Lubin (riba)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lubin
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
PotkoljenoVertebrata
InfrakoljenoGnathostomata
NatklasaOsteichthyes
RazredActinopterygii
RedPercomorphi (Perciformes)
PorodicaMoronidae
RodDicentrarchus
VrstaD. labrax
Dvojno ime
Dicentrarchus labrax
Line, 1758.

Lubin (latinski: Dicentrarchus labrax), pripada obitelji lubina (Moronidae). Uz istočnu obalu Jadrana dobio je tridesetak sličnih i različitih imena. Najrasprostranjeniji naziv je lubin, riječ latinskog porijekla koja vuče korijen iz riječi lupus, što znači vuk. Od češćih imena pojavljuju se agač, brancin, dut, luben, smudut, morski grgeč i dr.

Naraste do 1 metar dužine, i dostigne težinu od 14 kg. Po svom izgledu lubin odaje da je grabežljivac. Čvrste je građe, robustan, ali istovremeno izdužene i elegantne linije tijela. Pliva vrlo brzo. Glava mu je srednje veličine, s nerazmjerno velikim ustima na kojima je donja usna blago isturena. Lubin nema velike zube, ali su brojni i jako oštri. Na škržnom poklopcu ima nekoliko jakih bodlji. Tijelo lubina pokriveno je malim ljuskama, svijetle je olovnosive boje što postrance prelazi u sivosrebrnastu, a dolje u srebrnastobijelu. Iznad škržnog poklopca na tijelu ima crnkastu mrlju. Mladi, a iznimno i odrasli, su gore i postrance crno istačkani.

Nalazimo ga duž čitave jadranske obale i to na svakoj vrsti dna, u mutnom, bočatom i bistrom, slanom moru. Najčešće ga pronalazimo oko ušća rijeka i uvala gdje se osjeća prisustvo slatke vode iz podmorskih izvora. Boravi u blizini obale, pretežno na malim dubinama od 2 do 5 metara, iako zna zaći i do 80 metara u dubinu. Zalazi i duboko u riječne tokove. Vrlo je grabežljiv, radoznao i proždrljiv. Hrani se svim i svačim i nije nimalo izbirljiv. Po prirodi je mesožder i najrađe jede kozice, mlade ciple, jeguljice, gavune i olige. Ali ako je nestašica uobičajene mu hrane, lubin će posegnuti i za algama. Isto tako je poznat kao vrlo lukava i oprezna riba. Živi u malim skupinama ili pojedinačno. U vrijeme mriješćenja sakuplja se u jata. Mrijesti se krajem jeseni i u prvoj polovini zime.

Najpoznatija lovišta su izvan zapadne Istre, Novigradsko more, vode oko sjevernojadranskih ostrva (Silba, Olib i Pag), Šibenski zaljev s Prokljanom, okolina Splita te ušće Neretve. Meso mu je odličnog okusa i vrlo je traženo.

Osim u Jadranskom moru, naselja lubina nalaze se uz čitavu obalu Mediterana do istočnih obala Atlantika i sve do obala Sjevernog i Baltičkog mora. Posebno je čest uz obale Engleske i Irske.