Košarka na Olimpijskim igrama

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Košarka na Olimpijskim igrama
Upravno tijelo FIBA
Takmičenja 2 (muškarci: 1; žene: 1)
Igre
1896 1900 1904 1908 1912 1920
1924 1928 1932 1936 1948 1952
1956 1960 1964 1968 1972 1976
1980 1984 1988 1992 1996 2000
2004 2008 2012 2016 2020
Napomena: godina demonstracije sporta navedena je u italiku
Osvajači medalja

Košarka na Olimpijskim igrama za muškarce je u programu konstantno od 1936. Prije nego što je uključena u sportove u kojima se dijele medalje, košarka je bila demonstracijski sport 1904. Ženska košarka na programu je od 1976.

Sjedinjene Američke Države daleko su najuspješnija zemlja u olimpijskoj košarci, osvojivši 16 od 19 turnira na kojima su učestvovale, uključujući sedam uzastopnih titula od 1936. do 1968. Ženska reprezentacija SAD-a osvojila je osam titula u deset nastupa, uključujući sedam titula u nizu od 1996. do 2020. Od postojećih država samo je još Argentina bila olimpijski pobjednik računajući i mušku i žensku konkurenciju. Kad je riječ o bivšim državama, zlatnu medalju osvajale su reprezentacije Sovjetskog Saveza i Jugoslavije te Ujedinjeni tim.

Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog komiteta 9. juna 2017. objavio je da će od 2020. olimpijski sport biti i košarka 3x3 u obje konkurencije.[1][2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Košarku je izumio James Naismith u Springfieldu (Massachusetts) 1891. Za nekoliko decenija postala je popularna u Sjedinjenim Američkim Državama kao dvoranski sport. Popularnost se proširila svijetom, pa je 1932. u Ženevi osnovana Međunarodna košarkaška federacija (FIBA).

Američka dominacija[uredi | uredi izvor]

Djelomično zahvaljujući trudu Phoga Allena,[3][4] trenera univerzitetskog tima Kansas Jayhawksa, prvi olimpijski košarkaški turnir organiziran je na Igrama 1936. u Berlinu na vanjskim teniskim terenima. Medalje je ekipama dodijelio Naismith. Prema tadašnjim olimpijskim pravilima, svi igrači bili su amateri. Turnir je od sljedećih Igara (1948) premješten u dvorane. Reprezentacija SAD-a dokazala je da je dominantna, osvojivši prvih sedam olimpijskih turnira do 1968, ne izgubivši nijednu utakmicu. Amerikancima je bilo zabranjeno u reprezentaciju zvati profesionalce iz NBA lige, pa su slali igrače iz univerzitetskih ekipa. Neke druge zemlje slale su svoje najbolje igrače s obzirom na to da je FIBA neke od njih klasificirala kao "amatere", koji su igrali za džeparac umjesto za plaću.

München i poslije[uredi | uredi izvor]

Pobjednički niz Amerikanaca okončan je 1972. u Münchenu u jednoj od najkontroverznijih utakmica u historiji, kad ih je Sovjetski Savez pobijedio u borbi za zlatnu medalju s poenom razlike.

SAD je ponovo osvojio zlato 1976, a srebro je drugi put otišlo Jugoslaviji, koja je u polufinalu pobijedila SSSR. Jugoslaveni su četiri godine kasnije u Moskvi, u odsustvu SAD-a, koji je bojkotirao Igre, osvojili i zlato, postavši treća reprezentacija s titulom olimpijskog pobjednika, pobijedivši ponovo SSSR u polufinalu i Italiju u finalu. Amerikanci su vratili zlato na svom terenu 1984, savladavši u finalu Španiju, a u odsustvu SSSR-a, koji je uzvratio bojkot. Sovjeti su drugi put osvojili zlato 1988, pobijedivši SAD u polufinalu i Jugoslaviju u finalu.

Era profesionalaca: nova dominacija SAD-a[uredi | uredi izvor]

Pojava "amaterskih sportista" sponzoriranih od države u zemljama Istočnog bloka ugrozila je ideologiju čistog amaterizma, dovodeći samofinansirane amatere iz zapadnih zemalja u teži položaj. Sovjetski Savez slao je timove sastavljene od sportista koji su svi na papiru bili studenti, vojnici ili radnici u nekoj profesiji, ali u stvarnosti plaćeni od države da igraju u dobro razvijenoj ligi s modernim sportskim objektima i treniraju tokom cijele godine.[5][6] U aprilu 1989, pod vodstvom generalnog sekretara Borislava Stankovića, FIBA je odobrila pravilo koje dozvoljava igračima iz NBA lige da se takmiče na međunarodnim turnirima, uključujući Olimpijske igre. Na Igrama 1992. američki "Dream Team" osvojio je zlato s prosječnom razlikom 44 poena po utakmici i bez pozivanja ijednog tajm-auta. Nedugo prije toga, uslijed političkih promjena i disolucije država, reprezentacije SSSR-a i Jugoslavije prestale su postojati, ali su neke njihove nasljednice nastavile biti među najjačima. Dvije od njih, Hrvatska i Litvanija (tim redom), osvojile su srebro i bronzu.

SAD je odbranio zlato 1996. i 2000, ali s manje dominantnom igrom nego 1992. Otkad je igračima iz NBA lige dozvoljeno nastupati na Igrama, one u Atlanti 1996. bile su jedini slučaj da grad domaćin Igara ima i NBA ekipu (Hawkse). SR Jugoslavija osvojila je srebro u Atlanti, a Francuska u Sydneyju, dok je Litvanija nastavila svoj bronzani niz zauzevši treće mjesto oba puta.

Prekid nove dominacije SAD-a dogodio se u Atini 2004, kada su Amerikanci jedva ušli u polufinale, nakon poraza od Portorika i Litvanije u grupnoj fazi; u polufinalu ih je porazila i Argentina, koja je na kraju osvojila i zlato, nadigravši Italiju u finalu i postavši četvrta reprezentacija s titulom olimpijskog pobjednika.

Amerikanci su se regrupirali 2008, savladavši aktualnog svjetskog prvaka, Španiju, u žestokom finalu, dok su Argentinci pobijedili Litvance u utakmici za bronzu. Amerikanci i Španci ponovo su se sreli u finalu 2012, s istim ishodom, samo što je ovog puta prednost SAD-a na kraju bila najmanja u historiji. Na sljedećim igrama SAD je još jednom odbranio zlato, porazivši Srbiju u reprizi finala Svjetskog prvenstva 2014, prethodno izbacivši Španiju, koja se nakon dva srebra ovog puta zadovoljila bronzom. Amerikanci su odbranili titulu i 2020. u Tokiju, produživši svoj niz na četiri uzastopne zlatne medalje, odnosno na sedam od posljednjih osam turnira.

Žene[uredi | uredi izvor]

Prvi ženski turnir održan je 1976. Sovjetski Savez dobio je pet utakmica zaredom, postavši inauguralni olimpijski pobjednik. Na sljedeća dva turnira nastupilo je šest reprezentacija svrstanih u jednu grupu; na prvom je SSSR odbranio zlato, dok je SAD bojkotirao Igre, a na drugom je slavio SAD, savladavši u finalu Južnu Koreju, dok je SSSR uzvratio na bojkot. U Seoulu 1988. turnir je proširen na osam reprezentacija, a Amerikanke su odbranile titulu protiv Jugoslavije. U Barceloni 1992. Ujedinjeni tim, sastavljen od igračica iz republika tada već bivšeg SSSR-a, nadigrao je Kinu u borbi za zlato. U Atlanti 1996. turnir je dobio format s 12 reprezentacija u dvije grupe; Amerikanke su otad "pomele" svaki turnir, dobiši 54 utakmice zaredom. U Tokiju 2020. format je promijenjen, pa se igralo u tri grupe s po četiri ekipe.

Dvorane[uredi | uredi izvor]

Napomena: O2 Arena za vrijeme igara bila je poznata kao "Nor. Greenwich Arena" zbog olimpijskih propisa o korporativnim sponzorstvima lokacija događaja.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Do 2012. kvalifikacijski proces sastojao se od tri faze:

  1. jedna ekipa (u obje konkurencije) kvalificira se kao aktuelni svjetski prvak;
  2. sedam ekipa u muškoj i pet u ženskoj konkurenciji kvalificira se kroz svoja kontinentalna prvenstva;
  3. tri ekipe u muškoj i pet u ženskoj konkurenciji kvalificiraju se kroz svjetski kvalifikacijski turnir, u kojem se najbolje ekipe koje se nisu kvalificirale kroz svoje zone takmiče za preostala mjesta.

Osim toga, ekipa domaćina automatski se kvalificira.

Zona Muškarci Žene
Svjetsko prvenstvo 1 1
Afričko prvenstvo 1 1
Američko prvenstvo 2 1
Azijsko prvenstvo 1 1
Evropsko prvenstvo 2 1
Okeanijsko prvenstvo 1 1
Svjetski kvalifikacijski turnir 3 5
Domaćin 1 1
Ukupno 12 12

Za Igre 2020. muške kvalifikacije imale su novi sistem. Sedam ekipa kvalificiralo se direktno sa Svjetskog prvenstva 2019: po dvije najbolje iz Evrope i obje Amerike te najbolja iz Afrike, Azije i Okeanije. Sljedećih 16 najboljih ekipa s Mundobasketa te po još dvije iz svake konfederacije, ukupno 24, igralo je kvalifikacijske turnire. Bile su podijeljene u četiri grupe s po šest ekipa, a pobjednici grupa izborili su plasman na olimpijski turnir. Kontinentalna prvenstva više neće biti korištena za olimpijske kvalifikacije.

Muški turniri[uredi | uredi izvor]

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Zlato Rezultat Srebro Bronza Rezultat 4. mjesto
1936.
(detalji)
Njemačka
Berlin
 
Sjedinjene Američke Države
19–8  
Kanada
 
Meksiko
26–12  
Poljska
1948.
(detalji)
Ujedinjeno Kraljevstvo
London
 
Sjedinjene Američke Države
65–21  
Francuska
 
Brazil
52–47  
Meksiko
1952.
(detalji)
Finska
Helsinki
 
Sjedinjene Američke Države
36–25  
Sovjetski Savez
 
Urugvaj
68–59  
Argentina
1956.
(detalji)
Australija
Melbourne
 
Sjedinjene Američke Države
89–55  
Sovjetski Savez
 
Urugvaj
71–62  
Francuska
1960.
(detalji)
Italija
Rim
 
Sjedinjene Američke Države
81–57  
Sovjetski Savez
 
Brazil
78–75  
Italija
1964.
(detalji)
Japan
Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
73–59  
Sovjetski Savez
 
Brazil
76–60  
Portoriko
1968.
(detalji)
Meksiko
Mexico City
 
Sjedinjene Američke Države
65–50  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
70–53  
Brazil
1972.
(detalji)
Zapadna Njemačka
München
 
Sovjetski Savez
51–50  
Sjedinjene Američke Države
 
Kuba
66–65  
Italija
1976.
(detalji)
Kanada
Montréal
 
Sjedinjene Američke Države
95–74  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
100–72  
Kanada
1980.
(detalji)
Sovjetski Savez
Moskva
 
Jugoslavija
86–77
Italija
 
Sovjetski Savez
117–94
Španija
1984.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Los Angeles
 
Sjedinjene Američke Države
96–65  
Španija
 
Jugoslavija
88–82  
Kanada
1988.
(detalji)
Južna Koreja
Seoul
 
Sovjetski Savez
76–63  
Jugoslavija
 
Sjedinjene Američke Države
78–49  
Australija
1992.
(detalji)
Španija
Barcelona
 
Sjedinjene Američke Države
117–85  
Hrvatska
 
Litvanija
82–78
Ujedinjeni tim
1996.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Atlanta
 
Sjedinjene Američke Države
95–69  
Srbija i Crna Gora
 
Litvanija
80–74  
Australija
2000.
(detalji)
Australija
Sydney
 
Sjedinjene Američke Države
85–75  
Francuska
 
Litvanija
89–71  
Australija
2004.
(detalji)
Grčka
Atina
 
Argentina
84–69  
Italija
 
Sjedinjene Američke Države
104–96  
Litvanija
2008.
(detalji)
Kina
Peking
 
Sjedinjene Američke Države
118–107  
Španija
 
Argentina
87–75  
Litvanija
2012.
(detalji)
Ujedinjeno Kraljevstvo
London
 
Sjedinjene Američke Države
107–100  
Španija
 
Rusija
81–77  
Argentina
2016.
(detalji)
Brazil
Rio de Janeiro
 
Sjedinjene Američke Države
96–66  
Srbija
 
Španija
89–88  
Australija
2020.
(detalji)
Japan
Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
87–82  
Francuska
 
Australija
107–93  
Slovenija

Nastupi po konfederacijama[uredi | uredi izvor]

Ovo je sažetak najboljih nastupa svake konfederacije na svakom turniru.

Konfederacija 36.
Njemačka
48.
Ujedinjeno Kraljevstvo
52.
Finska
56.
Australija
60.
Italija
64.
Japan
68.
Meksiko
72.
Zapadna Njemačka
76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12.
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
FIBA Afrika 15–18. 19. 9–16. -- -- -- 15. 15. 12. 11. 12. 10. 10. 11. 12. 12. 12. 10. 11. 10. KV
FIBA Amerika 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 2. 1. 5. 1. 3. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. KV
FIBA Azija 5. 8. 9–16. 7. 11. 10. 13. 13. 11. 12. 10. 9. 12. 8. 10. 8. 8. 12. 12. 11. KV
FIBA Evropa 4. 2. 2. 2. 2. 2. 2. 1. 2. 1. 2. 1. 2. 2. 2. 2. 2. 2. 2. 2. KV
FIBA Okeanija -- -- -- 12. -- 9. -- 9. 8. 8. 7. 4. 6. 4. 4. 9. 7. 7. 4. 3. KV

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Država 36.
Njemačka
48.
Ujedinjeno Kraljevstvo
52.
Finska
56.
Australija
60.
Italija
64.
Japan
68.
Meksiko
72.
Zapadna Njemačka
76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12.
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
Godine
 Angola A 10. 11. 12. 12. 12. 5
 Argentina 15. 4. 9. 1. 3. 4. 8. 7. 8
 Australija 12. 9. 9. 8. 8. 7. 4. 6. 4. 4. 9. 7. 7. 4. 3. KV 16
 Belgija 19. 11. 17. 3
 Brazil 9. 3. 6. 6. 3. 3. 4. 7. 5. 9. 5. 5. 6. 5. 9. 15
 Bugarska 7. 5. 16. 10. 4
 Čehoslovačka 9. 7. 9. 5. 8. 6. 9. A 7
 Češka K 9. 1
 Čile 9. 6. 5. 8. 4
 Egipat 15. 19. 9. 16. 12. 12. 12. 7
 Estonija 9. D 1
 Filipini 5. 12. 9. 7. 11. 13. 13. 7
 Finska 9. 11. 2
 Francuska 19. 2. 8. 4. 10. 11. 2. 6. 6. 2. KV 11
 Grčka 17. 5. 5. 5. 4
 Hrvatska C 2. 7. 6. 5. 4
 Indija 12. 1
 Irak 22. 1
 Iran 14. 11. 12. 3
 Irska 23. 1
 Italija 7. 17. 17. 4. 5. 8. 4. 5. 2. 5. 5. 2. 5. 13
 Izrael A 17. 1
 Japan 9. 10. 15. 10. 14. 11. 11. KV 8
 Jugoslavija 6. 7. 2. 5. 2. 1. 3. 2. A 8
 Južna Koreja A 8. 14. 16. 14. 9. 12. 6
 Južni Sudan A KV 1
 Kanada 2. 9. 9. 9. 14. 4. 4. 6. 7. KV 10
 Kina A A 10. 11. 12. 8. 10. 8. 8. 12. 12. 9
 Kineski Taipei B 15. 18. 11. 3
 Kuba 13. 9. 11. 3. 7. 6. 6
 Latvija 15. D 1
 Litvanija D 3. 3. 3. 4. 4. 8. 7. 7
 Mađarska 16. 9. 9. 13. 4
 Maroko A 16. 1
 Meksiko 3. 4. 9. 12. 12. 5. 10. 7
 Nigerija 10. 11. 10. 3
 Novi Zeland 11. 10. 2
 Njemačka E 15. 12. 8. 7. 10. 8. KV 7
 Panama 12. 1
 Peru 8. 10. 15. 3
 Poljska 4. 7. 6. 6. 10. 7. 6
 Portoriko A 13. 4. 9. 6. 9. 7. 8. 10. 6. 9
 Rumunija 17. 1
 Rusija A D F 8. 9. 3. 3
 Senegal A 15. 15. 11. 3
 Singapur A 13. I 1
 Sjedinjene Američke Države 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 2. 1. 1. 3. 1. 1. 1. 3. 1. 1. 1. 1. KV 20
 Slovenija C 4. 1
 Sovjetski Savez J 2. 2. 2. 2. 3. 1. 3. 3. 1. F A 9
 Srbija G H 2. KV 2
 Srbija i Crna Gora G 11. A 1
 Srednjoafrička Republika A 10. 1
 Španija 14. 7. 11. 4. 2. 8. 9. 9. 7. 2. 2. 3. 6. 13
 Švedska 10. 1
 Švicarska 9. 21. 17. 3
 Tajland A 15. 1
 Tunis 11. 1
 Turska 19. 17. 2
Ujedinjeni tim A 4. A 1
 Urugvaj 6. 5. 3. 3. 8. 8. 6. 7
 Velika Britanija 20. 9. 2
 Venecuela 11. 10. 1
Države 21 23 23 15 16 16 16 16 12 12 12 12 12 12 12 12 12 12 12 12 12
Napomene
^A NOK nije bio članica MOK-a
^B kao Tajland Kina od 1936. do 1956.
^C dio Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavije od 1936. do 1988.
^D takmičili se u sastavu Sovjetski Savez Sovjetskog Saveza od 1952. do 1988.
^E kao Zapadna Njemačka Zapadna Njemačka od 1968. do 1988.
^F dio Ujedinjeni tim u 1992.
^G sada Srbija Srbija, kao Jugoslavija od 1936. do 1991, SR Jugoslavija od 1992. do 2002. i Srbija i Crna Gora od 2003. do 2006.
^H dio Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavije od 1936. do 1988.
^I dio Malezija Malezije 1964.
^J Sovjetski Savez odlučio je ne učestvovati 1936. i 1948.
^K dio Čehoslovačka Čehoslovačke od 1920. do 1992.

Pobjednici neslužbenih ili demonstracijskih turnira[uredi | uredi izvor]

Ženski turniri[uredi | uredi izvor]

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Zlato Rezultat Srebro Bronza Rezultat 4. mjesto
1976.
(detalji)
Kanada
Montréal
 
Sovjetski Savez
112–77  
Sjedinjene Američke Države
 
Bugarska
67–66  
Čehoslovačka
1980.
(detalji)
Sovjetski Savez
Moskva
 
Sovjetski Savez
104–73  
Bugarska
 
Jugoslavija
68–65  
Mađarska
1984.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Los Angeles
 
Sjedinjene Američke Države
85–55  
Južna Koreja
 
Kina
63–57  
Kanada
1988.
(detalji)
Južna Koreja
Seoul
 
Sjedinjene Američke Države
77–70  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
68–53  
Australija
1992.
(detalji)
Španija
Barcelona

Ujedinjeni tim
76–66  
Kina
 
Sjedinjene Američke Države
88–74  
Kuba
1996.
(detalji)
Sjedinjene Američke Države
Atlanta
 
Sjedinjene Američke Države
111–87  
Brazil
 
Australija
66–56  
Ukrajina
2000.
(detalji)
Australija
Sydney
 
Sjedinjene Američke Države
76–54  
Australija
 
Brazil
84–73  
Južna Koreja
2004.
(detalji)
Grčka
Atina
 
Sjedinjene Američke Države
74–63  
Australija
 
Rusija
71–62  
Brazil
2008.
(detalji)
Kina
Peking
 
Sjedinjene Američke Države
92–65  
Australija
 
Rusija
94–81  
Kina
2012.
(detalji)
Ujedinjeno Kraljevstvo
London
 
Sjedinjene Američke Države
86–50  
Francuska
 
Australija
83–74  
Rusija
2016.
(detalji)
Brazil
Rio de Janeiro
 
Sjedinjene Američke Države
101–72  
Španija
 
Srbija
70–63  
Francuska
2020.
(detalji)
Japan
Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
90–75  
Japan
 
Francuska
91–76  
Srbija

Nastupi po konfederacijama[uredi | uredi izvor]

Ovo je sažetak najboljih nastupa svake konfederacije na svakom turniru.

Konfederacija 76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12.
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
FIBA Afrika  –  –  –  –  – 12. 12. 11. 12. 12. 12. 11.
FIBA Amerika 2. 5. 1. 1. 3. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. KV
FIBA Azija 5.  – 2. 6. 2. 7. 4. 9. 4. 5. 8. 2.
FIBA Evropa 1. 1. 6. 2. 1. 4. 5. 3. 3. 2. 2. 3. KV
FIBA Okeanija  –  – 5. 4.  – 3. 2. 2. 2. 3. 5. 8. KV

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Država 76.
Kanada
80.
Sovjetski Savez
84.
Sjedinjene Američke Države
88.
Južna Koreja
92.
Španija
96.
Sjedinjene Američke Države
00.
Australija
04.
Grčka
08.
Kina
12
Ujedinjeno Kraljevstvo
16.
Brazil
20.
Japan
24.
Francuska
Godine
 Angola 12. 1
 Australija 5. 4. 6. 3. 2. 2. 2. 3. 5. 8. KV 10
 Belgija 7. KV 2
 Bjelorusija B C 6. 9. 2
 Brazil 7. 2. 3. 4. 11. 9. 11. 7
 Bugarska 3. 2. 5. 3
 Čehoslovačka 4. A 1
 Češka D 5. 7. 7. 2
 DR Kongo E 12. 1
 Francuska 5. 2. 4. 3. KV 5
 Grčka 7. 1
 Hrvatska F 10. 1
 Italija 6. 8. 8. 3
 Japan 5. 7. 10. 8. 2. KV 6
 Jugoslavija 3. 6. 2. A 3
 Južna Koreja 2. 7. 10. 4. 12. 8. 10. 7
 Kanada 6. 4. 11. 10. 8. 7. 9. 8
 Kina A 3. 6. 2. 9. 9. 4. 6. 10. 5. KV 10
 Kuba 5. 4. 6. 9. 4
 Latvija B 9. 1
 Mađarska 4. 1
 Mali 12. 1
 Nigerija 11. 11. KV 3
 Novi Zeland 11. 8. 10. 3
 Poljska 8. 1
 Portoriko 12. KV 2
 Rusija B C 5. 6. 3. 3. 4. 5
 Senegal 12. 12. 2
 Sjedinjene Američke Države 2. 1. 1. 3. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. KV 12
 Slovačka D 7. 4
 Sovjetski Savez 1. 1. 3. C A 3
 Srbija F 3. 4. KV 3
 Španija 5. 6. 5. 2. 6. KV 6
 Turska 5. 6. 2
Ujedinjeni tim A 1. A 1
 Ukrajina B C 4. 4
 Velika Britanija 11. 1
Države 6 6 6 8 8 12 12 12 12 12 12 12 12

Napomene[uredi | uredi izvor]

^A NOK nije bio član MOK-a
^B takmičila se kao dio Sovjetski Savez Sovjetskog Saveza od 1952. do 1988.
^C dio Ujedinjeni tim 1992.
^D dio Čehoslovačka Čehoslovačke od 1920. do 1992.
^E kao Zair Zair od 1984. do 1996.
^F dio "Jugoslavije" od 1976. do 2000. i "Srbije i Crne Gore" 2004.

Tabele medalja[uredi | uredi izvor]

Ukupno[uredi | uredi izvor]

Države poredane po ukupnom broju osvojenih medalja (muškarci i žene).

 #  Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 25 2 3 30
2.  Sovjetski Savez 4 4 4 12
3.  Jugoslavija 1 4 2 7
4.  Argentina 1 0 1 2
5.  Ujedinjeni tim (EUN) 1 0 0 1
6.  Francuska 0 4 1 5
 Španija 0 4 1 5
8.  Australija 0 3 3 6
9.  Italija 0 2 0 2
10.  Brazil 0 1 4 5
11.  Bugarska 0 1 1 2
 Kina 0 1 1 2
 Srbija 0 1 1 2
14.  Hrvatska 0 1 0 1
 Japan 0 1 0 1
 Južna Koreja 0 1 0 1
 Kanada 0 1 0 1
18.  Litvanija 0 0 3 3
 Rusija 0 0 3 3
20.  Urugvaj 0 0 2 2
21.  Kuba 0 0 1 1
 Meksiko 0 0 1 1
Ukupno 32 32 32 96

Muškarci[uredi | uredi izvor]

 #  Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 16 1 2 19
2.  Sovjetski Savez 2 4 3 9
3.  Jugoslavija 1 3 1 5
4.  Argentina 1 0 1 2
5.  Španija 0 3 1 4
6.  Francuska 0 3 0 3
7.  Italija 0 2 0 2
8.  Hrvatska 0 1 0 1
 Kanada 0 1 0 1
 Srbija 0 1 0 1
11.  Brazil 0 0 3 3
 Litvanija 0 0 3 3
13.  Urugvaj 0 0 2 2
14.  Australija 0 0 1 1
 Kuba 0 0 1 1
 Meksiko 0 0 1 1
 Rusija 0 0 1 1
Ukupno 20 20 20 60

Žene[uredi | uredi izvor]

 #  Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Sjedinjene Američke Države 9 1 1 11
2.  Sovjetski Savez 2 0 1 3
3.  Ujedinjeni tim (EUN) 1 0 0 1
4.  Australija 0 3 2 5
5.  Brazil 0 1 1 2
 Bugarska 0 1 1 2
 Francuska 0 1 1 2
 Jugoslavija 0 1 1 2
 Kina 0 1 1 2
10.  Japan 0 1 0 1
 Južna Koreja 0 1 0 1
 Španija 0 1 0 1
13.  Rusija 0 0 2 2
14.  Srbija 0 0 1 1
Ukupno 12 12 12 36

Napomene[uredi | uredi izvor]

^A NOK nije bio članica MOK-a
^B takmičili se u sastavu Sovjetski Savez Sovjetskog saveza od 1952. do 1988.
^C dio Ujedinjeni tim u 1992.
^D dio Čehoslovačka Čehoslovačke od 1920. do 1992.
^E kao Zair Zair od 1984. do 1996.
^F dio Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavije od 1976. do 1988.

Omjer pobjeda i poraza[uredi | uredi izvor]

Muški turnir[uredi | uredi izvor]

Ekipa Odigrane utakmice Pobjede Porazi Postotak
 Angola 31 3 28 .097
 Argentina 57 33 24 .579
 Australija 111 57 54 .514
 Belgija 13 6 7 .462
 Brazil 111 65 46 .586
 Bugarska 33 16 17 .485
 Čehoslovačka 46 23 23 .500
 Češka 3 1 2 .333
 Čile 26 12 14 .462
 Egipat 44 6 38 .136
 Estonija 3 1 2 .333
 Filipini 52 25 27 .481
 Finska 12 4 8 .333
 Francuska 66 36 30 .545
 Grčka 24 13 11 .542
 Hrvatska 28 16 12 .571
 Indija 7 0 7 .000
 Irak 7 0 7 .000
 Iran 15 2 13 .133
 Irska 6 0 6 .000
 Italija 95 56 39 .589
 Izrael 2 0 2 .000
 Japan 44 11 33 .250
 Jugoslavija 60 48 12 .758
 Južna Koreja 47 8 39 .170
 Kanada 66 36 30 .545
 Kina 50 7 43 .140
 Kineski Taipei 28 16 12 .571
 Kuba 45 22 23 .489
 Latvija 3 1 2 .333
 Litvanija 52 32 20 .615
 Mađarska 33 14 19 .424
 Maroko 9 0 9 .000
 Meksiko 49 26 23 .531
 Nigerija 13 2 11 .154
 Novi Zeland 12 2 10 .167
 Njemačka 38 11 27 .289
 Panama 9 2 7 .222
 Peru 22 9 13 .409
 Poljska 49 23 26 .469
 Portoriko 72 34 38 .472
 Rumunija 2 0 2 .000
 Rusija 20 10 10 .500
 Senegal 24 2 22 .083
 Singapur 7 2 5 .286
 Sjedinjene Američke Države 149 143 6 .960
 Slovenija 6 4 2 .667
 Sovjetski Savez 74 61 13 .824
 Srbija 35 19 16 .542
 Srednjoafrička Republika 7 2 5 .286
 Španija 99 54 45 .545
 Švedska 7 3 4 .429
 Švicarska 13 4 9 .308
 Tajland 7 0 7 .000
 Tunis 5 0 5 .000
 Turska 4 0 4 .000
Ujedinjeni tim 8 5 3 .625
 Urugvaj 56 29 27 .518
 Velika Britanija 13 2 11 .154
 Venecuela 7 2 5 .286

Ženski turnir[uredi | uredi izvor]

Ekipa OU Pobjede Porazi Postotak
 Angola 5 0 5 0.000
 Australija 60 41 19 0.683
 Belgija 4 2 2 0.500
 Brazil 44 19 25 0.431
 Bjelorusija 11 3 8 0.272
 Bugarska 16 10 6 0.625
 Čehoslovačka 15 3 12 0.200
 Češka 19 8 11 0.421
 DR Kongo 7 0 7 0.000
 Francuska 29 19 10 0.655
 Grčka 7 3 4 0.429
 Hrvatska 5 1 4 0.200
 Italija 18 3 15 0.167
 Japan 31 13 18 0.419
 Jugoslavija 16 8 8 0.500
 Južna Koreja 41 15 26 0.366
 Kanada 39 11 28 0.282
 Kina 52 25 27 0.481
 Kuba 24 9 15 0.375
 Latvija 5 1 4 0.200
 Mađarska 6 2 4 0.333
 Mali 5 0 5 0.000
 Nigerija 9 1 8 0.111
 Novi Zeland 18 4 14 0.222
 Poljska 7 3 4 0.429
 Rusija 39 25 14 0.641
 Senegal 11 0 11 0.000
 Sjedinjene Američke Države 75 72 3 0.960
 Slovačka 7 3 4 0.429
 Sovjetski Savez 16 14 2 0.875
 Srbija 14 7 7 0.500
 Španija 30 19 11 0.633
 Turska 12 7 5 0.583
Ujedinjeni tim 5 4 1 0.800
 Ukrajina 8 4 4 0.500
 Velika Britanija 5 0 5 0.000

Rekordi[uredi | uredi izvor]

Kategorija Muškarci Žene
Najveći rezultat 229 poena: SAD 156–73 Nigerija (2012) 190 poena: Japan 62–128 Brazil (2004)
Najmanji rezultat 27 poena: SAD 19–8 Kanada (1936) 100 poena: Senegal 32–68 Slovačka (2000)
Najveća razlika 100 poena:
Južna Koreja 120–20 Irak (1948)
Kina 125–25 Irak (1948)
66 poena:
Japan 62–128 Brazil (2004)
Italija 53–119 SSSR (1980)
Najviše produžetaka 2 produžetka:
Argentina 111–107 Brazil (2016)
Kanada 86–83 Rusija (2000)
Litvanija 83–81 Hrvatska (1996)
Australija 109–101 Brazil (1996)
2 produžetka:
Turska 79–76 Brazil (2016)
Španija 92–80 Italija (1992)
Najduži niz pobjeda 63 utakmice: SAD (1936–1972) 55 utakmica: SAD (1992–2020)
Najbolji strijelac svih vremena 1.093 poena: Oscar Schmidt (Brazil) 575 poena: Lauren Jackson (Australija)
Najbolji strijelac svih vremena po prosjeku 28,8 poena po utakmici: Oscar Schmidt (Brazil) 22 poena po utakmici: Lara Sanders (Turska)
Najviše poena igrača u jednoj utakmici 55 poena Oscar Schmidt (Brazil – Španija, 1988) 39 poena: Evladija Slavčeva-Stefanova (Bugarska – Južna Koreja, 1988)

Nakon OI 2020.

Najbolji strijelci[uredi | uredi izvor]

Nakon OI 2020.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Tokyo 2020 event programme to see major boost for female participation, youth and urban appeal". MOK. 9. 6. 2017. Pristupljeno 26. 9. 2019.
  2. ^ "IOC adds 3-on-3 basketball to 2020 Olympics". NBA. 9. 6. 2017. Pristupljeno 10. 11. 2017.
  3. ^ "Before They Were Giants". Slam. 20. 8. 2008. Pristupljeno 30. 9. 2019.
  4. ^ "Basketball Hall of Fame – Phog Allen". Arhivirano s originala, 30. 12. 2007.
  5. ^ Tyler Benson. "The Role of Sports in the Soviet Union". Pristupljeno 2. 10. 2019.
  6. ^ "Izvještaj CIA-e o sovjetskim sportskim i obavještajnim aktivnostima" (PDF). CIA. 28. 12. 1954. Arhivirano s originala (PDF), 23. 1. 2017. Pristupljeno 2. 10. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]