Međunarodni dan pismenosti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Međunarodni dan pismenosti
Praznik u svim državama članicama UN-a
Vrsta Međunarodni praznik
Značenje Isticanje važnosti pismenosti
Datum 8. septembar
Trajanje 1 dan

UNESCO je 17. novembra 1965. proglasio 8. septembar Međunarodnim danom pismenosti. Ovaj praznik prvi put je obilježen 1966. Njegov cilj je da se istakne važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva. Svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje odraslih na globalnom nivou. Proslave se održavaju širom svijeta.[1]

Oko 775 miliona odraslih ljudi ima problem s nedostatkom minimalne pismenosti; 1 od 5 odraslih još uvijek je nepismen, a 2 trećine od tog broja čine žene[2]; 60,7 miliona djece ne pohađa školu, a još mnogo njih pohađa je neredovno ili prekine školovanje.[3]

Prema UNESCO-ovom "Izvještaju o globalnom monitoringu obrazovanja za sve"[4], Južna i Jugozapadna Azija imaju najnižu stopu pismenosti za odrasle (58,6%), a prate ih subsaharska Afrika (59,7%) i arapske države (62,7%). Države s najnižom stopom pismenosti u svijetu jesu Burkina Faso (12,8%), Niger (14,4%) i Mali (19%). Ovaj izvještaj pokazuje jasnu povezanost između nepismenosti i izuzetno siromašnih država te između nepismenosti i predrasuda o ženama.

Proslave ovog praznika uključuju specifične teme, u skladu s ciljevima Obrazovanja za sve i drugih UN-ovih programa, kao što je UN-ova decenija pismenosti. Tema proslave za 2007. i 2008. bila je "Pismenost i zdravlje", s nagradama koje su dodijeljene organizacijama koje prednjače u oblasti zdravstvenog obrazovanja.[5] Na ovome je bio i tematski naglasak UN-ove decenije pismenosti za 2007. i 2008.[6] Pojedinačno, Međunarodni dan pismenosti 2008. imao je snažan naglasak na "Pismenost i epidemije", s fokusom na zarazne bolesti, kao što su sida, tuberkuloza i malarija, koje spadaju među glavne rizike za javno zdravlje. Za 2009. i 2010. naglasak je stavljen na "Pismenost i (društveno) osnaživanje"[7], s posebnim osvrtom na jednakost rodova i društveno osnaživanje žena. Tema za proslavu 2011. i 2012. bila je "Pismenost i mir".[8]

Kako bi se podigla svijest javnosti o izvanrednoj vrijednosti pisane riječi i potrebi da se promovira pismeno društvo, sljedeći pisci podržavaju UNESCO preko inicijative Pisci za pismenost[9]: Margaret Atwood, Paul Auster, Philippe Claudel, Paulo Coelho, Philippe Delerm, Fatou Diome, Chahdortt Djavann, Nadine Gordimer, Amitav Ghosh, Marc Levy, Alberto Manguel, Anna Moi, Scott Momaday, Toni Morrison, Erik Orsenna, Gisèle Pineau, El Tayeb Salih, Francisco Jose Sionil, Wole Soyinka, Amy Tan, Miklós Vámos, Abdourahman Waberi, Wei Wei, Banana Yoshimoto. Osim toga što ovi pisci doprinose podizanju svijesti o problemu nepismenosti, postoje i razne kompanije i humanitarne organizacije koje podržavaju borbu protiv nepismenosti, među koje spadaju Centar za istraživanje globalnog razvoja, Montblanc, Nacionalni institut za pismenost i Rotary International.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]