New York Knicks

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
New York Knicks
New York Knicks logo
Konferencija Istočna
Divizija Atlantska
Osnovan 1946.
Historija New York Knicks
(od 1946)
Dvorana Madison Square Garden
Lokacija New York City
Boje Plava, narančasta, srebrna, crna, bijela[1][2]
                        
Predsjednik Leon Rose
Generalni menadžer Scott Perry
Glavni trener Tom Thibodeau
Vlasnik The Madison Square Garden Company (izvršni predsjednik: James L. Dolan)
Prvaci 2 (1970, 1973)
Konferencijske titule 8 (1951, 1952, 1953, 1970, 1972, 1973, 1994, 1999)
Divizijske titule 5 (1971, 1989, 1993, 1994, 2013)
Penzionisani brojevi 9 (10, 12, 15, 15, 19, 22, 24, 33, 613)
Veb-sajt www.nba.com/knicks

New York Knickerbockers, skraćeno Knicks, košarkaški je klub iz New York Cityja. Takmiči se u NBA ligi.

Historija kluba[uredi | uredi izvor]

Utakmica Knicksa, koju su odigrali 1. novembra 1946. u okviru tadašnje Basketball Association of America (BAA) protiv Toronto Huskiesa u Torontu, prva je službena klupska utakmica kluba i NBA liga bilježi je kao svoju prvu službenu utakmicu.

Knicksi od osnivanja nikad nisu mijenjali prebivalište, po čemu su jedini u ligi uz Boston Celticse.

U prvoj deceniji postojanja bili su vrlo respektabilna ekipa te su igrali u tri uzastopna NBA finala (1951, 1952, 1953), ali nisu uspjeli osvojiti titulu.

1955, 1956. i 1959. uspjeli su ući u doigravanje, ali su ispali u prvom krugu.

Sljedećih 7 godina bile su veoma težak period za Knickse te su redovno završavali posljednji u diviziji. Tada su se desili i neki od najtežih poraza u historiji kluba, kao što je poraz od Los Angeles Lakersa 162-100. Još jedan crni događaj iz tog perioda jeste 100 primljenih poena od jednog igrača (Wilt Chamberlain).

Šampionske godine[uredi | uredi izvor]

Kao naznaka boljih vremena, u tom periodu (1964), Knicksi na NBA draftu, biraju Willisa Reeda, koji na kraju sezone dobija nagradu za novajliju godine. Nakon Reeda u klub dolazi trener Red Holzman, koji od mladih igrača, kao što su Bill Bradley i Walt Frazier, stvara ekipu za doigravanje. Godine 1969. klub dovodi pojačanje, Davea DeBusscherea, i tu sezonu završava s omjerom 54-28. Prvi put od 1953. prolaze prvi krug i gube konferencijsko finale od Boston Celticsa.

U sezoni 1969/70. Knicksi idu do svog rekordnog omjera, 60-22. U NBA finalu te sezone pobijedili su Lakerse i osvojili prvu titulu NBA prvaka.

Odlučujući trenutak ovog finala desio se u sedmoj utakmici. Naime, iako teško povrijeđen, Willis Reed, pred sami početak utakmice, vidno hramljući, ušao je na teren. Postigao je dva prva pogotka za Knickse i sjeo na klupu. Iako više nije ulazio u igru, njegova hrabrost nadahnula je ostatak tima i pobijedili su 113:99. Dresovi svih igrača iz startne postave te sezone izloženi su na počasnom mjestu u dvorani Madison Square Garden, a njihovi brojevi povučeni iz upotrebe.

Poslije prve titule Knicksi su krenuli s uspješnim nizom: najprije finale konferencije i poraz od Baltimore Bulletsa, potom (uz pojačanje, Earla Monroea) NBA finale i poraz od Lakersa. Godine 1972. ponovo su igrali protiv Lakersa u finalu, ali su ovog puta Knicksi bili uspješniji i osvojili drugu NBA titulu. Još jedna uspješna sezona i konferencijsko finale ostvarena je 1973, ali su izgubili od Celticsa u pet utakmica.

Iste godine Reed je najavio oproštaj od košarke, nakon čega klub pada u prosječnost.

Ewingova era[uredi | uredi izvor]

U sljedećih nekoliko sezona, i kad bi uspjeli ući u završnicu, ispadali su u prvom ili drugom krugu.

Na NBA draftu 1985. imali su pravo prvog izbora te su odabrali centra Patricka Ewinga, koji je u prvoj sezoni imao prosjek 20 poena i devet skokova po utakmici i dobio nagradu za novajliju godine. Klub ipak nije osigurao doigravanje.

Od 1988 do 1993. redovno su nastupali u završnicama, a čak četiri puta ispadali od Bullsa (posljednje godine u finalu konferencije).

Odlaskom Jordana iz Bullsa Knicksima se ukazala prilika za osvajanje konferencijske titule i odlazak u NBA finale 1994. Uspjeli su, ali su izgubili u sedam utakmica od Houston Rocketsa.

U sedmoj, odlučujućoj utakmici podbacio je jedan od najvažnijih igrača, John Starks. Pogodio je samo dva šuta od 18 pokušaja, ali ga trener Pat Riley ipak nije mijenjao iako je na klupi imao dobrih šutera.

Sljedeće 4 sezone redovno su ispadali u drugom krugu doigravanja.

U skraćenoj sezoni 1998/99 (zbog štrajka igrača) postali su prva ekipa koja je kao osmoplasirana u konferenciji došla do NBA-finala. Izgubili su 4-1 od San Antonio Spursa.

Godine 2000. izgubili su konferencijsko finale, nakon čega je Ewing napustio Knickse.

Loša uprava[uredi | uredi izvor]

Knicksi su se kupovinom preplaćenih igrača, lošim razmjenama igrača i pogrešnim izborima igrača na draftu doveli do jako slabih rezultata i enormnog trošenja novca.

Kao primjer loše uprave može se navesti sezona 2005/06, gdje je klub za prekoračenje platnog limita platio kaznu više od 60 miliona dolara.

Iako su godinama trošili najviše novca u ligi, od 2002. do 2006. samo su jednom ušli u doigravanje i ispali u prvom krugu.

Zaslužni pojedinci[uredi | uredi izvor]

Povučeni brojevi[3][uredi | uredi izvor]

Br. Igrač Pozicija Period Primljen
10 Walt Frazier1 P 1967–1977. 15. 12. 1979.
12 Dick Barnett 1965–1974. 10. 3. 1990.
155 Earl Monroe /P 1972–1980. 1. 3. 1986.
Dick McGuire2 P 1949–1957. 14. 3. 1992.
19 Willis Reed3 C 1964–1974. 21. 10. 1976.
22 Dave DeBusschere KC 1969–1974. 24. 3. 1981.
24 Bill Bradley KB/ 1967–1977. 18. 2. 1984.
33 Patrick Ewing C 1985–2000. 28. 2. 2003.
613 Red Holzman4 1967–1977.
1978–1982.
10. 3. 1990.

Napomene:

  • 1 Radio i kao komentator
  • 2 Bio i trener (1965–1968) i direktor za skautiranje
  • 3 Bio i trener (1977–1978)
  • 4 Kao trener; broj označava njegovih 613 pobjeda na klupi Knicksa
  • 5 Broj povučen dvaput: prvo Monroeov, pa šest godina kasnije McGuireov[4]

Igrači u Kući slavnih[uredi | uredi izvor]

Br. Ime Pozicija Period Primljen Br. Ime Pozicija Period Primljen
6 Tom Gola KB/ 1962–1966. 1976. 32 Jerry Lucas3 C 1971–1974. 1980.
7 Slater Martin P 1956. 1982. 19 Willis Reed C 1964–1974. 1982.
24 Bill Bradley KB/ 1967–1977. 1982. 22 Dave DeBusschere KC 1969–1974. 1983.
10 Walt Frazier P 1967–1977. 1987. 15 Earl Monroe /P 1972–1980. 1990.
11 Harry Gallatin6 KC/C 1948–1957. 1991. 15 Dick McGuire P 1949–1957. 1993.
8 Walt Bellamy4 C 1965–1968. 1993. 11 Bob McAdoo KC/C 1976–1979. 2000.
33 Patrick Ewing1 C 1985–2000. 2008. 9 Richie Guerin P 1956–1963. 2013.
30 Bernard King KB 1982–1987. 2013. 8
19
Nathaniel Clifton KC 1950–1956. 2014.
42 Spencer Haywood KC/C 1975–1979. 2015. 55 Dikembe Mutombo C 2003–2004. 2015.
3 Tracy McGrady /KB 2010. 2017. 1 Maurice Cheeks P 1990–1991. 2018.
5 Jason Kidd P 2012–2013. 2018. 4 Carl Braun7 /P 1947–1950
1952–1961.
2019.
44 Paul Westphal P 1981–1983. 2019.

Treneri u Kući slavnih[uredi | uredi izvor]

Ime Pozicija Period Primljen Ime Pozicija Period Primljen
613 Red Holzman Trener 1967–1977.
1978–1982.
1986. Lenny Wilkens2 Trener 2004–2005. 1998.
Larry Brown Trener 2005–2006. 2002. Pat Riley Trener 1991–1995. 2008.
Don Nelson Trener 1995–1996. 2012. Rick Pitino5 Trener 1987–1989. 2013.

Napomene:

  • 1 Ewing je dvaput primljen u Kuću slavnih – kao igrač i kao član Dream Teama 1992.
  • 2 Wilkens je triput primljen u Kuću slavnih – kao igrač, kao trener i kao član Dream Teama 1992.
  • 3 Lucas je dvaput primljen u Kuću slavnih – kao igrač i kao član olimpijskog tima 1960.
  • 4 Bellamy je dvaput primljen u Kuću slavnih – kao igrač i kao član olimpijskog tima 1960.
  • 5 Bio i pomoćni trener (1983–1985)
  • 6 Bio i trener (1965–1966)
  • 7 Bio i trener (1959–1961)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "What's a Knickerbocker?". NYKnicks.com. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno 14. 2. 2020.
  2. ^ "New York Knicks Reproduction and Usage Guideline Sheet". NBA Properties, Inc. Pristupljeno 10. 8. 2016.
  3. ^ "New York Knicks Uniform Numbers". Basketball Reference. Pristupljeno 10. 1. 2020.
  4. ^ "Retired Knick Numbers". Pristupljeno 29. 10. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]