo. U Sejmu u Wislici je 11. marta 1347. godine uveo korisne pravne reforme pravosudnog sistema. Zbog toga je prozvan "poljski Justinijan". Osnovao je univerzitet u Krakovu, najstariji poljski univerzitet.

Ugovorima o miru sa državama Tevtonskog reda, Češkom i Ugarskom odrekao se Šlezije i Pomeranije, ali je zato ujedinio poljske zemlje Galiciju, Podoliju i Voliniju. Ojačao je kraljevsku centralnu vlast, kolonizirao opustošena područja, podsticao razvoj privrede i reorganizovao vojsku. Osnovao je gradove Lavov i Kolamija. Izdao je 1347. Višlički statut, koji je bio zakonik za cijelu Poljsku. Osnovao je 1346. akademiju u Krakovu. Njegova uspješna politika omogućila je da ga prozovu Velikim. Nije imao nasljednika, pa je 1370., njegovom smrću, dinastija Pjastovića bila prekinuta. Kazimir je u svom testamentu naveo da ostavlja kraljevstvo svom unuku Kazimiru IV vojvodi Pomeranije. Ovaj dio testamenta je proglašen nevažećim od strane kralja Ugarske Ludovika I, koji je došao u Krakov nakon njegove smrti i podmitio plemiće dajući im privilegije.