Idi na sadržaj

Košarkaška reprezentacija Francuske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Francuska
FIBA poredak5. Nema promjena (27. februar 2023)[1]
Pridruženi FIBA-i1933.
FIBA zonaFIBA Evropa
Nacionalni savezFFBB
SelektorVincent Collet
Nadimak/ciLes Bleus (Plavi)
Olimpijske igre
Nastupi10
Medalje Srebro: (1948, 2000, 2020)
Svjetsko prvenstvo
Nastupi8
Medalje Bronza: (2014, 2019)
Evropsko prvenstvo
Nastupi39
Medalje Zlato: (2013)
Srebro: (1949, 2011, 2022)
Bronza: (1937, 1951, 1953, 1959, 2005, 2015)
Domaćini dres
Boje ekipe
Domaćini
Gosti dres
Boje ekipe
Gosti
Prva međunarodna
 Italija 23–17 Francuska  
(Milano, Italija; 4. april 1926)
Najveća pobjeda
 Francuska 100–6 Austrija  
(Prag, Čehoslovačka; 28. april 1947)
Najveći poraz
 Sjedinjene Američke Države 120–62 Francuska  
(Los Angeles, US; 3. august 1984)

Košarkaška reprezentacija Francuske (francuski: Équipe de France de basketball) predstavlja Francusku na međunarodnim košarkaškim takmičenjima i njom upravlja Košarkaški savez Francuske. Francuska je trenutno peta reprezentacija na FIBA svjetskom poretku.[2]

Francuska je redovna na EuroBasketu, kvalifikujući se 39 puta. Najbolji nastup su imali 2013, kada su osvojili zlatnu medalju. Također su do sad osvojili tri srebrne (1949, 2011, 2022) i šest bronzanih medalja (1937, 1951, 1953, 1959, 2005, 2015). Francuska je također osvojila dvije bronzane medalje na svjetskim prvenstvima 2014. i 2019. Dok su na Olimpijskim igrama uspjeli osvojiti tri srebrne medalje (1948, 2000, 2020).

Historija

[uredi | uredi izvor]
Francuska reprezentacija 1919

Uspon i pad (1919-1979)

[uredi | uredi izvor]

Tokom svoje historije, francuska košarkaška reprezentacija je iskusila mnoge uspone i padove.

U Evropi, reprezentacija Francuske je počela kao žestoki takmičar. Tim je osvojio pet medalja na EuroBasketu između 1937. i 1959. godine.
1937: Bronzana medalja; ukupno 3 pobjede i 2 poraza, drugi u preliminarnoj grupi, izgubljeno polufinale, osvojena utakmica za bronzanu medalju.
1949: Srebrna medalja; ukupno 5 pobjeda i 1 poraz, bez doigravanja.
1951: Bronzana medalja; ukupno 6 pobjeda i 3 poraza, drugi u preliminarnoj grupi pri 3 pobjede i 1 poraz, pobijedili u polufinalnoj grupi u trojnom tie-breakeru sa rezultatom 2-1, izgubili polufinale, pobijedili meč za bronzanu medalju.
1953: Bronzana medalja; ukupno 6 pobjeda i 4 poraza, drugi u preliminarnoj grupi sa rezultatom 2–1, druga pozicija 4-way tiebreaker-a za 2. mjesto u finalnoj rundi sa rezultatom 4-3.
1959: Bronzana medalja; ukupno 6 pobjeda i 3 poraza, drugi u preliminarnoj grupi sa rezultatom 3–1, prvi u polufinalnoj rundi sa rezultatom 3–0, treći u finalnom kolu sa rezultatom 1–2.

Njihov period slave na svjetskoj sceni započeo je kasnih 1940-ih / ranih 1950-ih. Na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu, francuski tim predvođen Robertom Busnelom osvojio je srebrnu olimpijsku medalju, prvu olimpijsku medalju u njihovoj historiji. Francuska je završila na drugom mjestu nakon Sjedinjenih Država Amerike.[3]

Nakon ove olimpijske medalje, Francuska, predvođena kapitenom Andréom Vacheresseom, osvojila je tri uzastopne medalje. Uključujući srebro na EuroBasketu 1949. i bronzu 1951. i 1953. godine.

Naredne godine su bile manje slavne. Francuska košarkaška reprezentacija je postepeno opadala, da bi u potpunosti izgubila šanse da osvoji medalje na velikim međunarodnim takmičenjima tokom 1960-ih i 1970-ih.

Generacija nade (1980–1989)

[uredi | uredi izvor]

Nakon razočaravajućih 60-ih i 70-ih godina, 1980-te su obilježene generacijom nade, računajući u svoje redove francuske košarkaške ikone kao što su Richard Dacoury, Stéphane Ostrowski i Hervé Dubuisson. Tokom ove decenije, Francuska se vratila na Olimpijske igre 1984. i Svjetsko prvenstvo 1986. godine.

Uspjeh i borba (1990–2000)

[uredi | uredi izvor]

Tokom 1990-ih Francuska je imala svoje trenutke blistanja, uprkos nekim unutrašnjim problemima i mnogim povrijedama ključnih igrača. Na Evropskom prvenstvu ekipa nije osvojila medalju iako su igrali dobro. Međutim godine 1999. i 2000., su označile preokret za francusku košarku. Tim izgrađen oko Antoinea Rigaudeaua, Tariqa Abdul-Wahada, Laurent Sciarra, Jim Bilba i Laurent Foiresta završili su među 4 najbolja tima na EuroBasketu 1999, kojem je Francuska bila domaćin. Njihov prvi poraz bio je u polufinalu, a zatim drugi poraz u meču za bronzanu medalju od SR Jugoslavije 74–62, uprkos nekim unutrašnjim problemima koji su poremetili grupu igrača. 2000. reprezentacija Francuske se kvalifikovala za Ljetne olimpijske igre 2000. u Sidneju. Na kraju njihovog boravka u Australiji, izbor trenera Jean-Pierre de Vincenzi je doveo tim do srebrne medalje, to je bila njihova prva olimpijska medalja u 52 godine.[4]

Tony Parker se pridružuje timu (2001)

[uredi | uredi izvor]

Nakon Olimpijskih igara 2000., francuski fenomen Tony Parker izabran je od strane San Antonio Spursa na NBA draftu 2001. godine. No, na EuroBasketu 2001., bez Antoinea Rigaudeaua, koji se iznenađujuće odlučio povući iz reprezentacije, samo 19-godišnji Parker nije bio dovoljan jer Francuska nije uspjela ponoviti sjajan učinak s Olimpijskih igara 2000. godine. Francuska je izgubila u četvrtfinalu od Njemačke 77-81 i završila na ukupnom 6. mjestu.[5]

Neuspjeh unatoč mnogo talenta (2003)

[uredi | uredi izvor]

Na EuroBasketu 2003. Francuska se natjecala s neizmjerno talentiranom ekipom, koja je uključivala NBA igrače Tonyja Parkera, Jérôme Moïso i Tariqa Abdul-Wahada. Kao i budući profesionalac Boris Diaw i europski istaknuti Laurent Foirest, Cyril Julian i Florent Piétrus. No unatoč natjecanju s jednim od popisa igrača koji najviše obećava ikada, Francuska je izgubila u polufinalu od Litvanije, a zatim izgubila tijesnu bitku u borbi za bronzanu medalju od Italije 67-69.[6]

Poboljšane performanse (2005)

[uredi | uredi izvor]

U nadi da neće ponoviti razočaravajući učinak iz 2003. godine, francuski tim je još jednom doživio značajne promjene pred EuroBasketu 2005. Rekonstrukcija spiska reprezentacije napravljena je na osnovu timske hemije umjesto velikih imena; Između ostalih, Jérôme Moïso i Tariq Abdul-Wahad su nestali sa spiska sa novoformiranim timom koji se sastoji od trojice NBA igrača Tonyja Parkera, Boris Diaw i Mickaëla Piétrusa, kao i veterana reprezentacije Antoinea Rigaudeaua koji se vraća. Novi trener Claude Bergeaud iznenađujuće je odabrao i Frédérica Weisa, igrača koji je bio nedovoljno uspješan na draftu 1999. godine u NBA ligi, i koji nije učestvovao u pripremama tima. Nakon slabog pretkola, Francuska je pokazala zapanjujuće performanse u nokaut fazi. Francuske je prvo eliminisala Srbiju i Crnu Goru na svom terenu, a zatim je tim savladao evropskog šampiona Litvaniju iz 2003. godine. U polufinalnom meču protiv Grčke, gdje su se obje strane međusobno borile čvrstom odbranom, Francuska je pala u posljednjoj minuti nakon što je vodila sa sedam poena razlike uz 45 sekundi do kraja utakmice. Taj poraz reprezentaciju je još jednom izbacio u meč za bronzanu medalju. Međutim, za razliku od 2003. godine Francuska se oporavila i osvojila bronzanu medalju pobjedivši Španije sa 98-68.[7]

Stalne težnje za titulom (2006–2010)

[uredi | uredi izvor]

Na FIBA Svjetskom prvenstvu 2006. Francuska se takmičila bez Tonija Parkera, koji je dva dana prije takmičenja uvrnuo prst. Zbog toga mu San Antonio Spursi, koji su upravo potpisali ugovor sa Parkerom od 51 milion eura, nisu dozvolili da učestvuje. Nakon pretkola u kojima su obilježili tri pobjede i dva poraza, uključujući šokantan poraz od Lebanona, Francuska je pobijedila Angolu u utakmici osmine finala rezultatom 68–62, prije nego što je u četvrtfinalu izgubila od Grčke 56–73. Dvije pobjede u klasifikacionim utakmicama konačno su donijele Francuzima peto mjesto.[8]

Na EuroBasketu 2007. Francuska ponovno nije uspjela da ispuni svoja očekivanja. Nakon jakog pretkola, tim je eliminisan u četvrtfinalu od konačnog šampiona Rusije 75–71, a zatim je u mečevima za plasman poražen od Hrvatske 86–69 i Slovenije 88–74, završio je na osmom mjestu, promašivši Olimpijske igre drugi put zaredom. U narednim mjesecima, tim je morao proći kroz kvalifikacije za učešće na sljedećem EuroBasketu koji je trebao biti održan 2009. Godine 2008. bivši selektor reprezentacije Michel Gomez vratio se da vodi tim, na poziciji koju je imao između 1993. i 1995. Ali Gomez nije uspio pomoći Francuskoj da se direktno kvalifikuje za Evropsko prvenstvo i morao je da učestvuje na repesaž turniru. U augustu 2009. zamijenio ga je Vincent Collet, trener ASVEL Lyon-Villeurbannea.[9]

Pod Colletovim vodstvom, Les Bleus je zgrabio posljednju kartu za EuroBasketu 2009. porazivši Belgiju rezultatom 92-54 u posljednjoj utakmici repesaža. Na Evropskom prvenstvu, Francuska je pobijedila u prvih šest utakmica u prva dva kola, ali nije uspela u četvrtfinalu protiv konačnog šampiona Španije. Francuzi su na kraju završili na petom mjestu, učinak koji bi timu omogućio direktne kvalifikacije za naredna dva velika takmičenja, FIBA Svjetskom prvenstvu 2010. i EuroBasketu 2011.[10]

Uspon u svjetsku elitu (2011–danas)

[uredi | uredi izvor]
Nicolas Batum dao je timu Francuske veliku podršku da osvoji srebro na EuroBasketu 2011.

Nakon razočaravajućih utakmica Francuske tokom FIBA Svjetskog prvenstva 2010., u kojem su ispali u osmini finala, tim je čekao na EuroBasket 2011 s velikim očekivanjima nakon impresivnog nastupa 2009. godine. Francuska je stavljena u Grupu B, a Latvija je bila njihov prvi protivnik. Francuska je polako počela utakmicu zbog toga zaostajali su nakon prve četvrtine 18–25. Iako su pojačali tempo u drugoj četvrtini, na poluvremenu zaostajali su 40-41. U drugom poluvremenu Francuska je pokazala zašto su bili jedan od favorita na turniru, završili su utakmicu snažno i izvukli pobjedu 89-78.[11] U svom drugom meču protiv Izraela, Francuska nije imala problema tokom utakmice, jer su cijelo vrijeme vodili i na kraju pobijedili 68-85. Sa rekordom (2-0), sljedeći za Francusku bio je sastanak s Dirkom Novickim i Njemačkom. Slično kao u svom prvom meču, Francuska je još jednom imala spori početak gdje je tim zaostajao nakon prve trećine. Ali vratili su se u drugoj četvrtini i poveli sa 29-28 na poluvremenu. Francuska je eksplodirala u trećoj četvrtini, što je reprezentaciji dalo prednost od 18 poena u četvrtoj četvrtini. Ova prednost je bila previsoka da bi ga Njemačka prevazišla. Francuska je predvođena Tonyjem Parkerom sa 32 poena uz 55% šuta, i šest asistencija prešla na (3–0) rezultat.[12]

I dalje neporažena, Francusku je čekao još jedan težak test, s Italijom na putu. Francuska se tri četvrtine borila protiv guste odbrane Italijana, gdje su u četvrtoj četvrtini izgubili rezultatom 67-60. S obzirom da je Tony Parker imao očajno šutersko veče, drugi vođe tima kao što su Boris Diaw (21 poen) i Nicolas Batum (20 poena) dali su timu potreban potpor da prevlada Italiju rezultatom 84–91.[13] Pobjeda je takođe pomogla Francuskoj da izbori mjesto u drugu grupnu fazu. Francuska, koja je već izborila mesto za napredovanje, izišla je protiv neporažene Srbije u svom finalnom meču Grupe B. U veoma konkurentnom meču između ova dva neporažena tima, gdje je bio potreban produžetak da bi se odredio pobednik; Francuska je sa rezultatom 96-97 donijela Srbiji prvi poraz.[14]

Reprezentacija Francuske nakon osvajanja srebrne medalje na EuroBasketu 2011

U drugoj grupnoj fazi Francuska je pobijedila u prva dva meča protiv Turkse i Litvanije, nakon te dvije pobjede ispali su od Španije. Rezultat je bio dovoljan za plasman u četvrtfinale. Tamo se Francuska borila protiv Grčke sa šansom za plasman u polufinale. Na kraju pobijedili su 64-56. Francuskoj kojoj je bila potrebna još jedna pobeda da bi se dovela u poziciju da igra za titulu, ali morala je prvo da preskoči Andreja Kirilenka i Rusiju. Ova dva tima su odigrala veoma tijesnu utakmicu, ali Francuska na kraju učinila je dovoljno da pobijedi utakmicu.[15]

Francuska je stigla do finala EuroBasketa prvi put od 1949. godine, gdje su se borili protiv Španije. Nažalost, izgubili su u finalu, Španija je postala prvak Evrope. Međutim, vođena izvanrednim nastupima legendarnog Tonyja Parkera, Francuska je dokazala da će biti prijetnja na međunarodnoj sceni u budućnosti.

Ljetne olimpijske igre 2012. došle su i prošle bez dobrih utakmica od strane Francuza, pošto je tim ispao već u četvrtfinalu. Na putu ka EuroBasketu 2013, Francuska je bila željna da preokrene scenario i pokaže da imaju potreban kvalitet da odu daleko u turnir. Međutim, u svom prvom meču na finalu Eura u Grupi A Francuska je poražena od Njemačke rezultatom 74–80. Poraz je brzo preusmjerio tim za naredna dva meča, protiv Velike Britanije i Izraela, pošto su oba protivnika pobijedili velikom razlikom. Francuska je takođe pobijedila u naredne dvije utakmice u preliminarnoj fazi protiv Ukrajine i Belgije, da bi završila na vrhu Grupe A.

Tokom druge grupne faze Francuska je doživjela drugi poraz na turniru, izgubivši od Litvanije. Nakon tog poraza dobili su motivaciju da u svom sljedećem meču izađu na teren i pobjede Latviju rezultatom 102–91, sa dobrom partijom od centra Alexisa Ajinçe (25 poena i 3 bloka) i Tonyja Parkera (23 poena).[16] Sa obezbjeđenim plasmanom u četvrtfinale, Francuzi su izgubili svoj treći meč na turniru, ovoga puta poraz od Srbije rezultatom 77–65.

U svom četvrtfinalnom meču Francuska se borila protiv domaćina EuroBasketa 2013. Slovenije. Međutim, odradili su rutinski posao protiv Slovenije i pobijedili 62–72. Pobjeda je takođe postavila revanš Eurobasketa 2011. između Španije. Ulaskom u polufinale, Francuska je bila odlučna da pdogra boljeg nego u svojim eliminacijskim utakmicama 2009. i 2011. godine. Ali Španci su bili ti koji su bolje započeli ovaj duel, jer su u prvom poluvremenu nadigrali Francuze i poveli sa 34–20. Za početak treće četvrtine Francuska je polako počela da smanjuje vodstvo Španije svojom defanzivnom upornošću i na kraju bilo je 49–43 u četvrtoj četvrtini. Ulaskom u završni period Francuska je nastavila sa defanzivnim pritiskom, što je počelo da iscrpljuje Špance. Francuska se borila do kraja, da bi izvukla 65–65 i poslala utakmicu u produžetke. U produžecima, Francuska nije propustila ovu zlatnu priliku, jer su konačno poveli u utakmici i pobijedili 72-75. Ponovo predvođeni Tonyjem Parkerom (32 poena), zajedno sa Antoineom Diotom, Francuska se vratila u igru za titulu.[17]

Nakon emotivne pobjede protiv Španije, Francuska je ušla u finale protiv Litvanije spremna da iskoristi trenutak i stvori historiju. Francuska je, nakon godina neuspjeha u ovim situacijama, konačno postala evropski šampion.[18]. Pored toga, sjajna igra Tonyja Parkera tokom cijelog turnira zaslužila je MVP Eurobasketa.[19]

Zbog svog uspjeha na EuroBasketu 2013, Francuska se kvalifikovala na FIBA Svjetsko prvenstvo 2014. Iako bez usluga Tonyja Parkera na Svjetskom prvenstvu, drugi igrači su pokušali da popune prazninu. Francuska je u finalu izvučena u Grupu A, koju su mnogi smatrali Grupom smrti. Njihov prvi protivnik bio je Brazil, što je rezultiralo teški meč za Francuze u kojem su izgubili 63-65. Slijedeći za Francusku je bio sastanak sa Srbijom. Francuska je želila da ostvari svoju prvu pobjedu, borila se naprijed-nazad sa Srbima sve dok nisu pobjegle tjesnom pobjedom od 73–74. Sada sa rekordom (1-1), Francuska je lako izbacila Egipat u svom trećem meču grupne faze prije nego što se suočila sa domaćinom turnira Španijom. Španci su u potpunosti nadigrali Francuz, to im je donijelo težak poraz rezultatom 88-64. Francuzi bi se oporavili od poraza te zatvorili preliminarnu fazu pobjedom protiv Irana 81–76.

U osmini finala Francusku je čekala Hrvatska. Francuzi su loše ušli u utakmicu, nakon prve četvrtine zaostajali su za Hrvatima 7-15. Francuska je u toku meča pojačala svoju obranu kako bi otišla na poluvrijeme s jednim poenom prednosti. Na ulasku u treću četvrtinu Francuska je nastavila frustrirati Hrvatsku u obrani, da bi povećala svoju prednost. Međutim, Hrvatska je pružila solidnu posljednju četvrtinu bez uspjeha, Francuska je održala rezultat 69-64 za prolaz dalje. U četvrtfinalu, Francuska bi ponovno bila u paru protiv poznatog protivnika, Španije. Ovaj put Francuska je pokazala više odlučnosti protiv Španaca, budući da su eliminirali jednog od favorita Svjetskog prvenstva s ugodnih 65-52.[20]

Francuska je uvjereno ušla u polufinale protiv Srbije. Ali čak i nakon izuzetnog učinka Nicolasa Batuma od 35 poena, Francuska je izgubila od konačnih drugoplasiranih na turniru sa 85-90.[21] Nakon poraza u polufinalu, Francuska se preokrenula i završila snažno kako bi pobijedila u veoma konkurentnom meču za bronzanu medalju protiv Litvanije 93-95.[22]

Francuska je imenovana kao jedan od četiri ko-domaćina EuroBasketa 2015.[23] U finalu Eura, Francuskoj je pomogao povratak MVP-a EuroBasketa 2013. Tonyja Parkera u reprezentaciju. Sa svojim najboljim igračem na parketu, Francuzi su smatrani kao jedan od prvih favorita za osvajanje turnira. Smještena u Grupu A za početak odbrane titule, Francuska je svoju prvu utakmicu igrala protiv Finske. Pred bujnom domaćom publikom, Francuska je dobro ušla u utakmicu i imala je vodstvo nakon prve četvrtine. Francuzi su nastavili sa odličnom igrom jer su povećali svoju prednost u poluvremenu na 45–37. Iako je u trećoj i četvrtoj četvrtini Finska napravila energičan povratak, da bi meč otišao u produžetke. Međutim, Francuska nije izgubila na svom domaćem tlu, jer su izvukli emotivnu pobjedu rezultatom 97–87.[24] Nakon pobjede, Francuska bi trijumfovala u preostala četiri meča u grupi i izborila plasman u osminu finala.

Francusku je u svom sljedećem meču čekala Turska, tu utakmicu pobijedili su 76–53. Protivnik u četvrtfinalu im je bila Latvija, koja je željela da prekine niz pobjeda domaćina i prođe u polufinale. Na kraju im je uskraćena ta šansa, Francuzi su pobijedili tu utakmicu 84-70, i Francuska sa preko 22.000 gledalaca na Stade Pierre-Mauroy približavala željenoj destinaciji.[25] Francuskoj, kojoj je bila potrebna još jedna pobjeda da bi se dovela u poziciju da igra u finalu, ponovo su se borili protiv rivala Španije. U duelu između dvije borbene strane, Španci su predvođeni 40 poena i 11 skokova Paua Gasola ugasili nadu Francuske da će se ponovno uzeti zlatnu medalju na EuroBasketu. Međutim, u utakmici za treće mjesto Francuska je pobijedila Srbiju 81-68 i došla do bronzane medalje.[26]

Nakon što su imali rezultat (4-0) tokom Olimpijskog kvalifikacionog turnira 2016., Francuska se kvalifikovala za Ljetne olimpijske igre 2016.[27] Iako su uspjeli da dodju samo do četvrtfinala prije nego što su još jednom izgubili od Španije.[28] Nakon turnira, francuski velikan Tony Parker najavio je povlačenje iz nacionalnog tima, čime je okončan slavni niz sa Les Bleurs.[29]

Na EuroBasketu 2017. Francuska je nastavila svoju lošu igru, pošto su ispali osmini finala od Njemačke 84-81. Ovaj poraz za Francusku donio je njihov najgori završetak na Euru od 1963. godine.[30]

Tokom kvalifikacija za FIBA Svjetsko prvenstvo 2019., Francuska je prošla kroz evropske kvalifikacije kako bi osigurala mjesto na Svjetskom prvenstvu. Reprezentacija je završila sa (10-2) rekordom kvalifikacije i plasirala se u na Svjetsko prvenstvo.[31][32]

Na FIBA Svjetskom prvenstvu 2019. Francuska je učestvovala na turniru u želji da nastavi svoju jaku igru koju je tim pokazao tokom kvalifikacija. Francuska je svrstana u Grupu G kako bi započela svoju igru na Svjetskom prvenstvu. Njihov prvi test bio je protiv poznatog neprijatelja Njemačke, meč koji je bio neizvjesan do kraja. Ali zbog heroja kojeg je Francuska imala Evana Fourniera (26 poena i 10 skokova), Francuska je izvukla pobjedu od 78-74.[33] U svoja poslijednja dva meča preliminarne grupne faze protiv Jordana i Dominikanske Republike, Francuska se plasirala u drugu grupnu fazu, savladavši svoje protivnike.

U sljedećem susretu Francuske tim je igrao protiv Litvanije. Francuska je pobijedila u fizičkom okršaju između dva evropska šampiona rezultatom 78–75, i izborila plasman u četvrtfinale, Francuzima je ostala još jedna utakmica u drugoj grupnoj fazi. U toj utakmici Francuska se borila protiv Australije. Iako je čak Evan Fournier igrao još jedan snažan meč, i svojoj ekipi donio 31 poen i 6 skokova izgubili su 98-100.

U četvrtfinalu Francuska je imala zadatak da pokuša da izbaci favorita turnira, Ameriku. Na kraju, vođena veličanstvenim potezima Evana Fourniera i snažnog čovjeka Rudyja Goberta, Francuska je eliminirala Sjedinjene Države rezultatom 79–89.[34] Pobjeda je plasirala Francusku u polufinale protiv Argentine. Francuska je pokazala slabu igru u svom sljedećem meču protiv Argentine koji su izgubili rezultatom 80-66. Poraz za Francusku je bio njihovo drugo uzastopno izbacivanje u polufinalu na Svjetskom prvenstvu.[35] Francuska bi krenula u osvajanje bronzane medalje, porazivši Australiju u revanšu rezultatom 67–59.[36]

Trenutni sastav

[uredi | uredi izvor]

Sastav za EuroBasket 2022.[37]

Spisak igrača košarkaške reprezentacije Francuske za EuroBasket 2022.
Igrači Treneri
Poz. # Ime Godine – datum rođenja Visina Klub Klub nac.
PG 0 Élie Okobo 24 (1997-10-23) 23. oktobar 1997. 1.90 m Monaco Monako
F 2 Amath M'Baye 32 (1989-12-14) 14. decembar 1989. 2.06 m Anadolu Efes Turska
G 3 Timothé Luwawu-Cabarrot 27 (1995-05-09) 9. maj 1995. 1.98 m Atlanta Hawks Sjedinjene Američke Države
PG 4 Thomas Heurtel 33 (1989-04-10) 10. april 1989. 1.88 m Real Madrid Španija
PF 7 Guerschon Yabusele 26 (1995-12-17) 17. decembar 1995. 2.03 m Real Madrid Španija
SG 10 Evan Fournier (C) 29 (1992-10-29) 29. oktobar 1992. 1.99 m New York Knicks Sjedinjene Američke Države
PG 11 Théo Maledon 21 (2001-06-12) 12. juni 2001. 1.91 m Oklahoma City Thunder Sjedinjene Američke Države
C 17 Vincent Poirier 28 (1993-10-17) 17. oktobar 1993. 2.13 m Real Madrid Španija
PG 21 Andrew Albicy 32 (1990-03-21) 21. mart 1990. 1.78 m Gran Canaria Španija
SF 22 Terry Tarpey 28 (1994-03-02) 2. mart 1994. 1.95 m Le Mans Francuska
C 27 Rudy Gobert 30 (1992-06-26) 26. juni 1992. 2.15 m Minnesota Timberwolves Sjedinjene Američke Države
C 93 Moustapha Fall 30 (1992-02-23) 23. februar 1992. 2.18 m Olympiacos Grčka
Selektor
Pomoćni trener(i)
Legenda
  • (C) Kapiten ekipe
  • Klub – poseljdnji klub
    prije utakmica
  • Godine – starost igrača
    na dan 1. septembar 2022.

Postava

[uredi | uredi izvor]
Poz. Početnih 5 Klupa 1 Klupa 2
C Rudy Gobert Vincent Poirier Mouhammadou Jaiteh
PF Guerschon Yabusele Amath M'Baye
SF Timothé Luwawu-Cabarrot Isaïa Cordinier Terry Tarpey
SG Evan Fournier Élie Okobo
PG Thomas Heurtel Andrew Albicy

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "FIBA World Ranking Presented by NIKE, men". FIBA.basketball (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 2. 2023.
  2. ^ "FIBA.com – FIBA World Ranking for men". Arhivirano s originala, 13. 4. 2016. Pristupljeno 28. 8. 2022.
  3. ^ 1948 Olympic Games results
  4. ^ "2000 Olympic Games" (jezik: engleski). Archive.fiba.com. 1. 10. 2000.
  5. ^ "EuroBasket 2001 results". Archive.fiba.com. 9. 9. 2001.
  6. ^ "EuroBasket 2003 results". Archive.fiba.com. 14. 9. 2003.
  7. ^ "EuroBasket 2005 results". Archive.fiba.com. 25. 9. 2005.
  8. ^ "2006 FIBA World Cup results". Archive.fiba.com. 3. 9. 2006.
  9. ^ "France appoints Vincent Collet as new head coach". 4. 3. 2009.
  10. ^ "EuroBasket 2009 results". Archive.fiba.com. 20. 9. 2009.
  11. ^ "France v Latvia EuroBasket 2011 game results". Pristupljeno 31. 8. 2011.
  12. ^ "France v Germany EuroBasket 2011 game results". Pristupljeno 2. 9. 2011.
  13. ^ "Italy v France EuroBasket 2011 game results". Pristupljeno 4. 9. 2011.
  14. ^ "Serbia v France EuroBasket 2011 game results". Pristupljeno 5. 9. 2011.
  15. ^ "France join Spain in the EuroBasket 2011 final". Pristupljeno 16. 9. 2011.
  16. ^ "France v Latvia EuroBasket 2013 game results". Pristupljeno 13. 9. 2013.
  17. ^ "France get their revenge and beat Spain to reach final". Pristupljeno 20. 9. 2013.
  18. ^ "France beat Lithuania to win first-ever European crown". Pristupljeno 22. 9. 2013.
  19. ^ "Parker basks in French basketball glory, finally". Pristupljeno 24. 9. 2013.
  20. ^ "Heurtel comes good as France end Spanish dreams". Pristupljeno 11. 9. 2014.
  21. ^ "France at the 2014 FIBA World Cup". Pristupljeno 13. 9. 2014.
  22. ^ "France hold on against Lithuania to take third place". Pristupljeno 13. 9. 2014.
  23. ^ "Croatia, France, Germany and Latvia to host EuroBasket 2015". Pristupljeno 8. 9. 2014.
  24. ^ "France v Finland EuroBasket 2015 game results". Pristupljeno 5. 9. 2015.
  25. ^ "France v Latvia EuroBasket 2015 game results". Pristupljeno 15. 9. 2015.
  26. ^ "France claim bronze at EuroBasket 2015". Pristupljeno 20. 9. 2015.
  27. ^ "France at the 2016 Olympic Qualifying Tournament". Pristupljeno 10. 7. 2016.
  28. ^ "France at the 2016 men's Olympic Basketball Tournament". Pristupljeno 17. 8. 2016.
  29. ^ "Tony Parker wraps up international career". Pristupljeno 17. 8. 2016.
  30. ^ "France at the EuroBasket 2017". Pristupljeno 9. 9. 2017.
  31. ^ "France becomes fifth European team to qualify for World Cup after beating Czech Republic". Pristupljeno 30. 11. 2017.
  32. ^ "France during the 2019 FIBA World Cup European Qualifiers". Pristupljeno 24. 2. 2019.
  33. ^ "France won against Germany in another European World Cup clash". Pristupljeno 1. 9. 2019.
  34. ^ "France stun back-to-back champs USA, advance to Semi-Finals". Pristupljeno 11. 9. 2019.
  35. ^ "France at the 2019 FIBA World Cup". Pristupljeno 15. 9. 2019.
  36. ^ "France comes away with consecutive World Cup third-place finishes". Pristupljeno 15. 9. 2019.
  37. ^ "Un nouveau chapitre". ffbb.com (jezik: francuski). Arhivirano s originala, 31. 8. 2022. Pristupljeno 31. 8. 2022.
  38. ^ "Team Roster: France" (PDF). fiba.basketball. 31. 8. 2022. Arhivirano s originala (PDF), 1. 9. 2022. Pristupljeno 31. 8. 2022.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]