Ljubičica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Ljubičica
Viola elegantula
Violet.JPG
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Malpighiales
Porodica Violaceae
Rod Viola

Popis vrsta:

  • Viola elegantula – elegantna ljubičica
  • Viola arvensis – poljska maćuhica
  • Viola banksii – (australska) prirodna ljubičica
  • Viola biflora – žuta šumska ljubica ili dvocvjetna ljubičica
  • Viola canina – divlja vrijes ljubičica
  • Viola cheiranthifolia – ljubičica vulkana Teid
  • Viola hederacea - (australska) prirodna ljubičica
  • Viola hirta – dlakava ljubičica
  • Viola odorata – mirisna ljubičica
  • Viola pedunculata – žuta maćuhica
  • Viola pubescens – paperjasta žuta ljubičica
  • Viola riviniana – obična divlja ljubičica
  • Viola rostrata – dugotrajna ljubičica
  • Viola sororia – obična ljubičasta ili šumska ljubičica
  • Viola tricolor – divlja trobojna maćuhica
  • i druge

Ljubičica ili ljubica je cvjetnica roda Viola iz porodice Violaceae, uključujući 478 priznatih vrsta] raširenih širom svijeta. Većina ih je nađena na Sjevernoj hemisferi, ali postoje i predstavnici violâ (ljubicâ, maćuhicâ) nađeni u odatle veoma udaljenim područjima, kao što su Havaji, Australazija i lanac Anda, duž Južne Amerike.

Najviše vrsta ljubičica su višegodišnje, a neke jednogodišnje, izuzev nekolicine čiji je habitus u vidu malih grmova. Neke vrste se uzgajaju se u hortikulturi, kao ukrasni cvjetovi na obodima vrtova ili nihovim kamenitim površinama. Posebno intezivno se uzgajaju na proljeće na ukrasnim površinama i u sezonio jesen-zima, u saksijama. Baštovanski termini za ljubičicu su viola i violetta, kao i općenito u holtikulturi za upadljive hibridne biljke malih cvjetova srednje veličine, različitih boja i njihovih kombinacija.

Opis[uredi | uredi izvor]

Sve vrste ljubičica obično imaju srcolike, nareckane listove, a nekoliko vrsta listove poput palme ili nekog drugog oblika. Veliki broj vrsta su komponente zatravljenih površina, što odgovara njihovom habitusu. Naime, imaju veoma kratku ili uopće nemaju stabljiku, tj. nemaju uočljivu diferencijaciju stabljike i listova. U tom slučaju, prilikom cvjetanja, cvijet se samo se uzdigne iz tla. Ostale vrste imaju kratke stabljike na kojima se istovremeno odvija i cvjetanje i listanje. Vrste s kratkom ili bez stabljike daju bazne rozete. Jednostavni listovi su naizmjenično raspoređeni, skupa sa sporednim listićima.

Cvjetovi kod većine su dvostrano (bilateralno) simetrični. Krunicu čini pet latica, od kojih su četiri jednake i sa strane, a jedna široka je usmjerena prema dolje. Oblik i položaj latica se razlikuju od vrste do vrste. Na primjer, neke imaju "podupirač" na kraju svake latice ili samo na široj.

Cvjetovi su pojedinačni i na vrhu su dugačke stabljike sa parom brakteola. U krunici cvijeta imaju 5 čašičnih listića koji, nakon cvjetanja, ojačaju ili se povećavaju. Sadrže po 5 slobodnih prašnika s kratkim filamentima koje plodnica pritišče, a samo dva manja prašnika imaju podupirače za nektar, a nalaze se na najnižim laticama. Prašnici su glavičasti, suženi, a često i u obliku kljuna. Plodnica tučka sadrži jajne stanice s tri posteljice.

Nakon cvjetanja, stvaraju se slatke kapsule koje prsnu, otvarajući se na tri strane.[1] Ljubičice obično cvjetaju u proljeće i privlače mnoge insekte. Mnoge vrste također u ljeto i jesen razvijaju samooplodne cvjetove koji ne otvaraju latice ili ih uopće nemaju.[2] Sjemenke su orašćići sa snažnim embrionima, ravnim kotiledonima i mekanim, a mesnatim masnim endospermom.[3] Sjemena često šire mravi.

Boje cvjetova u rodu Viola variraju, od ljubičaste, kao što i njihovo ime kaže, pa do raznih tonova i nijansi plave, žute, bijele i krem. Kod mnogik kultivara i hibrida boje su promijenjene, tako da imaju cvjetovove u bojama cijelogh spektra. Takve obilno cvjetaju u sezoni proljeće-ljeto.

Neke ljubičice imaju prepoznatljiv i neuporedivo prijatan miris, koji draži mirisne receptore nosa, što sprečava prijem bilo kojih novopridošlih mirisa dok se nervi ne oporave.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cullen J. (2001): Handbook of North European garden plants with keys to families and genera. : Cambridge University Press, Cambridge.
  2. ^ Walters D. R., Keil D. J. (1996): Vascular plant taxonomy. Dubuque, Iowa: Kendall/Hunt Pub. Co.
  3. ^ Cronquist A. (1981): An integrated system of classification of flowering plants. : Columbia University Press, New York

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]