Međunarodna organizacija za standardizaciju

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
ISO se koristi kao kratica u mnogim ISO standardima. Za druge upotrebe, pogledajte ISO (čvor).
Logo Internacionalne organizacije za standardizaciju

Internacionalna organizacija za standardizaciju (ISO) je međunarodna institucija za standarde, koju čine predstavnici zavoda za standardizaciju iz različitih zemalja. Od osnivanja 23. februara 1947. godine, organizacija izdaje globalne industrijske i komercijalne standarde, tzv. ISO standarde.

Iako je ISO po statutu definiran kao nevladina organizacija (NVO), njena snaga da uspostavlja standarde koji često, kroz sporazume ili nacionalne standarde, postaju zakoni, čini je moćnijom od većine NVO-a. U praksi, ISO djeluje kao konzorcij sa jakim vezama u vladama. Učesnici su nekoliko velikih korporacija, te predstavnici zavoda za standardizaciju svake zemlje članice. ISO je danas sastavljen od 158 zemalja članica.

ISO usko sarađuje sa Internacionalnom komisija za elektrotehniku (IEC), koja je odgovorna za standardizaciju električne opreme.


Naziv[uredi | uredi izvor]

Organizacija se obično naziva jednostavno "ISO". Uobičajena je pogreška smatrati da je ISO skraćenica za naziv "Internacionalna organizacija za standardizaciju" ili slično. Riječ ISO dolazi of grčke riječi ίσος (isos), koja znači "jednak". Na engleskom jeziku dugogodišnji naziv organizacije je "International Organization for Standardization", dok je na francuskom jeziku naziv "Organisation internationale de normalisation". Početna slova ova dva naziva bi rezultirali u dvije različite skraćenice na dva zvanična jezika ISOa, engleskom (IOS) i francuskom (OIN), te su osnivači odabrali "ISO" kao univerzalni akronim.[1]

Standardi i tehnički izvještaji[uredi | uredi izvor]

ISO standardi su numerisani i format im je sljedeći: "ISO[/IEC] [IS] nnnnn[:yyyy]: "Naziv"; "nnnnn" predstavlja broj standarda, "yyyy" godinu objavljivanja, a Naziv" opisuje predmet. IEC će biti navedeno samo u slučaju da je standard rezultat rada JTC1 (Joint Technical Committee 1 - Združene tehničke komisije 1). Datum i IS se neće navoditi na nepotpunim i neobjavljenim standardima, a (u određenim okolnostima) može se izostaviti i naziv objavljenog rada.

Osim standarda, ISO također priprema i Tehničke izvještaje za dokumente koji ne mogu ili ne bi trebali postati Internacionalni standardi, kao što su reference, objašnjenja, isl. Konvencije imenovanja ovih izvještaja su identične onima za standarde, osim što se umjesto IS koristi TR u imenu standarda. Primjeri:

  • ISO/IEC TR 17799:2000 Kodeks dobre prakse za Upravljanje informacijskom sigurnošću
  • ISO TR 15443-1/3 Informacione tehnologije - Tehnike sigurnosti - Okvir za obezbjeđenje IT sigurnosti dio 1 - 3

ISO će u rijetkim prilikama izdavati Tehničke korigendume. Ovo su amandmani na postojeće standarde sa manjim greškama, poboljšanja korištenja ili proširenje načina korištenja standarda. Korigendumi se izdaju u očekivanju da će standardi na koji se odnose biti ažurirani ili povučeni iz upotrebe prilikom naredne evaluacije.


ISO dokumenti[uredi | uredi izvor]

ISO dokumenti su zaštićeni, i obično je potrebno platiti za većinu standarda. Međutim, ISO ne naplaćuje glavninu nacrta dokumenata u elektronskom formatu. Iako korisni, nacrti se moraju pažljivo upotrebljavati jer postoji velika vjerovatnoća da će se dokument uveliko promijeniti prije nego postane standard. Neki ISO standardi su besplatni, kao na primjer Besplatni raspoloživi standardi i Besplatni standardi 2.

Članovi[uredi | uredi izvor]

Mapa zavoda za standardizaciju, koji su članovi ISO-a
Legenda:
     članovi      suradnici      naručioci standarda      ostala mjesta sa ISO 3166-1 kodom, koji nisu članovi ISO-a

Postoje tri kategorije članstva u ISOu. Tijela članovi su nacionalna tijela koja se smatraju najreprezentativnijim tijelima za standarde u svakoj zemlji članici. Ovo su jedini članovi ISOa koji imaju pravo glasa. Zemlje koje nemaju vlastite organizacije za standarde spadaju u kategoriju dopisnih članova. U ovoj kategoriji članovi se obavještavaju o radu ISOa, ali nemaju pravo učestvovanja u radu na standardizaciji. I na kraju postoje članovi pretplatnici za zemlje sa manjim ekonomijama. Ovi članovi plaćaju umanjene članarine, ali i dalje mogu pratiti razvoje novih standarda.


Problemi tokom 1990tih[uredi | uredi izvor]

Tokom 1990ih ISO se smatrao sporim, birokratskim, pretrpanim i bezosjećajanim prema kritikama i prodavača i njihovih klijenata. Jedan problematičan projekat bio je projekat velikih razmjera pod nazivom Otvoreni sistem međukonekcija. Cilj mu je bio razvijanje ujedinjene kompjuterske mreže, ali je ugašen 1996. zbog brojnih problema između prodavača. Pažnja je tada okrenuta prema otvorenoj volonterskoj neprofitnoj organizaciji Internet Engineering Task Force (IETF), koja je postavila standarde neophodne za rad Interneta. Kada se ispostavilo da je IETF spor, proizvođači su počeli finansirati brže mreže poput W3C, još jedne otvorene neprofitne organizacije koju je predstavljao osnivač World Wide Weba Tim Berners-Lee. Od tada se skraćuje vremenski period potreban za uspostavljanje novih standarda.

ISO međunarodni standardi nisu ni na koji način obavezujući ni za vladu niti za industriju. Ovo znači da su moguće situacije da određeni standardi dođu u konflikt sa socijalnim, kulturnim ili pravnim zahtjevima i očekivanjima. Ovo odražava činjenicu da se državni i međudržavni stručnjaci koji su odgovorni za postavljanje ovih standarda ne moraju slagati oko svih prijedloga za nove standarde. Same države i njihova tijela za postavljanje standarda imaju završnu riječ.

Nazivi proizvoda po ISO standardima[uredi | uredi izvor]

Still, the fact that many of the ISO-created standards are ubiquitous has led, on occasion, to common usage of "ISO" to describe the actual product that conforms to a standard. Some examples of this are:

  • CD images end in the file extension "ISO" to signify that they are using the ISO 9660 standard filesystem as opposed to another file system - hence CD images are commonly referred to as "ISOs". Virtually all computers with CD-ROM drives can read CDs that use this standard. Some DVD-ROMs also use ISO 9660 filesystems.
  • Photographic film's sensitivity to light, its "film speed," is described by ISO 5800:1987. Hence, the film's speed is often referred to as its "ISO number."

Zajednički ISO/IEC tehnički komitet 1[uredi | uredi izvor]

To deal with the consequences of substantial overlap in areas of standardization and work related to information technology, ISO and IEC formed a Joint Technical Committee known as the ISO/IEC JTC1. It was the first such committee, and to date remains the only one. Its official mandate is:

Develop, maintain, promote and facilitate IT standards required by global markets meeting business and user requirements concerning:

  • design and development of IT systems and tools,
  • performance and quality of IT products and systems
  • security of IT systems and information
  • portability of application programs
  • interoperability of IT products and systems
  • unified tools and environments
  • harmonized IT vocabulary
  • user friendly and ergonomically designed user interfaces

Trenutno postoji 18 podkomiteta:

  • SC 02 - Setovi kodiranih oznaka
  • SC 06 - Telekomunikacija i razmjena infomracija među sistemima
  • SC 07 - Sistemski i softverski inžinjering
  • SC 17 - Kartice i lične identifikacije
  • SC 22 - Programming Languages, their Environments and Systems Software Interfaces
  • SC 23 - Removable Digital Storage Media Utilizing Optical and/or Magnetic Recording * Technology for Digital
  • SC 24 - Computer Graphics and Image Processing
  • SC 25 - Interconnection of Information Technology Equipment
  • SC 27 - IT Security Techniques
  • SC 28 - Office Equipment
  • SC 29 - Coding of Audio, Picture, and Multimedia and Hypermedia Information
  • SC 31 - Automatic Identification and Data Capture Techniques
  • SC 32 - Data Management and Interchange
  • SC 34 - Document Description and Processing Languages
  • SC 35 - User Interfaces
  • SC 36 - Information Technology for Learning, Education, and Training
  • SC 37 - Biometrics

Membership in ISO/IEC 17799 JTC is restricted in much the same way as membership in either of the two parent organizations. A member can be either participating (p) or observing (O) and the difference is mainly the ability to vote on proposed standards and other product. There is no requirement for any member body to maintain either (or any) status on all of the sub-committees. Although rare, sub-committees can be created to deal with new situations (SC 37 was approved only in the last year) or disbanded if the area of work is no longer relevant.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]