Miami Heat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Miami Heat
Miami Heat logo
Konferencija Istočna
Divizija Jugoistočna
Osnovan 1988.
Historija Miami Heat
1988–sada
Dvorana American Airlines Arena
Lokacija Miami, Florida
Boje Crna, crvena, žuta[1][2][3]
              
Predsjednik Pat Riley
Generalni menadžer Andy Elisburg[4]
Glavni trener Erik Spoelstra
Vlasnik Micky Arison
Pripojen Sioux Falls Skyforce
Prvaci 3 (2006, 2012, 2013)
Konferencijske titule 6 (2006, 2011, 2012, 2013, 2014, 2020)
Divizijske titule 14 (1997, 1998, 1999, 2000, 2005, 2006, 2007, 2011, 2012, 2013, 2014, 2016, 2018)
Penzionisani brojevi 6 (1, 3, 10, 23, 32, 33)
Veb-sajt heat.com
Kit body miamiheats3.png
Rezervni jersey
Kit shorts miamiheats3.png
Boje ekipe
Rezervni

Miami Heat košarkaški je klub iz Miamija. Takmiči se u NBA ligi.

Domaće dvorane[uredi | uredi izvor]

  • Miami Arena (1988–1999)
  • AmericanAirlines Arena (1999–)

Historija kluba[uredi | uredi izvor]

Rađanje Heata[uredi | uredi izvor]

Tokom perioda procvata NBA lige 1980-ih čelnici lige su odlučili proširiti ligu s 23 na 26 klubova do kraja decenije. Grupa koju je predvodio Billy Cunningham, a najveći ulagač bio Ted Arison, tražila je licencu za osnivanje kluba u Miamiju.

Nakon što su čelnici lige primili četiri interesantne ponude, odlučeno je da se liga proširi na 27 klubova, a Heat je debitirao u sezoni 1988/89.

Početak u NBA[uredi | uredi izvor]

Prvu sezonu otvorili su sa 17 poraza, što je godinama bio NBA rekord. Otežavajuća okolnost bila je to što su smješteni u Zapadnu konferenciju iako su geografski na istoku, tako da su većinu svojih gostujućih utakmica putovali predaleko. Najbliži protivnik bili su Houston Rosketsi (otprilike 1.500 km). Sezonu su završili kao najgori u ligi, s omjerom 15 pobjeda i 67 poraza.

Sljedeće sezone prebačeni su u Istočnu konferenciju, a na draftu izabrali su kvalitetnog šutera Glena Ricea. Ipak, to nije mnogo utjecalo na igru, tako da su sezonu 1989/90. završili s omjerom 18-64.

Prvi nastup u doigravanju dogodio se u sezoni 1991/92, ali su u prvom krugu "pometeni" od Chicago Bullsa (0-3).

Dolazak Rileyja[uredi | uredi izvor]

Vjerovatno najpozitivnija stvar u 1990-ima bio je dolazak novog trenera Pata Rileyja 1995. On je počeo tumbanje Heata i kroz razne razmjene u klub doveo Alonza Mourninga i Tima Hardawaya. Sezonu su završili s pozitivnim omjerom (42-40), ali u prvom krugu doigravanja ispadaju od budućih šampiona, Bullsa, ponovo u tri utakmice.

Dovođenjem novih pojačanja sljedeću sezonu završavaju s omjerom 61-21, što je tada bio rekord kluba. Uspjeli su doći do konferencijskog finala, izbacivši Orlando Magic i New York Knickse, ali dalje nisu mogli od Bullsa, drugi put zaredom.

U doigravanjima sljedeće tri godine Heat se susretao s Knicksima i redovno gubio, što je stvorilo veliko rivalstvo između te dvije ekipe.

Propustili su doigravanje 2002, prvi put otkad je Riley trener, a isto su ponovili i 2003.

Iste godine u klub dolazi Lamar Odom i kao peti izbor na draftu Dwyane Wade. Izbor Wadea, koji je igrao poziciju beke šutera, bio je veoma kritiziran Rileyjev potez. Mnogi su očekivali dovođenje klasičnog plejmejkera, pozicije koja je bila deficitarna kod Heata. Iako je smatran autsajderima, Heat je uspio doći do drugog kruga doigravanja, gdje je ispao od Indiana Pacersa.

Dolazak O'Neala[uredi | uredi izvor]

Poslije obećavajuće sezone 2003/04. uprava Heata pravi razmjenu s Los Angeles Lakersima, čime u klub dolazi centar Shaquille O'Neal. Wade i O'Neal činili su izvanredan napadački dvojac.

Nakon izvanredne sezone Heat dolazi u finale konferencije, gdje igra protiv Detroit Pistonsa. Poveo je 3-2 u seriji kada se povrijedio Wade i propustio šestu utakmicu, što su Pistonsi iskoristili i izjednačili. U odlučujućoj utakmici u Miamiju Wade se vratio, ali su Pistonsi slavili pobjedu i plasman u finale.

Šampionska sezona[uredi | uredi izvor]

U sezoni 2005/06. Heat je ostvario omjer 52-30, a u doigravanju je izbacio Bullse (4-2), New Jersey Netse (4-1), a u finalu konferencije uspijeva se osvetiti Pistonsima (4-2) za prošlogodišnji poraz.

U finalu su ga čekali Dallas Mavericksi, predvođeni Dirkom Nowitzkim. Prve dvije utakmice u Dallasu dobili su Mavericksi. Još je gore izgledalo kad je kod kuće šest minuta prije kraja treće utakmice gubio 13 poena razlike. Ipak je tu utakmicu uspio dobiti, prvenstveno zahvaljujući Wadeu.

Wade je predvodio Heat i u sljedeće tri utakmice u kojima je njegova ekipa pobijedila. Ukupan omjer bio je 4-2; to je bila prva NBA titula u historiji Heata. Time je postao tek treća ekipa u historiji lige koja je nadoknadila zaostatak 0-2 i došla do titule. Wade je osvojio nagradu Najkorisniji igrač NBA finala.

Istaknuti pojedinci[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "CHANGE CLOTHES – 30 Years of Heat". HEAT.com. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno August 15, 2019.
  2. ^ "HEAT to Unveil New Uniforms". HEAT.com. NBA Media Ventures, LLC. 26. 10. 2012. Pristupljeno 4. 2. 2020.
  3. ^ "Miami Heat Reproduction and Usage Guideline Sheet". NBA Properties, Inc. Pristupljeno 10. 8. 2016.
  4. ^ "HEAT Announce Front Office Promotions". Heat.com. NBA Media Ventures, LLC. 28. 9. 2013. Pristupljeno 8. 7. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]