Paulo Coelho
Paulo Coelho | |
---|---|
Rođenje | Rio de Janeiro, Brazil | 24. august 1947
Paulo Coelho (24. august 1947. - ) je brazilski pisac savremenog doba.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 24. augusta 1947. u Rio de Janeirou u Brazilu. Pohađao je u vjersku školu Isusovaca.[1] Kao tinejdžer rekao je majci da želi postati pisac na što mu je ona odgovorila "Otac ti je inžinjer, logičan i razuman čovjek s definisanim pogledom na svijet. Da li znaš šta uopće znači biti pisac?" Tražeći odgovor na ovo pitanje zaključio je da "pisac uvijek nosi naočale i nikad ne češlja kosu", a da mu je "dužnost i obaveza biti neshvaćen od svoje generacije". Kada mu je bilo 17, roditelji su ga zbog introverznog ponašanja i suprostavljanja tradicionalnom načinu života poslali u umobolnicu. Pustili su ga kada mu je bilo 20 godina, a u međuvremenu je bježao tri puta. Poslije je rekao "Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali šta da rade... Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili".
Po želji roditelja, upisao se na fakultet prava i odustao od toga da postane pisac. Nakon godine dana napustio je fakultet i počeo putovati po južnoj Americi, sjevernoj Africi, Meksiku, i Evropi. Živio je kao hipik i uživao drogu. Po povratku u Brazil pisao je pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee, i Raul Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhapšen i mučen.
Iako je uspio zaraditi i proslaviti se pisanjem pjesama, 1986. se odlučio potpuno posvetiti pisanju romana. Preokret je nastao tokom učešća u obrednoj šetnji Put za Santijago (Road of Santiago de Compostela) u Španiji, što je i opisao u svom djelu Hodočašće.[1]
1982 objavio je prvu knjigu Arquivos do Inferno (Arhive iz pakla), međutim knjiga nije imala zapažen uspjeh. Svoju narednu knjigu, O Manual Prático do Vampirismo, 1985. (Praktični priručnik Vampirizma) je pokušao povući iz prodaje i okarakterisao kao "loše kvalitetnu". 1986, po povratku sa sa Puta za Santijago napisao je O Diário de um Mago (Hodočašće). Naredne godine mala štamparija izdaje Alhemičara u 900 primjeraka, koji postaje popularan tek nakon objave Bride (1990). "Alhemičar" je prodan u preko 65 miliona primjeraka i postao jedan od najprodavanijih knjiga u historiji, preveden je na 67 jezika i upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao knjiga živog autora koja je prevedena na najveći broj jezika.
Nakon toga, piše knjigu svake druge godine. Rekao je da svaku novu knjigu počinje tek kada nađe bijelo pero u januaru neparne godine. To je vezano za njegovu prekretnicu da postane pisac. Dok je odgađao trajni prelazak na pisanje po povratku sa Puta za Santijago, rekao je "ukoliko danas nađem bijelo pero to je znak koji mi Bog šalje da počnem pisati novu knjigu." Pero je našao na prozoru prodavnice i počeo pisati taj dan.
Književni opus
[uredi | uredi izvor]Do sada je Coelho izdao 26 knjiga.[1] Od toga su dvije autobiografske, Hodočašće i As Valkírias, a ostale su samo bazirane na ličnom iskustvu. Neke su predstavljene kao skup eseja, novisnkih članaka ili predavanja. Prodao je preko 100 miliona knjiga u preko 150 zemalja svijeta, a njegova djela su prevedena na 59 jezika[1].
Godina izdanja | Originalni naziv | Naziv prijevoda |
1982. | Arquivos do Inferno | -Arhivi iz pakla |
1986. | O Manual Prático do Vampirismo | -Praktični priručnik Vampirizma |
1987. | O Diário de um Mago | Hodočašće |
1988. | O Alquimista | Alhemičar |
1990. | Brida | Brida |
1991. | O Dom Supremo | - |
1992. | As Valkírias | - |
1994. | Maktub | -Sve je napisano istom rukom. |
Na margem do rio Piedra eu sentei e chorei | Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala | |
1996. | O Monte Cinco | Peta gora |
1997. | Manual do guerreiro da luz | Priručnik za ratnika svjetlosti |
1998. | Veronika decide morrer | Veronika je odlučila umrijeti |
2000. | O Demônio e a srta Prym | Đavo i gospođica Prim |
2001. | Histórias para pais, filhos e netos | Priče za roditelje, djecu i unučad |
2003. | Onze Minutos | Jedanaest minuta |
2004. | O Gênio e as Rosas | Genie i ruže |
2005. | O Zahir | Zahir |
2006. | Ser como um rio que flui | - |
A bruxa de Portobello | Vještica iz Portobella |
Društveni status
[uredi | uredi izvor]- Iako je odgojen kao Katolik i ide u crkvu, iskazao je svoje neslaganje s Papom u nekoliko političkih i društvenih pitanja.
- 1996 je osnovao Paulo Coelho Intstitut koji pruža pomoć djeci i starijim osoba sa finansijskim problemima.
- Član je upravnog odbora Shimon Peres centra za mir
- Posebni savjetik UNESCOa za "međunarodni dijalog i duhovno približavanje"
- Član upravnog odbora Schwab fondacije za društveno poduzetništvo
- Član brazilske akademije pisama
- Član INI Međunarodnog savjetodaštva - HARVARD INTERNATIONAL NEGOTIATION INITIATIVE
- Član upravnog odbora Doha centra za slobodu medija
- Član savjetnik upravnog odbora Maybach fondacije
Reference
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Stranica Paulo Coelho Instituta - en Arhivirano 5. 1. 2020. na Wayback Machine
- Zvanična stranica Paula Coelha - en Arhivirano 5. 10. 2010. na Wayback Machine
- Paulov zvanični blog - en
- Priručnik za ratnika svjetlosti na engleskom; Warrior of the Light
- Pojavljivanje na Desert Island Discs, BBC-Radio 4, 3 Juli 2005. - en
- Članci na openDemocracy - en
- Video intervju iz 1998 - en
- Paulo Coelhov intervju sa The Himalayan Times, Nepal - en
- Coelho Paulo - en Arhivirano 6. 1. 2012. na Wayback Machine
- Paulo Coelho na Goodreads - en
- Paulo Coelho Fanclub Švicarska - ger