Paulo Coelho

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Paulo Coelho
Brazilski pisac
Rođenje (1947-08-24) 24. august 1947 (76 godina)
Rio de Janeiro, Brazil

Paulo Coelho (24. august 1947. - ) je brazilski pisac savremenog doba.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 24. augusta 1947. u Rio de Janeirou u Brazilu. Pohađao je u vjersku školu Isusovaca.[1] Kao tinejdžer rekao je majci da želi postati pisac na što mu je ona odgovorila "Otac ti je inžinjer, logičan i razuman čovjek s definisanim pogledom na svijet. Da li znaš šta uopće znači biti pisac?" Tražeći odgovor na ovo pitanje zaključio je da "pisac uvijek nosi naočale i nikad ne češlja kosu", a da mu je "dužnost i obaveza biti neshvaćen od svoje generacije". Kada mu je bilo 17, roditelji su ga zbog introverznog ponašanja i suprostavljanja tradicionalnom načinu života poslali u umobolnicu. Pustili su ga kada mu je bilo 20 godina, a u međuvremenu je bježao tri puta. Poslije je rekao "Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali šta da rade... Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili".

Po želji roditelja, upisao se na fakultet prava i odustao od toga da postane pisac. Nakon godine dana napustio je fakultet i počeo putovati po južnoj Americi, sjevernoj Africi, Meksiku, i Evropi. Živio je kao hipik i uživao drogu. Po povratku u Brazil pisao je pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee, i Raul Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhapšen i mučen.

Iako je uspio zaraditi i proslaviti se pisanjem pjesama, 1986. se odlučio potpuno posvetiti pisanju romana. Preokret je nastao tokom učešća u obrednoj šetnji Put za Santijago (Road of Santiago de Compostela) u Španiji, što je i opisao u svom djelu Hodočašće.[1]

1982 objavio je prvu knjigu Arquivos do Inferno (Arhive iz pakla), međutim knjiga nije imala zapažen uspjeh. Svoju narednu knjigu, O Manual Prático do Vampirismo, 1985. (Praktični priručnik Vampirizma) je pokušao povući iz prodaje i okarakterisao kao "loše kvalitetnu". 1986, po povratku sa sa Puta za Santijago napisao je O Diário de um Mago (Hodočašće). Naredne godine mala štamparija izdaje Alhemičara u 900 primjeraka, koji postaje popularan tek nakon objave Bride (1990). "Alhemičar" je prodan u preko 65 miliona primjeraka i postao jedan od najprodavanijih knjiga u historiji, preveden je na 67 jezika i upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao knjiga živog autora koja je prevedena na najveći broj jezika.

Nakon toga, piše knjigu svake druge godine. Rekao je da svaku novu knjigu počinje tek kada nađe bijelo pero u januaru neparne godine. To je vezano za njegovu prekretnicu da postane pisac. Dok je odgađao trajni prelazak na pisanje po povratku sa Puta za Santijago, rekao je "ukoliko danas nađem bijelo pero to je znak koji mi Bog šalje da počnem pisati novu knjigu." Pero je našao na prozoru prodavnice i počeo pisati taj dan.

Književni opus[uredi | uredi izvor]

Do sada je Coelho izdao 26 knjiga.[1] Od toga su dvije autobiografske, Hodočašće i As Valkírias, a ostale su samo bazirane na ličnom iskustvu. Neke su predstavljene kao skup eseja, novisnkih članaka ili predavanja. Prodao je preko 100 miliona knjiga u preko 150 zemalja svijeta, a njegova djela su prevedena na 59 jezika[1].

Godina izdanja Originalni naziv Naziv prijevoda
1982. Arquivos do Inferno -Arhivi iz pakla
1986. O Manual Prático do Vampirismo -Praktični priručnik Vampirizma
1987. O Diário de um Mago Hodočašće
1988. O Alquimista Alhemičar
1990. Brida Brida
1991. O Dom Supremo -
1992. As Valkírias -
1994. Maktub -Sve je napisano istom rukom.
Na margem do rio Piedra eu sentei e chorei Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala
1996. O Monte Cinco Peta gora
1997. Manual do guerreiro da luz Priručnik za ratnika svjetlosti
1998. Veronika decide morrer Veronika je odlučila umrijeti
2000. O Demônio e a srta Prym Đavo i gospođica Prim
2001. Histórias para pais, filhos e netos Priče za roditelje, djecu i unučad
2003. Onze Minutos Jedanaest minuta
2004. O Gênio e as Rosas Genie i ruže
2005. O Zahir Zahir
2006. Ser como um rio que flui -
A bruxa de Portobello Vještica iz Portobella

Društveni status[uredi | uredi izvor]

  • Iako je odgojen kao Katolik i ide u crkvu, iskazao je svoje neslaganje s Papom u nekoliko političkih i društvenih pitanja.
  • 1996 je osnovao Paulo Coelho Intstitut koji pruža pomoć djeci i starijim osoba sa finansijskim problemima.
  • Član je upravnog odbora Shimon Peres centra za mir
  • Posebni savjetik UNESCOa za "međunarodni dijalog i duhovno približavanje"
  • Član upravnog odbora Schwab fondacije za društveno poduzetništvo
  • Član brazilske akademije pisama
  • Član INI Međunarodnog savjetodaštva - HARVARD INTERNATIONAL NEGOTIATION INITIATIVE
  • Član upravnog odbora Doha centra za slobodu medija
  • Član savjetnik upravnog odobra Maybach fondacije

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Biografija na stranicibiography.com pristupljeno:30. 7.2014 (en)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]