Krakatoa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Grafički prikaz Krakatoe iz ranog 19. vijeka

Krakatoa je nekada bilo malo ostrvo kod Indonezije. Bilo je vulkanskog porijekla. Ostrvo je uništeno erupcijom vulkana 1883. godine. To je jedna od najpoznatijih eksplozija svih vremena. Od ostrva je preostalo samo Rakatu.

Uništenje ostrva[uredi | uredi izvor]

Tutnjava se počela širiti s Krakatoe u maju 1883. Nekoliko mjeseci kasnije tutnjava je postala još glasnija. Brodovi koji su ovuda prolazili izvještavali su o eksplozijama koje su bile toliko glasne da su im pucali bubnjići. Sundski prolaz, prometnu brodsku prugu između ostrva Jave i Sumatre, počela je ispunjavati plutajuća pjenušava lava - plovučac.

Gust oblak dima proširio se nebom i zamračio cijelo područje na nekoliko dana. Brodovi su bili zatrpani, a mornari su morali u mraku lopatama skidati vruće blato i pepeo udišući zagušujući, sumporni vazduh. More se uzdizalo u talasima neobična oblika, a na obalama Jave i Sumatre cunami su se prelijevali preko obalnih naselja.

Eksplozija[uredi | uredi izvor]

Neposredno poslije 10 sati 27. augusta 1883. Krakatoa je raznijela jedna od najvećih eksplozija ikad zabilježenih. Zvuk eksplozije čuo se u Australiji, na udaljenosti od 3.500 km. Ostrvo se urušilo samo u sebe i pretvorio u prašinu. U vazduh je odletilo oko 19 prostornih kilometara vulkanskog materijala. Oblak prašine digao se 80 km uvis, a potom je godinama kružio oko Zemlje, prouzročivši smanjenje ljetnih temperatura i spektakularne zalaske sunca širom svijeta.

Poginulo je više od 36.000 ljudi. Erupcija sama po sebi nije bila toliko smrtonosna, već su veliki valovi, cunamiji, koji su bili i viši od 40 metara kad se vulkan urušio, uništili 163 sela uz obale Jave i Sumatre.

Ostrvo Krakatoa nastalo je vulkanskom aktivnošću, ali je bio pasivano sve do erupcije 1680. godine. Jača erupcija od one 1883. godine zabilježena je samo kad je eksplodirala Tambora, na indonezijskom ostrvu Sumbawi. Ta erupcija 1815. godine izbacila je pet puta više vulkanskog materijala nego erupcija Krakatoe. Ali, Krakatoa je privukla više pažnje.

Brzo širenje vijesti[uredi | uredi izvor]

Erupcija se desila u vrijeme masovnih komunikacija, pa su se vijesti o njoj proširile po svijetu putem telegrafa i telegrama za samo nekoliko sati. Informacije o eksploziji brižljivo su sakupljali naučnici i one su postale velik poticaj za proučavanje uzroka i ponašanja vulkana, a ono je pak dovelo do savremene teorije o tektonskim pločama ili razmicanju kontinenata.

Ovo se područje nalazi na mjestu spajanja dviju tektonskih ploča. Što se Indoaustralska ploča više povlači pod Evroazijsku, izaziva velike sile koje potresaju tlo duž toga spoja i povremeno eksplozivno eruptiraju iz brojnih vulkana.

Anak Krakatau[uredi | uredi izvor]

Indoaustralska ploča i dalje se kreće nekoliko centimetara svake godine. Na mjestu nekagašnje Krakatoe narastao je novi vulkan. Kad je Krakatoa eruptirala, urušila se ispod površine mora i stvorila podvodnu kalderu, odnosno veliki vulkanski krater, širok 6,4 km. Godine 1927. oblak dima uzdigao se iz vode iznad kaldere, najavljujući nastajanje novog ostrva. Do 1928. Ostrvo Anak Krakatau (Krakatoino dijete) probio se na površinu. Tokom pedeset godina pepeo i plovučac postupno su se gomilali i danas je novo ostrvo visoko 181 metar. Anak Krakatau uglavnom samo šišti i izbacuje paru i sumporni dim u čist, tropski vazduh. Naučnici vjeruju da je stari vulkan najveći dio svoje magme izbacio 1883. i da Anak Krakatau nikad neće imati istu snagu. Ali to se ne može predviditi.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: