Košarka na Olimpijskim igrama 1936.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
1. olimpijski košarkaški tunir
Berlin 1936
Detalji turnira
Domaćin Treći rajh
Grad Berlin
Trajanje 7. august - 14. august
Muški turnir
Ekipe 21
Medalje
1 Zlato  Sjedinjene Američke Države
2 Srebro  Kanada
3 Bronza  Meksiko
Turniri
 London 1948 →

Košarka na Olimpijskim igrama 1936 je prva pojava ovog sporta kao službenog takmičarskog događaja. Turnir je odigran između 7-14 augusta 1936 u Berlinu, Njemačka. 23 nacije su učestvovale na takmičenju, čime je turnir u košarci postao najveći među ekipnim sportovima.

Međunarodna košarkaška federacija, koja je upravno tijelo međunarodne košarke, koristila je turnir iz 1936 kao eksperiment sa vanjskom košarkom. Travnati teniski tereni su korišteni za takmičenje. Ovo je izazvalo velike probleme kada je vrijeme bilo negativno, posebno tokom finala.

Medalje je dodijelio James Naismith, izumitelj košarke. Sve medalje su osvojile ekipe iz Sjeverne Amerike.

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Zlato Srebro Bronza
 SAD (USA)
Sam Balter
Ralph Bishop
Joe Fortenberry
Tex Gibbons
Francis Johnson
Carl Knowles
Frank Lubin
Art Mollner
Donald Piper
Jack Ragland
Willard Schmidt
Carl Shy
Duane Swanson
Bill Wheatley
 Kanada (CAN)
Gordon Aitchison
Ian Allison
Art Chapman
Chuck Chapman
Edward Dawson
Irving Meretsky
Doug Peden
James Stewart
Malcolm Wiseman
Stanley Nantais
 Meksiko (MEX)
Carlos Borja
Víctor Borja
Rodolfo Choperena
Luis de la Vega
Raúl Fernández
Andrés Gómez
Silvio Hernández
Francisco Martínez
Jesús Olmos
José Pamplona
Greer Skousen

Napomena:Baza podataka medalja MOK-a kao osvajače medalja pokazuje samo ove igrače. Svi su odigrali barem jednu utakmicu tokom turnira. Rezervni igrači nisu navedeni kao osvajači medalja.

Rzultati[uredi | uredi izvor]

Treća runda pa nadalje[uredi | uredi izvor]

Treća runda Četvrta runda Polufinale Finale
      
           Sjedinjene Američke Države 56  
  Filipini 39       Filipini 23  
  Estonija 22         Sjedinjene Američke Države 25  
  Italija 27         Meksiko 10  
  Čile 19       Italija 17  
  Meksiko 28       Meksiko 34  
  Japan 22         Sjedinjene Američke Države 19
  Kanada 27         Kanada 8
  Švicarska 9       Kanada 41  
  Urugvaj 28       Urugvaj 21  
  Čehoslovačka 19         Kanada 42   Utakmica za 3. mjesto
  Poljska 33         Poljska 15  
  Brazil 25       Poljska (w/o) 2     Meksiko 26
           Peru 0     Poljska 12
      


Razigravanje za peto mjseto[uredi | uredi izvor]

Preliminarna runda Utakmiac za 5. mjesto
      
 Filipini 32
 Italija 14
 Filipini 32
 Urugvaj 23
3  Urugvaj (w/o) 2
 Peru 0

Prva runda[uredi | uredi izvor]

Pobjednici prolaze u drugu rundu. Gubitnici se takmiče u prvoj utješnoj rundi za šansu za prolaz dalje.

  • Estonija pob. Francuska, 34–29
  • Čile pob. Turska, 30–16
  • Švicarska pob. Njemačka, 25–18
  • Italija pob. Poljska, 44–28
  • Peru pob. Egipat, 35–22
  • Latvija pob. Urugvaj, 20–17
  • Brazil pob. Kanada, 24–17
  • Japan pob. Kina, 35–19
  • Meksiko pob. Belgija, 32–9
  • SAD pob. Španija, odustajanje
  • Čehoslovačka pob. Mađarska, odustajanje
  • Filipini, BYE

Prva utješna runda[uredi | uredi izvor]

Pobjednici nastavljaju u drugoj rundi. Gubitnici napuštaju turnir.

  • Urugvaj pob. Belgija, 17–10
  • Kina pob. Francuska, 45–38
  • Egipat pob. Turska, 33–23
  • Kanada pob. Mađarska, odustajanje
  • Njemačka pob. Španija, odustajanje
  • Poljska, BYE

Druga rundu[uredi | uredi izvor]

Pobjednici prolaze u treću rundu. Gubitnici se takmiče u drugoj utješnoj rundi gdje mogu dobiti priliku za prolaz dalje.

  • Filipini pob. Meksiko, 32–30
  • Japan pob. Poljska, 43–31
  • Urugvaj pob. Egipat, 36–23
  • Peru pob. Kina, 29–21
  • SAD pob. Estonija, 52–28
  • Italija pob. Njemačka, 58–16
  • Švicarska pob. Čehoslovačka, 25–12
  • Čile pob. Brazil, 23–18
  • Kanada pob. Latvija, 34–23

Druga utješna runda[uredi | uredi izvor]

  • Poljska pob. Latvija, 28–23
  • Brazil pob. Kina, 32–14
  • Meksiko pob. Egipat, 32–10
  • Čehoslovačka pob. Njemačka, 20–0
  • Estonija, BYE

Treća runda[uredi | uredi izvor]

Treća runda je prva runda u kojoj su gubitnici automatski eliminisani, bez utješne runde. Pobjednici su prošli u četvrtu rundu.

  • Filipini pob. Estonija, 39–22
  • Italija pob. Čile, 27–19
  • Meksiko pob. Japan, 28–22
  • Kanada pob. Švicarska, 27–9
  • Urugvaj pob. Čehoslovačka, 28–19
  • Poljska pob. Brazil, 33–25
  • SAD, BYE
  • Peru, BYE

Četvrta runda[uredi | uredi izvor]

Pobjednici četvrte runde prolaze u završnicu, dok gubitnici igraju u utakmicama razigravanja.

  • SAD pob. Filipini, 56–23
  • Meksiko pob. Italija, 34–17
  • Kanada pob. Urugvaj, 41–21
  • Poljska pob. Peru, forfeit

Olipmijski komitet Perua napustio je Olimpijske gire u znak protesta na akcije njemačke vlade u nogometnom turniru.

Razigravane 5–8. mjesta[uredi | uredi izvor]

Preliminarne utakmice[uredi | uredi izvor]

  • Filipini pob. Italija, 32–14
  • Urugvaj pob. Peru, odustajanje

Peru je odustao: Pogledajte iznad.

Utakmica za peto mjesto[uredi | uredi izvor]

  • Filipini pob. Urugvaj, 33–23

Završnica[uredi | uredi izvor]

Polufinale[uredi | uredi izvor]

  • SAD pob. Meksiko, 25–10
  • Kanada pob. Poljska, 42–15

Utakmica za bronzanu medalju[uredi | uredi izvor]

  • Meksiko pob. Poljska, 26–12

Finale[uredi | uredi izvor]

Finale je odigrane 14. augusta u lošim uvjetima. Takmičenje je održano vani, na prljavom terenu i na kiši. Zbog blata, ekipe nisu mogle driblati loptu i rezultat je održan na minimumu. Najbolji strijelac je bio Joe Fortenberry iz SAD-a, koji je postigao 7 poena. Zatim, nisu postojala sjedišta za gledaoce, tako da je skoro 1.000 prisutnih moralo stajati na kiši tokom cijele utakmice.

  • SAD pob. Kanada, 19–8

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Za sastave pogledajte: Košarka na Olimpijskim igrama 1936 - sastavi ekipa.

Svaka država je imala pravo prijaviti jednu ekipu od 14 igrača, koji su svi mogli učestvivati.

Ukpuno 199(*) košarkaša iz 21 države se takmičilo na Berlinskim igrama:

(*) NAPOMENA: Uračunati su samo igrači koji su nastupili barem u jednoj utakmici.

Svi rezervni igrači nisu poznati.

Rezime[uredi | uredi izvor]

Pozicija Država
1  SAD (USA)
Selektor: James Needles (Universal Pictures (CA))
Asst. coach:Gene Johnson (Globe Refiners)
Sam Balter (Universal Pictures (UCLA))
Ralph Bishop (University of Washington)
Joe Fortenberry (Globe Refiners (West Texas State))
Tex Gibbons (Globe Refiners (Southwestern))
Francis Johnson (Kapiten)(Globe Refiners (Wichita University))
Carl Knowles (Universal Pictures (UCLA))
Frank Lubin (Universal Pictures (UCLA))
Art Mollner (Universal Pictures (L.A. J.C.))
Donald Piper (Universal Pictures (UCLA))
Jack Ragland (Globe Refiners (Wichita University))
Willard Schmidt (Globe Refiners (Creighton))
Carl Shy (Universal Pictures (UCLA))
Duane Swanson (Universal Pictures (USC))
Bill Wheatley (Globe Refiners)
2  Kanada (CAN)
Selektor: Gordon Fuller (Windsor Ford V-8's)
Asst. coach:Julius Goldman (Windsor Ford V-8's)
Gordon Aitchison (Windsor Ford V-8's)
Ian Allison (Windsor Ford V-8's)
Art Chapman (Victoria Blue Ribbon)
Chuck Chapman (Victoria Blue Ribbon)
Edward Dawson (Windsor Ford V-8's)
Irving Meretsky (Windsor Ford V-8's)
Doug Peden (Victoria Blue Ribbon)
James Stewart (Windsor Ford V-8's)
Malcolm Wiseman (Windsor Ford V-8's)
Norman Dawson (Windsor Ford V-8's)
Don Gray (Windsor Ford V-8's)
Stanley Nantais (Windsor Ford V-8's)
Bob Osborne (University of British Columbia)
Tom Pendlebury (Windsor Ford V-8's)
3  Meksiko (MEX)
Carlos Borja
Víctor Borja
Rodolfo Choperena
Luis de la Vega
Raúl Fernández
Andrés Gómez
Silvio Hernández
Francisco Martínez
Jesús Olmos
José Pamplona
Greer Skousen
4  Poljska (POL)
Selektor: Walenty Kłyszejko
Zdzisław Filipkiewicz
Florian Grzechowiak
Zdzisław Kasprzak
Jakub Kopf
Ewaryst Łój
Janusz Patrzykont
Andrzej Pluciński
Zenon Różycki
Paweł Stok
Edward Szostak
5  Filipini (PHI)
Selektor: Dionisio Calvo
Charles Borck
Jacinto Ciria Cruz
Franco Marquicias
Primitivo Martínez
Jesús Marzan
Amador Obordo
Bibiano Ouano
Ambrosio Padilla
Fortunato Yambao
Antonio Carillo
Miguel Pardo
John Worrell
6  Urugvaj (URU)
Selektor: Juan A. Collazo
Gregorio Agós
Umberto Bernasconi Galvar
Rodolfo Braselli
Prudencio de Pena
Carlos Gabín
Leandro Gómez Harley
Alejandro González Roig
Víctor Latou Jaume
Tabaré Quintans
Héctor González
Alberto Martí
Amílcar Mesa
7  Italija (ITA)
Coaches: Decio Scuri-Guido Graziani[1]
Gino Basso
Ambrogio Bessi
Enrico Castelli
Galeazzo Dondi
Livio Francuskaschini
Emilio Giassetti
Giancarlo Marinelli
Adolfo Mazzini
Mario Novelli
Sergio Paganella
Michele Pelliccia
Remo Piana
Egidio Premiani
8  Peru (PER)
Selektor: Pedro Vera
Manuel Arce
Rolando Bacigalupo
Willy Dasso
Antuco Flecha
José Carlos Godoy
Miguel Godoy
Luis Jacob
Cañón Oré
Armando Rossi
Koko Cárdenas
Roberto Rospigliosi
Fernando Ruiz
Pedro Vera

Pozicija Država
9–14  Brazil (BRA)
Armando Albano
Baiano
Coroa
Carmino de Pilla
Nelson Monteiro de Souza
Miguel Pedro Martinez Lopes
Américo Montanarini
Pavão
Cacau
José Oscar Zelaya Alonso
9–14  Čile (CHI)
Luis Carrasco
Augusto Carvacho
José González
Eusebio Hernández
Luis Ibaseta
Eduardo Kapstein Suckel
Michel Mehech
9–14  Čehoslovačka (TCH)
Jiří Čtyroký
Alois Dvořáček
Ludvík Dvořáček
František Hájek
Vítězslav Hloušek
Josef Klíma
Karel Kuhn
Josef Moc
František Picek
F. Prokop
Ladislav Prokop
Ladislav Trpkoš
9–14  Estonija (EST)
Selektor: Herbert Niiler (Tartu NMKÜ)
Erich Altosaar (Tallinna Kalev)
Artur Amon (Tartu NMKÜ)
Aleksander Illi (Tartu NMKÜ)
Vladimir Kärk (Tartu NMKÜ)
Robert Keres (Tartu NMKÜ)
Evald Mahl (Tartu NMKÜ)
Aleksander Margiste (Tallinna Kalev)
Heino Veskila (Tartu NMKÜ)
Bernhard Nooni (Tallinna Kalev)
Leonid Saar (Tallinna NMKÜ)
Georg Vinogradov (Tallinna Russ)
9–14  Japan (JPN)
Richin Cho
Takehiko Kanakogi
Masayasu Maeda
Satoshi Matsui
Uichi Munakata
Takao Nakae
Seikyu Ri
Kenshichi Yokoyama
9–14  Švicarska (SUI)
Fernand Bergmann
Pierre Carlier
René Laederach
Raymond Lambercy
John Pallet
Jean Pare
Marcel Wuilleunier
15–18  Republika Kina (ROC)
Feng
Hsu
Li Shao-Tang
Liu Bao-Cheng
Liu Yun-Chang
Mou Tso-Yun
Shen Yi-Tung
Tsai Yen-Hung
Wang Hung-Pin
Wang Shi-Hsuan
Wang Yu-Tseng
Wong Nan-Chen
Yu Sai-Chang
15–18  Egipat (EGY)
Abdel Moneim Wahib Hussein
Albert Fahmy Tadros
Edward Riskalla
Gamal el din Sabri
Goanni Nosseir
Kamal Riad
Mohamed Rashad Shafshak
15–18  Njemačka (GER)
Selektor: Hermann Niebuhr
Bernhard Cuiper (Heeressportschule Wünsdorf)
Robert Duis (DSC Berlin)
Karl Endres (Heeressportschule Wünsdorf)
Emil Göing (Heeressportschule Wünsdorf)
Otto Kuchenbecker (Luftwaffen-Sportschule Spandau)
Emil Lohbeck (Heeressportschule Wünsdorf)
Hans Niclaus (Heeressportschule Wünsdorf)
Kurt Oleska (Heeressportschule Wünsdorf)
Siegfried Reischieß (VfB Breslau)
Heinz Steinschulte (Luftwaffen-Sportschule Spandau)
Willy Daume (TV Eintracht Dortmund)
Otto Gottwald (Post SV Bad Kreuznach)
Adolf Künzel (NSTV Breslau)
Jupp Schäfer (TV Kreuznach 1848)
15–18  Latvija (LAT)
Selektor: Rihards Dekšenieks
Eduards Andersons (US)
Voldemārs Elmūts (US)
Mārtiņš Grundmanis (ASK)
Rudolfs Jurciņš (US)
Maksis Kazaks (LJ)
Visvaldis Melderis (ASK)
Džems Raudziņš (US)
Edgars Rūja (US)
Askolds Hermanovskis (LJ)
Aleksejs Anufrijevs (Starts)
J.Tiltiņš (US)

Pozicija Država
19–21  Belgija (BEL)
Robert Brouwer
Gustave Crabbe
René Demanck
Raymond Gerard
Émile Laermans
Guillaume Merckx
Pierre van Basselaere
Gustave Vereecken
19–21  Francuska (FRA)
Pierre Boel (Olympique Lillois)
Pierre Caque (Reims)
Georges Carrier (CS Plaisance)
Robert Cohu (Stade Français)
Jean Couturier (Reims)
Jacques Flouret (Paris UC)
Edmond Leclere (Charleville)
Étienne Onimus (CA Mulhouse)
Fernand Prud'homme (AS Hippolyte)
Étienne Roland (US Métro)
Lucien Theze (Romilly)
19–21  Turska (TUR)
Selektor: Rupen Semerciyan
Şeref Alemdar (Galatasaray)
Hayri Arsebük (Galatasaray)
Nihat Riza Ertuğ (Galatasaray)
Jak Habib (Barkhoba)
Naili Moran (Galatasaray)
Hazdai Penso (Barkhoba)
Dionis Sakalak (Kurtulus)
Sadri Usluoğlu
Kamil Ocak (Galatasaray)

Napomena: Mađarska i Španija su odustali pirje početka takmičenja

Reference[uredi | uredi izvor]