Idi na sadržaj

Košarka na Olimpijskim igrama

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Košarka na Olimpijskim igrama
Upravno tijelo FIBA
Takmičenja 2 (muškarci: 1; žene: 1)
Igre
1896 1900 1904 1908 1912 1920
1924 1928 1932 1936 1948 1952
1956 1960 1964 1968 1972 1976
1980 1984 1988 1992 1996 2000
2004 2008 2012 2016 2020 2024
Napomena: godina demonstracije sporta navedena je u italiku
Osvajači medalja

Košarka na Olimpijskim igrama za muškarce je u programu konstantno od 1936. Prije nego što je uključena u sportove u kojima se dijele medalje, košarka je bila demonstracijski sport 1904. Ženska košarka na programu je od 1976.

Sjedinjene Američke Države daleko su najuspješnija zemlja u olimpijskoj košarci, osvojivši 17 od 20 turnira na kojima su učestvovale, uključujući sedam uzastopnih titula od 1936. do 1968. Ženska reprezentacija SAD-a osvojila je osam titula u deset nastupa, uključujući sedam titula u nizu od 1996. do 2020. Od postojećih država samo je još Argentina bila olimpijski pobjednik računajući i mušku i žensku konkurenciju. Kad je riječ o bivšim državama, zlatnu medalju osvajale su reprezentacije Sovjetskog Saveza i Jugoslavije te Ujedinjeni tim.

Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog komiteta 9. juna 2017. objavio je da će od 2020. olimpijski sport biti i košarka 3x3 u obje konkurencije.[1][2]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Košarku je izumio James Naismith u Springfieldu (Massachusetts) 1891. Za nekoliko decenija postala je popularna u Sjedinjenim Američkim Državama kao dvoranski sport. Popularnost se proširila svijetom, pa je 1932. u Ženevi osnovana Međunarodna košarkaška federacija (FIBA).

Američka dominacija

[uredi | uredi izvor]

Djelomično zahvaljujući trudu Phoga Allena,[3][4] trenera univerzitetskog tima Kansas Jayhawksa, prvi olimpijski košarkaški turnir organiziran je na Igrama 1936. u Berlinu na vanjskim teniskim terenima. Medalje je ekipama dodijelio Naismith. Prema tadašnjim olimpijskim pravilima, svi igrači bili su amateri. Turnir je od sljedećih Igara (1948) premješten u dvorane. Reprezentacija SAD-a dokazala je da je dominantna, osvojivši prvih sedam olimpijskih turnira do 1968, ne izgubivši nijednu utakmicu. Amerikancima je bilo zabranjeno u reprezentaciju zvati profesionalce iz NBA lige, pa su slali igrače iz univerzitetskih ekipa. Neke druge zemlje slale su svoje najbolje igrače s obzirom na to da je FIBA neke od njih klasificirala kao "amatere", koji su igrali za džeparac umjesto za plaću.

München i poslije

[uredi | uredi izvor]

Pobjednički niz Amerikanaca okončan je 1972. u Münchenu u jednoj od najkontroverznijih utakmica u historiji, kad ih je Sovjetski Savez pobijedio u borbi za zlatnu medalju s poenom razlike.

SAD je ponovo osvojio zlato 1976, a srebro je drugi put otišlo Jugoslaviji, koja je u polufinalu pobijedila SSSR. Jugoslaveni su četiri godine kasnije u Moskvi, u odsustvu SAD-a, koji je bojkotirao Igre, osvojili i zlato, postavši treća reprezentacija s titulom olimpijskog pobjednika, pobijedivši ponovo SSSR u polufinalu i Italiju u finalu. Amerikanci su vratili zlato na svom terenu 1984, savladavši u finalu Španiju, a u odsustvu SSSR-a, koji je uzvratio bojkot. Sovjeti su drugi put osvojili zlato 1988, pobijedivši SAD u polufinalu i Jugoslaviju u finalu.

Era profesionalaca: nova dominacija SAD-a

[uredi | uredi izvor]

Pojava "amaterskih sportista" sponzoriranih od države u zemljama Istočnog bloka ugrozila je ideologiju čistog amaterizma, dovodeći samofinansirane amatere iz zapadnih zemalja u teži položaj. Sovjetski Savez slao je timove sastavljene od sportista koji su svi na papiru bili studenti, vojnici ili radnici u nekoj profesiji, ali u stvarnosti plaćeni od države da igraju u dobro razvijenoj ligi s modernim sportskim objektima i treniraju tokom cijele godine.[5][6] U aprilu 1989, pod vodstvom generalnog sekretara Borislava Stankovića, FIBA je odobrila pravilo koje dozvoljava igračima iz NBA lige da se takmiče na međunarodnim turnirima, uključujući Olimpijske igre. Na Igrama 1992. američki "Dream Team" osvojio je zlato s prosječnom razlikom 44 poena po utakmici i bez pozivanja ijednog tajm-auta. Nedugo prije toga, uslijed političkih promjena i disolucije država, reprezentacije SSSR-a i Jugoslavije prestale su postojati, ali su neke njihove nasljednice nastavile biti među najjačima. Dvije od njih, Hrvatska i Litvanija (tim redom), osvojile su srebro i bronzu.

SAD je odbranio zlato 1996. i 2000, ali s manje dominantnom igrom nego 1992. Otkad je igračima iz NBA lige dozvoljeno nastupati na Igrama, one u Atlanti 1996. bile su jedini slučaj da grad domaćin Igara ima i NBA ekipu (Hawkse). SR Jugoslavija osvojila je srebro u Atlanti, a Francuska u Sydneyju, dok je Litvanija nastavila svoj bronzani niz zauzevši treće mjesto oba puta.

Prekid nove dominacije SAD-a dogodio se u Atini 2004, kada su Amerikanci jedva ušli u polufinale, nakon poraza od Portorika i Litvanije u grupnoj fazi; u polufinalu ih je porazila i Argentina, koja je na kraju osvojila i zlato, nadigravši Italiju u finalu i postavši četvrta reprezentacija s titulom olimpijskog pobjednika.

Amerikanci su se regrupirali 2008, savladavši aktualnog svjetskog prvaka, Španiju, u žestokom finalu, dok su Argentinci pobijedili Litvance u utakmici za bronzu. Amerikanci i Španci ponovo su se sreli u finalu 2012, s istim ishodom, samo što je ovog puta prednost SAD-a na kraju bila najmanja u historiji. Na sljedećim igrama SAD je još jednom odbranio zlato, porazivši Srbiju u reprizi finala Svjetskog prvenstva 2014, prethodno izbacivši Španiju, koja se nakon dva srebra ovog puta zadovoljila bronzom. Amerikanci su osvojili titule i 2020. u Tokiju i 2024. u Parizu, produživši svoj niz na pet uzastopnih zlatnih medalja, odnosno na osam od posljednjih devet turnira.

Prvi ženski turnir održan je 1976. Sovjetski Savez dobio je pet utakmica zaredom, postavši inauguralni olimpijski pobjednik. Na sljedeća dva turnira nastupilo je šest reprezentacija svrstanih u jednu grupu; na prvom je SSSR odbranio zlato, dok je SAD bojkotirao Igre, a na drugom je slavio SAD, savladavši u finalu Južnu Koreju, dok je SSSR uzvratio na bojkot. U Seoulu 1988. turnir je proširen na osam reprezentacija, a Amerikanke su odbranile titulu protiv Jugoslavije. U Barceloni 1992. Ujedinjeni tim, sastavljen od igračica iz republika tada već bivšeg SSSR-a, nadigrao je Kinu u borbi za zlato. U Atlanti 1996. turnir je dobio format s 12 reprezentacija u dvije grupe; Amerikanke su otad "pomele" svaki turnir, dobivši 61 utakmicu zaredom. U Tokiju 2020. format je promijenjen, pa se igralo u tri grupe s po četiri ekipe.

Dvorane

[uredi | uredi izvor]

Napomena: O2 Arena za vrijeme igara bila je poznata kao "Nor. Greenwich Arena" zbog olimpijskih propisa o korporativnim sponzorstvima lokacija događaja.

Kvalifikacije

[uredi | uredi izvor]

Do 2012. kvalifikacijski proces sastojao se od tri faze:

  1. jedna ekipa (u obje konkurencije) kvalificira se kao aktuelni svjetski prvak;
  2. sedam ekipa u muškoj i pet u ženskoj konkurenciji kvalificira se kroz svoja kontinentalna prvenstva;
  3. tri ekipe u muškoj i pet u ženskoj konkurenciji kvalificiraju se kroz svjetski kvalifikacijski turnir, u kojem se najbolje ekipe koje se nisu kvalificirale kroz svoje zone takmiče za preostala mjesta.

Osim toga, ekipa domaćina automatski se kvalificira.

ZonaMuškarciŽene
Svjetsko prvenstvo11
Afričko prvenstvo11
Američko prvenstvo21
Azijsko prvenstvo11
Evropsko prvenstvo21
Okeanijsko prvenstvo11
Svjetski kvalifikacijski turnir35
Domaćin11
Ukupno1212

Za Igre 2020. muške kvalifikacije imale su novi sistem. Sedam ekipa kvalificiralo se direktno sa Svjetskog prvenstva 2019: po dvije najbolje iz Evrope i obje Amerike te najbolja iz Afrike, Azije i Okeanije. Sljedećih 16 najboljih ekipa s Mundobasketa te po još dvije iz svake konfederacije, ukupno 24, igralo je kvalifikacijske turnire. Bile su podijeljene u četiri grupe s po šest ekipa, a pobjednici grupa izborili su plasman na olimpijski turnir. Kontinentalna prvenstva više neće biti korištena za olimpijske kvalifikacije.

Muški turniri

[uredi | uredi izvor]
Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Zlato Rezultat Srebro Bronza Rezultat 4. mjesto
1936.
(detalji)
Njemačka
Berlin
 
Sjedinjene Američke Države
19–8  
Kanada
 
Meksiko
26–12  
Poljska
1948.
(detalji)
Ujedinjeno Kraljevstvo
London
 
Sjedinjene Američke Države
65–21  
Francuska
 
Brazil
52–47  
Meksiko
1952.
(detalji)
Finska
Helsinki
 
Sjedinjene Američke Države
36–25  
Sovjetski Savez
 
Urugvaj
68–59  
Argentina
1956.
(detalji)
Australija
Melbourne
 
Sjedinjene Američke Države
89–55  
Sovjetski Savez
 
Urugvaj
71–62  
Francuska
1960.
(detalji)
Italija
Rim
 
Sjedinjene Američke Države
81–57  
Sovjetski Savez
 
Brazil
78–75  
Italija
1964.
(detalji)
Japan
Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
73–59  
Sovjetski Savez
 
Brazil
76–60  
Portoriko
1968.
(detalji)
Meksiko
Mexico City
 
Sjedinjene Američke Države
65–50  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
70–53  
Brazil
1972.
(detalji)
Zapadna Njemačka
München
 
Sovjetski Savez
51–50  
Sjedinjene Američke Države
 
Kuba
66–65  
Italija
1976.
(detalji)
Kanada
Montréal
 
Sjedinjene Američke Države
95–74  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
100–72  
Kanada
1980.
(detalji)
Sovjetski Savez
Moskva
 
Jugoslavija
86–77
Italija
 
Sovjetski Savez
117–94
Španija
1984.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Los Angeles
 
Sjedinjene Američke Države
96–65  
Španija
 
Jugoslavija
88–82  
Kanada
1988.
(detalji)
Južna Koreja
Seoul
 
Sovjetski Savez
76–63  
Jugoslavija
 
Sjedinjene Američke Države
78–49  
Australija
1992.
(detalji)
Španija
Barcelona
 
Sjedinjene Američke Države
117–85  
Hrvatska
 
Litvanija
82–78
Ujedinjeni tim
1996.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Atlanta
 
Sjedinjene Američke Države
95–69  
Srbija i Crna Gora
 
Litvanija
80–74  
Australija
2000.
(detalji)
Australija
Sydney
 
Sjedinjene Američke Države
85–75  
Francuska
 
Litvanija
89–71  
Australija
2004.
(detalji)
Grčka
Atina
 
Argentina
84–69  
Italija
 
Sjedinjene Američke Države
104–96  
Litvanija
2008.
(detalji)
Kina
Peking
 
Sjedinjene Američke Države
118–107  
Španija
 
Argentina
87–75  
Litvanija
2012.
(detalji)
Ujedinjeno Kraljevstvo
London
 
Sjedinjene Američke Države
107–100  
Španija
 
Rusija
81–77  
Argentina
2016.
(detalji)
Brazil
Rio de Janeiro
 
Sjedinjene Američke Države
96–66  
Srbija
 
Španija
89–88  
Australija
2020.
(detalji)
Japan
Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
87–82  
Francuska
 
Australija
107–93  
Slovenija
2024.
(detalji)
Francuska
Pariz
 
Sjedinjene Američke Države
98–87  
Francuska
 
Srbija
93–84  
Njemačka

Nastupi po konfederacijama

[uredi | uredi izvor]

Ovo je sažetak najboljih nastupa svake konfederacije na svakom turniru.

Konfederacija 36.
Njemačka
48.
Ujedinjeno Kraljevstvo
52.
Finska
56.
Australija
60.
Italija
64.
Japan
68.
Meksiko
72.
Zapadna Njemačka
76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12.
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
FIBA Afrika15–18.19.9–16.------15.15.12.11.12.10.10.11.12.12.12.10.11.10.9.
FIBA Amerika1.1.1.1.1.1.1.2.1.5.1.3.1.1.1.1.1.1.1.1.1.
FIBA Azija5.8.9–16.7.11.10.13.13.11.12.10.9.12.8.10.8.8.12.12.11.11.
FIBA Evropa4.2.2.2.2.2.2.1.2.1.2.1.2.2.2.2.2.2.2.2.2.
FIBA Okeanija------12.--9.--9.8.8.7.4.6.4.4.9.7.7.4.3.6.

Zemlje učesnice

[uredi | uredi izvor]
Država 36.
Njemačka
48.
Ujedinjeno Kraljevstvo
52.
Finska
56.
Australija
60.
Italija
64.
Japan
68.
Meksiko
72.
Zapadna Njemačka
76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12.
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
Godine
 Angola A10.11.12.12.12.5
 Argentina 15.4.9.1.3.4.8.7.8
 Australija 12.9.9.8.8.7.4.6.4.4.9.7.7.4.3.6.16
 Belgija 19.11.17.3
 Brazil 9.3.6.6.3.3.4.7.5.9.5.5.6.5.9.7.16
 Bugarska 7.5.16.10.4
 Čehoslovačka 9.7.9.5.8.6.9.A7
 Češka K9.1
 Čile 9.6.5.8.4
 Egipat 15.19.9.16.12.12.12.7
 Estonija 9.D1
 Filipini 5.12.9.7.11.13.13.7
 Finska 9.11.2
 Francuska 19.2.8.4.10.11.2.6.6.2.2.11
 Grčka 17.5.5.5.8.5
 Hrvatska C2.7.6.5.4
 Indija 12.1
 Irak 22.1
 Iran 14.11.12.3
 Irska 23.1
 Italija 7.17.17.4.5.8.4.5.2.5.5.2.5.13
 Izrael A17.1
 Japan 9.10.15.10.14.11.11.11.8
 Jugoslavija 6.7.2.5.2.1.3.2.A8
 Južna Koreja A8.14.16.14.9.12.6
 Južni Sudan A9.1
 Kanada 2.9.9.9.14.4.4.6.7.5.10
 Kina AA10.11.12.8.10.8.8.12.12.9
 Kineski Taipei B15.18.11.3
 Kuba 13.9.11.3.7.6.6
 Latvija 15.D1
 Litvanija D3.3.3.4.4.8.7.7
 Mađarska 16.9.9.13.4
 Maroko A16.1
 Meksiko 3.4.9.12.12.5.10.7
 Nigerija 10.11.10.3
 Novi Zeland 11.10.2
 Njemačka E15.12.8.7.10.8.4.7
 Panama 12.1
 Peru 8.10.15.3
 Poljska 4.7.6.6.10.7.6
 Portoriko A13.4.9.6.9.7.8.10.6.12.10
 Rumunija 17.1
 Rusija ADF8.9.3.3
 Senegal A15.15.11.3
 Singapur A13.I1
 Sjedinjene Američke Države 1.1.1.1.1.1.1.2.1.1.3.1.1.1.3.1.1.1.1.1.20
 Slovenija C4.1
 Sovjetski Savez J2.2.2.2.3.1.3.3.1.FA9
 Srbija GH2.3.2
 Srbija i Crna Gora G11.A1
 Srednjoafrička Republika A10.1
 Španija 14.7.11.4.2.8.9.9.7.2.2.3.6.10.14
 Švedska 10.1
 Švicarska 9.21.17.3
 Tajland A15.1
 Tunis 11.1
 Turska 19.17.2
Ujedinjeni timA4.A1
 Urugvaj 6.5.3.3.8.8.6.7
 Velika Britanija 20.9.2
 Venecuela 11.10.1
Države212323151616161612121212121212121212121212
Napomene
^A NOK nije bio članica MOK-a
^B kao Tajland Kina od 1936. do 1956.
^C dio Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavije od 1936. do 1988.
^D takmičili se u sastavu Sovjetski Savez Sovjetskog Saveza od 1952. do 1988.
^E kao Zapadna Njemačka Zapadna Njemačka od 1968. do 1988.
^F dio Ujedinjeni tim u 1992.
^G sada Srbija Srbija, kao Jugoslavija od 1936. do 1991, SR Jugoslavija od 1992. do 2002. i Srbija i Crna Gora od 2003. do 2006.
^H dio Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavije od 1936. do 1988.
^I dio Malezija Malezije 1964.
^J Sovjetski Savez odlučio je ne učestvovati 1936. i 1948.
^K dio Čehoslovačka Čehoslovačke od 1920. do 1992.

Pobjednici neslužbenih ili demonstracijskih turnira

[uredi | uredi izvor]

Ženski turniri

[uredi | uredi izvor]
Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Zlato Rezultat Srebro Bronza Rezultat 4. mjesto
1976.
(detalji)
Kanada
Montréal

Sovjetski Savez
112–77
Sjedinjene Američke Države

Bugarska
67–66
Čehoslovačka
1980.
(detalji)
Sovjetski Savez
Moskva

Sovjetski Savez
104–73
Bugarska

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
68–65
Mađarska
1984.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Los Angeles

Sjedinjene Američke Države
85–55
Južna Koreja

Kina
63–57
Kanada
1988.
(detalji)
Južna Koreja
Seoul

Sjedinjene Američke Države
77–70
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

Sovjetski Savez
68–53
Australija
1992.
(detalji)
Španija
Barcelona

Ujedinjeni tim
76–66
Kina

Sjedinjene Američke Države
88–74
Kuba
1996.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Atlanta

Sjedinjene Američke Države
111–87
Brazil

Australija
66–56
Ukrajina
2000.
(detalji)
Australija
Sydney

Sjedinjene Američke Države
76–54
Australija

Brazil
84–73
Južna Koreja
2004.
(detalji)
Grčka
Atina

Sjedinjene Američke Države
74–63
Australija

Rusija
71–62
Brazil
2008.
(detalji)
Kina
Peking

Sjedinjene Američke Države
92–65
Australija

Rusija
94–81
Kina
2012.
(detalji)
Ujedinjeno Kraljevstvo
London

Sjedinjene Američke Države
86–50
Francuska

Australija
83–74
Rusija
2016.
(detalji)
Brazil
Rio de Janeiro

Sjedinjene Američke Države
101–72
Španija

Srbija
70–63
Francuska
2020.
(detalji)
Japan
Tokio

Sjedinjene Američke Države
90–75
Japan

Francuska
91–76
Srbija
2024.
(detalji)
Francuska
Pariz

Sjedinjene Američke Države
67–66
Francuska

Australija
85–81
Belgija

Nastupi po konfederacijama

[uredi | uredi izvor]

Ovo je sažetak najboljih nastupa svake konfederacije na svakom turniru.

Konfederacija 76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12.
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
FIBA Afrika     12.12.11.12.12.12.11.8.
FIBA Amerika2.5.1.1.3.1.1.1.1.1.1.1.1.
FIBA Azija5. 2.6.2.7.4.9.4.5.8.2.9.
FIBA Evropa1.1.6.2.1.4.5.3.3.2.2.3.2.
FIBA Okeanija  5.4. 3.2.2.2.3.5.8.3.

Zemlje učesnice

[uredi | uredi izvor]
Država 76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
Godine
 Angola 12.1
 Australija 5.4.6.3.2.2.2.3.5.8.3.10
 Belgija 7.4.2
 Bjelorusija BC6.9.2
 Brazil 7.2.3.4.11.9.11.7
 Bugarska 3.2.5.3
 Čehoslovačka 4.A1
 Češka D5.7.7.2
 DR Kongo E12.1
 Francuska 5.2.4.3.2.5
 Grčka 7.1
 Hrvatska F10.1
 Italija 6.8.8.3
 Japan 5.7.10.8.2.12.6
 Jugoslavija 3.6.2.A3
 Južna Koreja 2.7.10.4.12.8.10.7
 Kanada 6.4.11.10.8.7.9.11.8
 Kina A3.6.2.9.9.4.6.10.5.9.10
 Kuba 5.4.6.9.4
 Latvija B9.1
 Mađarska 4.1
 Mali 12.1
 Nigerija 11.11.8.3
 Novi Zeland 11.8.10.3
 Njemačka 7.1
 Poljska 8.1
 Portoriko 12.10.2
 Rusija BC5.6.3.3.4.5
 Senegal 12.12.2
 Sjedinjene Američke Države 2.1.1.3.1.1.1.1.1.1.1.1.12
 Slovačka D7.4
 Sovjetski Savez 1.1.3.CA3
 Srbija F3.4.6.3
 Španija 5.6.5.2.6.5.6
 Turska 5.6.2
Ujedinjeni timA1.A1
 Ukrajina BC4.4
 Velika Britanija 11.1
Države666881212121212121212

Napomene

[uredi | uredi izvor]
^A NOK nije bio član MOK-a
^B takmičila se kao dio Sovjetski Savez Sovjetskog Saveza od 1952. do 1988.
^C dio Ujedinjeni tim 1992.
^D dio Čehoslovačka Čehoslovačke od 1920. do 1992.
^E kao Zair Zair od 1984. do 1996.
^F dio "Jugoslavije" od 1976. do 2000. i "Srbije i Crne Gore" 2004.

Tabele medalja

[uredi | uredi izvor]

Ukupno

[uredi | uredi izvor]

Države poredane po ukupnom broju osvojenih medalja (muškarci i žene).

 #  Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1. Sjedinjene Američke Države272332
2. Sovjetski Savez 44412
3. Jugoslavija 1427
4. Argentina1012
5. Ujedinjeni tim (EUN)1001
6. Francuska0617
 Španija0415
8. Australija0347
9. Italija0202
10. Brazil0145
11. Srbija0123
12. Bugarska0112
 Kina0112
14. Hrvatska0101
 Japan0101
 Južna Koreja0101
 Kanada0101
 Srbija i Crna Gora 0101
19. Litvanija0033
 Rusija0033
21. Urugvaj0022
22. Kuba0011
 Meksiko0011
Ukupno343434102

Muškarci

[uredi | uredi izvor]
 #  Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1. Sjedinjene Američke Države171220
2. Sovjetski Savez 2439
3. Jugoslavija 1315
4. Argentina1012
5. Francuska0404
6. Španija0314
7. Italija0202
8. Srbija0112
9. Hrvatska0101
 Kanada0101
 Srbija i Crna Gora 0101
12. Brazil0033
 Litvanija0033
14. Urugvaj0022
15. Australija0011
 Kuba0011
 Meksiko0011
 Rusija0011
Ukupno21212163
 #  Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1. Sjedinjene Američke Države101112
2. Sovjetski Savez 2013
3. Ujedinjeni tim (EUN)1001
4. Australija0336
5. Francuska0211
6. Brazil0112
 Bugarska0112
 Jugoslavija 0112
 Kina0112
10. Japan0101
 Južna Koreja0101
 Španija0101
13. Rusija0022
14. Srbija0011
Ukupno13131339

Napomene

[uredi | uredi izvor]
^A NOK nije bio članica MOK-a
^B takmičili se u sastavu Sovjetski Savez Sovjetskog saveza od 1952. do 1988.
^C dio Ujedinjeni tim u 1992.
^D dio Čehoslovačka Čehoslovačke od 1920. do 1992.
^E kao Zair Zair od 1984. do 1996.
^F dio Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavije od 1976. do 1988.

Omjer pobjeda i poraza

[uredi | uredi izvor]

Muški turnir

[uredi | uredi izvor]
EkipaOdigrane utakmicePobjedePorazi
 Angola 31328
 Argentina 573324
 Australija 1155857
 Belgija 1367
 Brazil 1156649
 Bugarska 331617
 Čehoslovačka 462323
 Češka 312
 Čile 261214
 Egipat 44638
 Estonija 312
 Filipini 522527
 Finska 1248
 Francuska 724032
 Grčka 281414
 Hrvatska 281612
 Indija 707
 Irak 707
 Iran 15213
 Irska 606
 Italija 955639
 Izrael 202
 Japan 471136
 Jugoslavija 604812
 Južna Koreja 47839
 Južni Sudan 312
 Kanada 703931
 Kina 50743
 Kineski Taipei 281612
 Kuba 452223
 Latvija 312
 Litvanija 523220
 Mađarska 331419
 Maroko 909
 Meksiko 492623
 Nigerija 13211
 Novi Zeland 12210
 Njemačka 441529
 Panama 927
 Peru 22913
 Poljska 492326
 Portoriko 753441
 Rumunija 202
 Rusija 201010
 Senegal 24222
 Singapur 725
 Sjedinjene Američke Države 1551496
 Slovenija 642
 Sovjetski Savez 746113
 Srbija 412318
 Srednjoafrička Republika 725
 Španija 1025547
 Švedska 734
 Švicarska 1349
 Tajland 707
 Tunis 505
 Turska 404
Ujedinjeni tim853
 Urugvaj 562927
 Velika Britanija 13211
 Venecuela 725

Ženski turnir

[uredi | uredi izvor]
EkipaOUPobjedePorazi
 Angola 505
 Australija 664521
 Belgija 1046
 Brazil 441925
 Bjelorusija 1138
 Bugarska 16106
 Čehoslovačka 15312
 Češka 19811
 DR Kongo 707
 Francuska 352312
 Grčka 734
 Hrvatska 514
 Italija 18315
 Japan 341321
 Jugoslavija 1688
 Južna Koreja 411526
 Kanada 421131
 Kina 552629
 Kuba 24915
 Latvija 514
 Mađarska 624
 Mali 505
 Nigerija 13310
 Novi Zeland 18414
 Njemačka 422
 Poljska 734
 Portoriko 303
 Rusija 392514
 Senegal 11011
 Sjedinjene Američke Države 81783
 Slovačka 734
 Sovjetski Savez 16142
 Srbija 1899
 Španija 342212
 Turska 1275
Ujedinjeni tim541
 Ukrajina 844
 Velika Britanija 505

Rekordi

[uredi | uredi izvor]
KategorijaMuškarciŽene
Najveći rezultat229 poena: SAD 156–73 Nigerija (2012)190 poena: Japan 62–128 Brazil (2004)
Najmanji rezultat27 poena: SAD 19–8 Kanada (1936)100 poena: Senegal 32–68 Slovačka (2000)
Najveća razlika100 poena:
Južna Koreja 120–20 Irak (1948)
Kina 125–25 Irak (1948)
66 poena:
Japan 62–128 Brazil (2004)
Italija 53–119 SSSR (1980)
Najviše produžetaka2 produžetka:
Argentina 111–107 Brazil (2016)
Kanada 86–83 Rusija (2000)
Litvanija 83–81 Hrvatska (1996)
Australija 109–101 Brazil (1996)
2 produžetka:
Turska 79–76 Brazil (2016)
Španija 92–80 Italija (1992)
Najduži niz pobjeda63 utakmice: SAD (1936–1972)61 utakmica: SAD (1992–2024)
Najbolji strijelac svih vremena1093 poena: Oscar Schmidt (Brazil)581 poen: Lauren Jackson (Australija)
Najbolji strijelac svih vremena po prosjeku28,8 poena po utakmici: Oscar Schmidt (Brazil)22 poena po utakmici: Lara Sanders (Turska)
Najviše poena igrača u jednoj utakmici55 poena Oscar Schmidt (Brazil – Španija, 1988)39 poena: Evladija Slavčeva-Stefanova (Bugarska – Južna Koreja, 1988)

Nakon OI 2024.

Najbolji strijelci

[uredi | uredi izvor]

Nakon OI 2024.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Tokyo 2020 event programme to see major boost for female participation, youth and urban appeal". MOK. 9. 6. 2017. Pristupljeno 26. 9. 2019.
  2. "IOC adds 3-on-3 basketball to 2020 Olympics". NBA. 9. 6. 2017. Pristupljeno 10. 11. 2017.
  3. "Before They Were Giants". Slam. 20. 8. 2008. Pristupljeno 30. 9. 2019.
  4. "Basketball Hall of Fame – Phog Allen". Arhivirano s originala, 30. 12. 2007.
  5. Tyler Benson. "The Role of Sports in the Soviet Union". Arhivirano s originala, 22. 10. 2014. Pristupljeno 2. 10. 2019.
  6. "Izvještaj CIA-e o sovjetskim sportskim i obavještajnim aktivnostima" (PDF). CIA. 28. 12. 1954. Arhivirano s originala (PDF), 23. 1. 2017. Pristupljeno 2. 10. 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]