Lubin (riba)
| Lubin | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Potkoljeno | Vertebrata |
| Infrakoljeno | Gnathostomata |
| Natklasa | Osteichthyes |
| Razred | Actinopterygii |
| Red | Percomorphi (Perciformes) |
| Porodica | Moronidae |
| Rod | Dicentrarchus |
| Vrsta | D. labrax |
| Dvojno ime | |
| Dicentrarchus labrax Line, 1758. | |
Lubin (latinski: Dicentrarchus labrax) je vrsta ribe koja pripada obitelji lubina (Moronidae).[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Obitava uz istočnu obalu Jadrana i poznat je pod tridesetak sličnih i različitih imena. Najrasprostranjeniji naziv je lubin, riječ latinskog porijekla koja vuče korijen iz riječi lupus, što znači vuk. Od češćih imena pojavljuju se agač, brancin, dut, luben, smudut, morski grgeč i dr.
Naraste do 1 metar dužine, i dostigne težinu od 14 kg. Po svom izgledu lubin odaje da je grabežljivac. Čvrste je građe, robustan, ali istovremeno izdužene i elegantne linije tijela. Pliva vrlo brzo. Glava mu je srednje veličine, s nerazmjerno velikim ustima na kojima je donja usna blago isturena. Lubin nema velike zube, ali su brojni i jako oštri. Na škržnom poklopcu ima nekoliko jakih bodlji. Tijelo lubina pokriveno je malim ljuskama, svijetle je olovnosive boje što postrance prelazi u sivosrebrnastu, a dolje u srebrnastobijelu. Iznad škržnog poklopca na tijelu ima crnkastu mrlju. Mladi, a iznimno i odrasli, su gore i postrance crno istačkani.
Obitavalište[uredi | uredi izvor]
Nalazimo ga duž čitave jadranske obale i to na svakoj vrsti dna, u mutnom, bočatom i bistrom, slanom moru. Najčešće ga pronalazimo oko ušća rijeka i uvala gdje se osjeća prisustvo slatke vode iz podmorskih izvora. Boravi u blizini obale, pretežno na malim dubinama od 2 do 5 m, iako zna zaći i do 80 m u dubinu. Zalazi i duboko u riječne tokove. Vrlo je grabežljiv, radoznao i proždrljiv. Osim u Jadranskom moru, naselja lubina nalaze se uz čitavu obalu Mediterana do istočnih obala Atlantika i sve do obala Sjevernog i Baltičkog mora. Posebno je čest uz obale Engleske i Irske.[2]
Prehrana[uredi | uredi izvor]
Hrani se svim i svačim i nije nimalo izbirljiv. Po prirodi je mesožder i najrađe jede kozice, mlade ciple, jeguljice, gavune i olige. Ali ako je nestašica uobičajene mu hrane, lubin će posegnuti i za algama. Isto tako je poznat kao vrlo lukava i oprezna riba. Živi u malim skupinama ili pojedinačno.
Mrjest, lovišta[uredi | uredi izvor]
U vrijeme mriješćenja sakuplja se u jata. Mrijesti se krajem jeseni i u prvoj polovini zime.
Najpoznatija lovišta su izvan zapadne Istre, Novigradsko more, vode oko sjevernojadranskih ostrva (Silba, Olib i Pag), Šibenski zaljev s Prokljanom, okolina Splita te ušće Neretve. Meso mu je odličnog okusa i vrlo je traženo.
Uzgoj[uredi | uredi izvor]
Danas se lubin uzgaja u ribogojilištima.
Lov[uredi | uredi izvor]
Najbolje je loviti zimi kada je more zamućeno od kiša ili nakon jakog južnog vjetra. Lovi se noću, a najbolje vrijeme je prije večeri i rano ujutro. Malo valovito more preduvjet je za dobar ribolov gotovo svih vrsta riba, a posebno lubenice.
Kao mamac koriste se komadići sardine, inćuna, morskog crva Eunice, žive šparke, škampa, klena ili bilo koje manje ribe. Bez obzira na proždrljivost, veoma je plašljiv i oprezan, pa lovi na čekanju. Debljina najlona 0,25 - 0,30, kuke.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Lubin (riba) |