Korisnik:Gold lilium/Danny DeVito

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Daniel Michael DeVito Jr.
DeVito 2013. godine
Rođenje (1944-11-17) 17. novembar 1944 (79 godina)
Neptune Township, New Jersey, SAD
Zanimanjeglumac, komičar, režiser
Godine aktivnostiod 1969.
Supružnik/ciRhea Perlman (u braku 1982 do 2017)
Djeca3, uključujući Lucy

Daniel Michael DeVito Jr. (rođen 17. novembra 1944.) je američki glumac, komičar i režiser. Stekao je ugled ulogom taksi dispečera Louiea De Palme u televizijskoj seriji Taxi (1978–1983), koja mu je donijela Zlatni globus i nagradu Emmy. Glumi Franka Reynoldsa u serijama FX i FXX Uvek je sunčano u Filadelfiji (2006 – danas).

Poznat je po filmskim ulogama u filmovima Let iznad kukavičjeg gnijezda (1975), Vrijeme nježnosti (1983), Lov na zeleni dijamant (1984), Baci mamu iz voza (1987), Blizanci (1988), Rat Ruža (1989), Batman se vraća (1992), Medvjed Jack (1993), Junior (1994), Uhvatite malog (1995), Matilda (1996), L.A. povjerljivo (1997), Velika Kahuna (1999), Velika riba ( 2003), Bitka za Božić (2006), Kad u Rimu (2010), Bečki pas (2016) i Jumanji: Sljedeći nivo (2019). Poznat je i po svojim glasovnim ulogama u filmovima kao što su Hercules (1997), The Lorax (2012) i Smallfoot (2018).

DeVito i Michael Shamberg osnovali su kompaniju Jersey Films. Ubrzo nakon toga, Stacey Sher je postala ravnopravan partner. Produkcijska kuća poznata je po filmovima kao što su Pulp Fiction, Garden State i Freedom Writers. DeVito je također posjedovao Jersey Television, koja je producirala Comedy Central seriju Reno 911!. DeVito i supruga Rhea Perlman zajedno su glumili u njegovom filmu Matilda iz 1996. godine, zasnovanom na dječjem romanu Roalda Dahla. DeVito je također bio jedan od producenata nominiranih za Oskara za najbolji film za Erin Brockovich (2000).

Godine 2017. zaradio je nominaciju za nagradu Tony za najboljeg glumca u brodvejskoj revitalizaciji filma The Price Arthura Millera.

Rani život[uredi | uredi izvor]

DeVito je rođen u Memorijalnoj bolnici Raleigh Fitkin-Paul Morgan u Neptune Townshipu, New Jersey, kao sin Daniela DeVita starijeg, vlasnika manje kompanije, i Julije DeVito (rođene Moccello).[1][2][3] Odrastao je u petočlanoj porodici, s roditeljima i dvije starije sestre.[4] Italo - albanskog je porijekla, njegova porodica je porijeklom iz San Felea, Basilicata,[5] i iz albanske zajednice Arbëresh u Kalabriji.[6][7] Odrastao je u Asbury Parku, New Jersey. Živio je nekoliko kilometara udaljen od originalne lokacije Jersey Mikea i često bi jeo tamo, što ga je inspirisalo da postane prva slavna osoba glasnogovornik lanca prodavnica u nizu reklama koje su počele da se emituju u septembru 2022.[8][9]

DeVito je odgajan kao katolik. Kada je imao 14 godina, nagovorio je oca da ga pošalje u internat kako bi ga "čuvao od nevolja",[4] i završio pripremnu školu za govorništvo u Samitu, New Jersey, 1962. godine. Dok je radio kao kozmetičar u salonu svoje sestre, potraga za profesionalnim instruktorom šminke dovela ga je do Američke akademije dramskih umjetnosti [10] gdje je diplomirao 1966. godine. U svojim ranim pozorišnim danima nastupao je s Colonnades Theatre Lab u pozorišnom centru Eugene O'Neill u Waterfordu, Connecticutu. Zajedno s budućom suprugom Rheom Perlman, nastupao je u predstavama koje je producirao Westbeth Dramaturški feministički kolektiv.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Filmski rad[uredi | uredi izvor]

DeVito na San Diego Comic-Con International u julu 2010. godine

DeVito je glumio Martinija u filmu iz 1975. godine - Let iznad kukavičjeg gnijezda, ponavljajući svoju ulogu iz istoimene off-Broadway predstave iz 1971. godine.

Nakon što je završio ulogu u seriji Taxi, DeVito je posvetio više truda rastućoj uspješnoj filmskoj karijeri, pojavivši se kao Vernon Dalhart u hitu Vrijeme nježnosti iz 1983. godine; kao komični skitnica Ralph u romantičnoj avanturi Lov na zeleni dijamant (1984), s Michaelom Douglasom i Kathleen Turner u glavnim ulogama i u njegovom nastavku, Dragulj Nila (1985). Godine 1986. DeVito je glumio u Nemilosrdnim ljudima s Bette Midler i Judge Reinhold, a 1987. godine je imao dugometražni režijski debi s mračnom komedijom Baci mamu iz voza, u kojoj je glumio s Billyj Crystalom i Anne Ramsey. S Douglasom i Turnerovom ponovo se udružio dvije godine kasnije u filmu Rat ruža (1989), koji je režirao i u kojem je glumio.

Ostali filmovi su uključivali Novac drugih ljudi s Gregoryjem Peckom; Limeni ljudi reditelja Barryja Levinsona, u ulozi prodavača rivala liku kojeg je glumio Richard Dreyfuss; komediju Junior (1994) i Twins (1988) s Arnoldom Schwarzeneggerom; ulogu negativca Pingvina u filmu Betmen se vraća (1992) reditelja Tima Burtona i filmsku adaptaciju Matilda (1996), koju je režirao, koproducirao i u kojoj je glumio ulogu Matildinog oca, zlog trgovca automobilima Harryja Wormwooda.

Iako generalno komičar, DeVito je imao i uloge u dramama The Rainmaker (1997); Hoffa (1992), koju je režirao i u kojoj je glumio s Jackom Nicholsonom; Medvjed Jack (1993); neo-noir film LA Confidential (1997); Velika Kahuna (1999) i Heist (2001), kao gangsterski neprijatelj Joea Moorea (Gene Hackman).

DeVito je pokazao interes i za dokumentarne filmove. Godine 2006. započeo je partnerstvo s kompanijom Morgana Freemana ClickStar, za koju vodi dokumentarni kanal Jersey Docs. Takođe je intervjuisan u dokumentarcu Osveta električnog automobila, gdje je govorio o svom interesovanju i vlasništvu električnih vozila.

Pozorište[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2012. godine, DeVito je debitovao na West Endu u ponovnom izvođenju predstave Neila Simona The Sunshine Boys kao Willie Clark, zajedno sa Richardom Griffithsom.[11] Prethodno je prikazana u Savoy Theatre u Londonu 27. aprila 2012. godine, a premijera je bila 17. maja i igrala se u ograničenoj sezoni od 12 sedmica, do 28. jula.[12]

DeVito je debitovao na Brodveju u ponovnom izvođenju drame Arthura Millera kao Gregory Solomon Roundabout Theatre Company, za koju je bio nominovan za nagradu Tony. Produkcija je počela s pretpreglednim izvođenjima u American Airlines Theatreu 16. februara 2017., a premijera je bila 16. marta, s limitiranim izvođenjima, do 7. maja.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

DeVito je postao značajan filmski i televizijski producent. Osnovao je Jersey Films 1991. godine,[13] producirajući filmove poput Pulp Fiction, Get Shorty, Erin Brockovich (za koju je dobio nominaciju za Oskara za najbolji film), Gattaca i Garden State. Godine 1999. producirao je i glumio u filmu Man on the Moon, filmu o neobičnom životu njegovog bivšeg Taxi kolege Andyja Kaufmana, kojeg je u filmu glumio Jim Carrey. DeVito je također producirao Comedy Central seriju Reno 911!, filmski spin-off Reno 911!: Miami, i ponovno izvođenje na Quibiju.[14][15]

Režija[uredi | uredi izvor]

DeVito je debitovao kao reditelj 1984. godine s The Ratings Game. Zatim je režirao i glumio u Baci mamu iz voza (1987),[16] Rat ruža (1989), Hoffa (1992), Matilda (1996), Smrt Smoochyju (2002) i Duplex (2003). Rat ruža bio je komercijalni i kritičarski uspjeh, kao i filmska adaptacija Matilde Roalda Dahla; Death to Smoochy i Duplex su imali različite kritike.[17] Takođe je režirao TV film Queen B 2005.[18]

DeVito je režirao osam kratkih filmova između 1973. i 2016. godine, od kojih je pet objavljeno tokom 2010. i 2011. godine. To su The Sound Sleeper (1973), Minestrone (1975), Oh Those Lips (2010), Evil Eye (2010), Poison Tongue (2011), Skin Deep (2011), Nest of Vipers (2011) i Curmudgeons (2016) .

Televizijski i glasovni rad[uredi | uredi izvor]

DeVito s Uvijek je sunčano u Filadelfiji, glumcima Kaitlin Olson i Robom McElhenneyem na ceremoniji za DeVitoa 18. avgusta 2011. godine

Godine 1977. DeVito je igrao ulogu Johna u "John John the Apple" DeAppoliso u epizodi Starsky & Hutch "The Collector".[19] DeVito je stekao slavu 1978. glumeći Louieja De Palmu, niskog, ali dominantnog dispečera izmišljene kompanije Sunshine Cab Company, u hit TV emisiji Taxi.

Godine 1986. režirao je i glumio u crnoj komediji "Vjenčani prsten", u drugij sezoni u epizodi antologijske serije Stivena Spilberga Nevjerovatne priče, gdje njegov lik dobija verenički prsten za svoju ženu (koju glumi DeVitova žena iz stvarnog života, glumica Rhea Perlman). Kada se prsten stavi na prst njegove žene, nju zaposjedne bivša vlasnica prstena, crna udovica ubojica. Te godine, DeVito je takođe dao glas Grundle Kingu u My Little Pony: The Movie. Godine 1990. on i Rhea Perlman glumili su par Vic & Paula, komentarišući stanje životne sredine u specijalu za Dan planete Zemlje. Godine 1991. i 1992. DeVito je dao glas Herbu Powellu u epizodama Simpsonovih: "Brother, Can You Spare Two Dimes?" i "Oh Brother, Where Art Thou?".[20][21] Godine 2013. po treći put će dati glas Herbu u epizodi "The Changing of the Guardian".[22]

Godine 1996. posudio je glas gospodinu Swackhammeru u Space Jam-u. Godine 1997. bio je glas Filokteta u Diznijevom filmu Hercules[23].

Godine 1999. DeVito je bio domaćin posljednje epizode Saturday Night Live prije 2000. godine. Dobio je nominaciju za Emmy 2004. za izvanrednog gostujućeg glumca u humorističnoj seriji za epizodu Prijatelji,[24] nakon četiri nominacije za Emmy (uključujući i pobjedu 1981.) za izvanrednog sporednog glumca u komediji za Taxi. Godine 2006. pridružio se glumačkoj ekipi filma Uvijek je sunčano u Filadelfiji kao Frank Reynolds.

DeVito je 2011. godine dobio zvijezdu na Holivudskoj stazi slavnih za svoj rad na televiziji.[25] Godine 2012. dao je glas naslovnom liku u animiranoj verziji Loraxa Dr. Seussa. Pojavio se u reklami za turnir Angry Birds Friends "Champions for Earth" u septembru 2015. Nakon japanskog izdanja Nintendo 3DS igre Detective Pikachu, posvećeni fanovi Pokémona predali su peticiju s 40.000 potpisa tražeći da DeVito bude engleski glasovni glumac za naslovnog lika. Međutim, odbio je audiciju za tu ulogu, komentarišući da nije upoznat s franšizom.[26][27]

Nastupi u drugim medijima[uredi | uredi izvor]

DeVito je glumio izmišljenu verziju sebe u muzičkom spotu za pjesmu One Directiona "Steal My Girl".[28][29] Također se pojavio u kratkom filmu Curmudgeons,[30] koji je također producirao i režirao.

DeVito je 2021. godine napisao priču od 12 stranica usredsređenu na Penguina i Catwoman za antologijski strip Gotham City Villains.[31]

Lični život[uredi | uredi izvor]

DeVito je visok 1,47 metar. Njegov nizak rast rezultat je višestruke epifizne displazije (Fairbankova bolest), rijetkog genetskog poremećaja koji utiče na rast kostiju.[32][33]

DeVito s Rheom Perlman 2006. godine

17. januara 1971. DeVito je upoznao Rheu Perlman kada je došla da gleda prijateljicu u pojedinačnom izvođenju predstave The Shrinking Bride, u kojoj je glumio DeVito.[34] Dvije sedmice kasnije su počeli da žive zajedno [35] i vjenčali su se 28. januara 1982. godine.[36] Imaju troje djece: Lucy Chet DeVito (rođena 11. marta 1983.), Grace Fan DeVito (rođena marta 1985.) i Jacob Daniel DeVito (rođen u oktobru 1987.).[37]

Perlman i DeVito su glumili jedno uz drugo nekoliko puta, uključujući televizijsku seriju Taxi i igrani film Matilda (gdje su glumili Matildine roditelje).[37] Razveli su se u oktobru 2012. godine, nakon 30 godina braka i više od 40 godina zajedničkog života,[37] a zatim su se pomirili u martu 2013.[38] Rastali su se po drugi put u martu 2017. godine, ali su ostali u prijateljskim odnosima i Perlman je izjavila da nemaju namjeru podnijeti zahtjev za razvod.[39] Godine 2019. Perlman je rekla novinaruu Andyju Cohenu da su ona i DeVito postali bliži prijatelji nakon razvoda, nego što su bili u posljednjih godina kao par.[40]

DeVito i Perlman živeli su u kući od 1.354 m2 na Beverli Hilsu u Kaliforniji, koju su kupili 1994. godine, sve dok je nisu prodali za 24 miliona dolara u aprilu 2015. Također posjeduju bungalov u blizini Rodeo Drivea na Beverly Hillsu i kompleks s više rezidencija na Broad Beachu u Malibuu.[41][42] Također su posjećivali kuću koju su posjedovali u Interlakenu u New Jerseyju kako bi pobjegli iz Los Angelesa.[43]

Politički, DeVito je demokrata i nepokolebljiv pristalica Berniea Sandersa.[44]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

DeVito ima opsežnu filmsku karijeru, koja datira još od ranih 1970-ih.

Odabrani radovi:

Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]

DeVito ima veliki i raznovrstan rad kao glumac, producent i režiser u pozorištu, televiziji i filmu. Nominovan je za Oskara, Emmy za kreativnu umjetnost, Zlatni globus, Primetime Emmy nagrade, Nagrade Udruženja producenata, Nagrade Udruženja filmskih glumaca i Tony nagrade. Godine 2011. odlikovan je zvijezdom na Holivudskoj stazi slavnih, na 6909 Hollywood Blvd., za svoj doprinos na televiziji.[45][46]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mikle, Jean. "Jack Nicholson, Danny DeVito childhood homes: see where they grew up at the Shore". Asbury Park Press (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 8. 2022.
  2. ^ "Biography - Yahoo! Movies". movies.yahoo.com. Arhivirano s originala, 3. 3. 2012. Pristupljeno 10. 2. 2010.
  3. ^ "Danny DeVito Biography (1944-)". Film Reference. Pristupljeno 10. 2. 2010.
  4. ^ a b Ellen, Barbara (14. 4. 2012). "Danny DeVito: 'It all worked out for me. Life is good'". The Guardian.
  5. ^ Shapiro, Dani (29. 6. 2010). "My favorite place: Danny DeVito". CNN. Arhivirano s originala, 11. 11. 2010. Pristupljeno 31. 5. 2012.
  6. ^ "Daniel Michael DeVito of Arbëresh descent born on November 17". Oculus News (jezik: engleski). 17. 11. 2019. Pristupljeno 20. 12. 2022.
  7. ^ "American actor Danny DeVito returns to his Albanian origins and shows how much he adored his grandmother's Georgian dialect". Vox News. Pristupljeno 20. 12. 2022.
  8. ^ Shaw, David." Arhivirano 4. 4. 2007. na Wayback Machine
  9. ^ "Campaign Trail: Jersey Mike's Subs serves up authenticity with Danny DeVito". Marketing Dive.
  10. ^ Danny DeVito on how beauty school led him to acting - EMMYTVLEGENDS.ORG (jezik: engleski), arhivirano s originala 9. 11. 2020, pristupljeno 26. 3. 2021CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  11. ^ Raab, Scott (31. 1. 2014). "The Serene Beauty of the Five-Foot Fury of Asbury Park". Esquire.
  12. ^ "The Sunshine Boys – Reviews". What's On Stage. 18. 5. 2012. Pristupljeno 25. 4. 2014.
  13. ^ Guttarado, Andrew (25. 9. 2019). "Danny DeVito, Never Retire (Bitch)". The Ringer. Pristupljeno 26. 9. 2019.
  14. ^ Petski, Denise (6. 12. 2019). "'Reno 911!' Revival Gets Green Light At Quibi". Deadline (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 12. 2019.
  15. ^ Newman, Melinda (13. 9. 2010). "Danny DeVito Reminisces About Growing Up In New Jersey-www.njmonthly.com". New Jersey Monthly. Pristupljeno 7. 12. 2019.
  16. ^ Maslin, Janet (1. 12. 1987). "Throw Momma from the Train". The New York Times. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  17. ^ "Danny DeVito Movie Box Office Results". Box Office Mojo. Pristupljeno 10. 2. 2010.
  18. ^ Schneider, Michael (9. 3. 2005). "DeVito king of 'Queen B'". Variety. Pristupljeno 25. 4. 2014.
  19. ^ Chung, Nogin (2011-10-26). "Transforming a Beauty Pageant: Mrs. America Contest in the Palisades Amusement Park and Asbury Park, NJ". New Jersey History. 126 (1): 18–25. doi:10.14713/njh.v126i1.1102. ISSN 2151-3619.
  20. ^ "Danny DeVito lends his voice to 'The Simpsons'". 11. 2. 1991. Pristupljeno 25. 4. 2014.
  21. ^ ""The Simpsons" guests stars over the years". CBS. 17. 2. 2012. Pristupljeno 25. 4. 2014.
  22. ^ Parker, Dylan (30. 11. 2022). "How Danny DeVito's Simpsons Role Changed The Show Forever". The Things. Pristupljeno 1. 6. 2023.
  23. ^ Hercules (1997 film) (jezik: engleski), 3. 7. 2023, pristupljeno 5. 7. 2023
  24. ^ "Danny DeVito". Emmy Award.
  25. ^ "Danny DeVito gets star on Hollywood Walk". KTAR.com. Bonneville International. 18. 8. 2011. Arhivirano s originala, 1. 10. 2011. Pristupljeno 19. 8. 2011.
  26. ^ "Pokémon Fans Petitioning to Make Danny DeVito the Voice of Pikachu (He'd Be Perfect)". Yahoo!. 2. 2. 2016. Pristupljeno 12. 2. 2016.
  27. ^ "One Direction's 'Steal My Girl' Video Features Danny DeVito... What!?". MTV News. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  28. ^ "One Direction's 'Steal My Girl' Video Features Danny DeVito... What!?". MTV News. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  29. ^ "One Direction's New 'Steal My Girl' Video Will Feature Danny DeVito". Billboard. 11. 10. 2014. Pristupljeno 19. 10. 2014.
  30. ^ "Curmudgeons". Curmudgeons. Arhivirano s originala, 13. 10. 2016.
  31. ^ Christian Holub (30. 11. 2021). "Danny DeVito on why he returned to the Penguin for new Batman comic 'Gotham City Villains'". Entertainment Weekly.
  32. ^ Jenkins, Mark (26. 9. 2013). "For Richer And For Poorer, But What Of That Vanishing Middle?". NPR. Pristupljeno 5. 10. 2015.
  33. ^ Joseph, Pat (10. 9. 2013). "Lights, Camera, Economics Robert Reich brings his message to the big screen". Berkeley. Pristupljeno 5. 10. 2015.
  34. ^ Lovece, Frank; with Franco, Jules (1988). Hailing Taxi: The Official Book of the Show. New York: Simon & Schuster / Prentice Hall Press. str. 53, 286. ISBN 978-0-13-372103-4.
  35. ^ Lovece, pp. 53, 80
  36. ^ Wallace, Carol (12. 12. 1983). "Chalk Up a Successful Marriage for TV's Tart-Tongued Twosome, Danny De Vito and Rhea Perlman". People. Arhivirano s originala, 20. 11. 2012. Pristupljeno 8. 10. 2012.
  37. ^ a b c "Exclusive: Danny DeVito and Rhea Perlman Separate". Entertainment Tonight. Arhivirano s originala, 10. 10. 2012. Pristupljeno 8. 10. 2012.
  38. ^ Leonard, Elizabeth (15. 3. 2013). "Danny DeVito and Rhea Perlman Are Back Together". People. Pristupljeno 16. 3. 2013.
  39. ^ Hoffman, Barbara (8. 3. 2018). "Why Rhea Perlman won't divorce Danny DeVito". New York Post. Pristupljeno 9. 7. 2018.
  40. ^ Squires, Bethy (10. 5. 2019). "Rhea Perlman and Danny DeVito May Be Separated, but They're Still Bros". Vulture. Pristupljeno 26. 5. 2019.
  41. ^ David, Mark (21. 4. 2015). "Danny DeVito and Rhea Perlman Quietly List BevHills Estate". Variety.
  42. ^ Beale, Lauren (30. 4. 2015). "Danny DeVito, Rhea Perlman sell estate in Beverly Hills". Los Angeles Times.
  43. ^ Boon, Jon.
  44. ^ Budryk, Zack (13. 1. 2020). "Danny DeVito endorses Bernie Sanders: 'He is the man to beat Trump'". The Hill. Arhivirano s originala, 13. 1. 2020. Pristupljeno 14. 8. 2021.
  45. ^ Emmys: Danny De Vito.
  46. ^ "Danny DeVito". www.goldenglobes.com.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Korisnik:Gold_lilium/Danny_DeVito&oldid=3532925"