Novine

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Različita novinska izdanja

Novine su publikacija štampana na papiru koja izlazi periodično, svaki dan ili svake sedmice. Svrha im je prenošenje informacija i mišljenja o trenutnim događajima i vijestima. Novine se kupuju u trafici ili u prodavnicama. Moguće je dobiti novine i na kućna vrata, ako se na to pretplati.

Novine obično imaju dosta tema, najčešće uključuju političke događaje, biznis, crne hronike, poslovne vijesti, sport, umjetnost i nauku, te kolumne. Mnoge također donose i vremensku prognozu, stripove, horoskop, križaljku i druge vidove zabave. U novinama se koriste slike za ilustracije događaja i priče.

Većina novina su profitne, a svoje troškove plaćaju mješavinom prihoda od pretplate, prodaje u trafikama i prihoda od reklama. Same novinarske organizacije koje izdaju novine često se metonimijski nazivaju novinama. Novine se tradicionalno izdaju u štampanoj formi (obično na jeftinom papiru niske kvalitete koji se zove novinski papir). Međutim, danas se većina novina objavljuje i na web stranicama kao internetske novine, a neke su čak i potpuno napustile svoje štampane verzije.

Novine su se razvile u 17. vijeku kao informativni listovi za trgovce. Početkom 19. stoljeća, mnogi gradovi u Evropi, kao i Sjevernoj i Južnoj Americi, izdavali su novine. Neke novine sa visokom uređivačkom nezavisnošću, visokim kvalitetom novinarstva i velikim tiražom smatraju se novinama koje kreiraju javno mijenje. Uz popularnost Interneta, mnoge novine su sada digitalne, a njihove vijesti su predstavljene online, a ne u fizičkom formatu, pri čemu je sada došlo do pada prodaje papirnih primjeraka novina.

Kratki pregled[uredi | uredi izvor]

Novine se obično izdaju dnevno ili sedmično. Sedmičnik je također sedmični, ali ima format časopisa. Novine opšteg interesa obično objavljuju novinske članke i sadrže članke o nacionalnim i međunarodnim, kao i lokalnim vijestima. Vijesti uključuju političke događaje i ličnosti, biznis i finansije, kriminal, vremenske prilike i prirodne katastrofe; zdravstvo i medicinu, nauku, kompjutere i tehnologiju; sport i zabavu, društvo, hranu i kuhanje, odjeću i kućnu modu, te umjetnost.

Većina tradicionalnih listova ima uređivačku stranicu koja sadrži uvodnik koje je napisao urednik (ili uredništvo lista) i izražavaju mišljenje o javnom pitanju, članke mišljenja koje su napisali gostujući pisci (koji su obično u istom diijelu kao uvodnik), i kolumne koje izražavaju lična mišljenja kolumnista, najčešće nudeći analizu i sintezu kojom se pokušavaju pretočiti sirovi podaci vijesti u informaciju koja čitaocu govori „šta to sve znači“ i uvjerava ih da se slože s mišljenjem. Radovi također uključuju članke koji nemaju autorski potpis; ove članke pišu zaposleni pisci.

U novinama je objavljen veliki broj materijala. Osim navedenih vijesti, informacija i mišljenja, uključuju i vremensku prognozu; kritike i recenzije umjetnosti (uključujući književnost, film, televiziju, pozorište, likovnu umjetnost i arhitekturu) i lokalnih usluga kao što su restorani; osmrtnice, obavijesti o rođenju i najave diplomiranja; zabavne dijelove kao što su ukrštenice, horoskopi, karikature i stripovi; rubrike sa savjetima, hranu i druge rubrike; i radio i televizijske liste (programske šeme). Novine imaju sekcije sa klasifikovanim oglasima u kojima ljudi i preduzeća mogu kupiti male reklamne prostore za prodaju robe ili usluga; od 2013. godine, povećanje internet stranica za prodaju robe, kao što su Craigslist i EBay, dovelo je do znatno manje prodaje oglasa za novine na zapadu.

Većina novina su profitna i svoje troškove plaćaju mješavinom prihoda od pretplate, prodaje na trafici i prihoda od oglašavanja (druga preduzeća ili pojedinci plaćaju da postavljaju oglase na stranice, uključujući prikazne oglase, male oglase i njihove onlajn ekvivalente). Neke novine vodi ili barem finansira država; njihovo oslanjanje na prihode od oglašavanja i profitabilnost manje je važna za njihov opstanak. Urednička nezavisnost novina je stoga uvijek podložna nečijim interesima, bilo vlasnika, oglašivača ili vlade. Neke novine sa visokom uređivačkom neovisnošću, visokim kvalitetom novinarstva i velikim tiražom smatraju se objektivnim novinama.

Mnoge novine, osim što zapošljavaju novinare na vlastitim platnim spiskovima, također su pretplaćene na novinske agencije (poput informativnih usluga) (kao što su Associated Press, Reuters ili France-Presse), koje zapošljavaju novinare da pronađu, sakupe i izvještavaju vijesti, a zatim prodaju sadržaj raznim novinama. Ovo je način da se izbjegne dupliranje troškova izvještavanja iz cijelog svijeta. 2005. godine, bilo je otprilike 6.580 naslova dnevnih novina u svijetu u 395 miliona štampanih primjeraka dnevno (u SAD-u 1.450 naslova u 55 miliona primjeraka).[1] Globalna recesija kasnih 2000-ih – ranih 2010-ih, u kombinaciji sa brzim rastom besplatnih internetskih alternativa, pomogla je u padu oglašavanja i cirkulacije, jer su mnoge novine morale da smanje operacije kako bi podmirile gubitke.[2] Godišnji prihod širom svijeta približio se 100 milijardi dolara u 2005-7, a zatim je pao tokom svjetske finansijske krize. Prihodi su u 2016. pali na samo 53 milijarde dolara, što je naštetilo svim velikim izdavačima jer su njihovi napori da ostvare prihod na Internetu bili daleko ispod cilja.[3]

Pad prihoda od oglašavanja uticao je i na štampane i onlajn medije, kao i na sve druge medije; štampano oglašavanje je nekada bilo unosno, ali je uveliko opadalo, a cijene internetskog oglašavanja često su niže od onih njihovih prethodnika u štampanoj formi. Osim preoblikovanja oglašavanja, internet (posebno web) je također doveo u pitanje poslovne modele ere samo štampanih izdanja i izdavaštva općenito (dijeljenje informacija s drugima) i, preciznije, novinarstva (rad pronalaženja, sastavljanja i izveštavanje vijesti). Osim toga, porast agregatora vijesti, koji spajaju povezane članke iz mnogih online novina i drugih izvora, utiče na protok web prometa. Povećanje paywallinga internetskih novina moglo bi da se suprotstavi tim efektima. Najstarije novine koje još uvijek izlaze su Ordinari Post Tijdender, koje su osnovane u Štokholmu 1645. godine.

Definicije[uredi | uredi izvor]

Novine obično ispunjavaju četiri kriterija:[4][5]

  • Javna dostupnost: Njegov sadržaj je razumno dostupan javnosti, tradicionalno tako što se novine prodaju ili distribuiraju na trafikama, prodavnicama i bibliotekama, a od 1990-ih se stavljaju na raspolaganje putem interneta na web stranicama novina. Dok internetske novine imaju povećan pristup novinama od strane ljudi s pristupom Internetu, ljudi koji nemaju pristup internetu ili računaru (npr. beskućnici, siromašni ljudi i ljudi koji žive u udaljenim ili ruralnim područjima) možda neće moći pristupiti internetu, pa stoga neće moći čitati vijesti na mreži. Pismenost je također faktor koji sprječava ljude koji ne znaju da čitaju da imaju koristi od čitanja novina (papirnih ili onlajn).
  • Periodičnost: Objavljuju se u redovnim intervalima, obično dnevno ili sedmično. Ovo osigurava da novine mogu pružiti informacije o novonastalim vijestima ili događajima.
  • Ažurnost: Njegove informacije su ažurne koliko to dozvoljava raspored objavljivanja. Stepen ažurnosti štampanih novina ograničen je potrebnim vremenom za štampanje i distribuciju novina. U većim gradovima može postojati jutarnje izdanje i kasnije izdanje novina istog dana, tako da kasnije izdanje može uključiti udarne vijesti koje su se dogodile od štampanja jutarnjeg izdanja. Online novine se mogu ažurirati onoliko često kako nove informacije postanu dostupne, čak i nekoliko puta dnevno, što znači da online izdanja mogu biti vrlo ažurna.
  • Univerzalnost: Novine pokrivaju niz tema, od političkih i poslovnih vijesti do novosti o nauci i tehnologiji, umjetnosti, kulturi i zabavi.

Historija[uredi | uredi izvor]

Glasnici i bilteni[uredi | uredi izvor]

U starom Rimu izdavali su se Acta Diurna, ili vladini bilteni sa najavama. Bili su urezani u metalu ili kamenu i postavljeni na javnim mestima. U Kini su novine koje je proizvodila vlada, zvane Dibao, kružile među sudskim službenicima tokom kasne dinastije Han (drugi i treći vijek nove ere). Između 713. i 734. godine, Kaiyuan Za Bao ("Bilten suda") kineske dinastije Tang objavljivao je vladine vijesti; ispisane rukom na svili i čitane od strane vladinih službenika. Godine 1582. se prvi put spominju privatni novinski listovi u Pekingu, za vrijeme kasne dinastije Ming.[6]

U ranoj modernoj Evropi, povećana prekogranična interakcija stvorila je rastuću potrebu za informacijama koja je zadovoljavana sažetim, rukom pisanim listovima vijesti. Godine 1556. vlada Venecije prvi put je objavila mjesečni Notizie scritte, koji je koštao jednu gazetu, mali novčić.[7] Ovi avvisi su bili rukom pisani bilteni i koristili su se za brzo i efikasno prenošenje političkih, vojnih i ekonomskih vijesti italijanskim gradovima (1500–1700) – dijeleći neke karakteristike novina iako se obično ne smatraju istinskim novinama.[8] Međutim, nijedna od ovih publikacija nije u potpunosti zadovoljila klasične kriterije za prave novine, jer obično nisu bile namijenjene široj javnosti i imale su ograničen raspon tema.

Novine[uredi | uredi izvor]

Europa[uredi | uredi izvor]

Naslovna stranica "Odnos" Johanna Carolusa iz 1609., prve novine

Prvu mehaničku, pokretnu štampu koja je omogućila masovnu proizvodnju štampanih knjiga, izumio je Gutenberg oko 1450. U 50 godina nakon što je Gutenberg počeo da štampa, procenjeno je da je u opticaju bilo 500.000 knjiga, štampanih na oko 1.000 mašina širom kontinenta. Gutenbergov izum bio je jednostavan uređaj, ali je pokrenuo revoluciju obilježenu stalnim napretkom tehnologije i, kao rezultat, popularizacijom ideala slobode i slobode razmjene informacija.[9]

Pojavu novih medija u 17. vijeku treba posmatrati u bliskoj vezi sa širenjem mašine za štampanje po kojoj je izdavačka štampa dobila ime.[10] Relation aller Fürnemmen und gedenckwürdigen Historien na njemačkom jeziku, koju je od 1605. godine štampao Johann Carolus u Strasbourgu u Svetom rimskom carstvu, često se prepoznaje kao prve novine.[11][12] Druge novine, njemačke Avisa, izlazile su od 1609. u Wolfenbüttelu. Obje novine su se izdvojile od ostalih štampanih materijala po redovnom izlasku. Izvještavali su o raznim aktuelnim događajima širu javnost. U roku od nekoliko decenija, novine su se mogle naći u svim većim gradovima Evrope, od Venecije do Londona.

Holandski Courante uyt Italien, Duytslandt, &c. ("Courant iz Italije, Njemačke, itd.") iz 1618. prvi se pojavio u folio, a ne u kvarto veličini. Amsterdam, centar svjetske trgovine, brzo je postao dom novina na mnogim jezicima, često prije nego što bi izašle u njihovoj zemlji.[13] Prve novine na engleskom jeziku, Corrant out of Italy, Germany, etc., objavljene su u Amsterdamu 1620. Iste godine, antwerpenski časopis Nieuwe Tijdinghen[14] objavio je Abraham Verhoeven.[15] Godine 1621., Corante, or weekely newes from Italy, Germany, Hungary, Poland, Bohemia, France and the Low Countreys objavljene su u Engleskoj od strane "N.B." (uglavnom se smatra da je to ili Nathaniel Butter ili Nicholas Bourne) i Thomas Archer.[16] Prve novine u Francuskoj objavljene su 1631. godine, La Gazette (prvobitno objavljene kao Gazette de France).[7] Prve novine u Italiji, prema najstarijem još sačuvanom broju, bile su Di Genova objavljene 1639. godine u Genovi.[17] Prve novine u Portugalu, A Gazeta da Restauração, objavljene su 1641. godine u Lisabonu.[18] Prve španske novine, Gaceta de Madrid, izašle su 1661, u Bosni i Hercegovini 1866 objavljen je Bosanski vjestnik.

Postoch Inrikes Tidningar (osnovan kao Ordinari Post Tijdender) je prvi put objavljen u Švedskoj 1645. godine i najstarije su novine koje još uvijek postoje, iako se sada objavljuju isključivo online.[19] Opregte Haarlemsche Courant iz Haarlema, prvi put objavljen 1656. godine, najstariji je list koji se još uvijek štampa. Bio je prisiljen da se spoji sa listom Haarlems Dagblad 1942. godine kada je Njemačka okupirala Holandiju. Od tada se Haarlems Dagblad pojavljuje s podnaslovom Oprechte Haerlemse Courant 1656. Merkuriusz Polski Ordynaryjny je objavljen u Krakovu, Poljska 1661. Prvi uspješni engleski dnevni list, The Daily Courant, izlazio je od 1702. do 1735. godine.[13][20]

Amerika[uredi | uredi izvor]

U Bostonu 1690. Benjamin Harris je objavio Publick Occurrences Both Forreign and Domestick. Ovo se smatra prvim novinama u američkim kolonijama iako je objavljeno samo jedno izdanje prije nego što je list ugušila vlada. 1704. guverner je dozvolio objavljivanje The Boston News-Letter-a i to su postale prve kontinuirano objavljene novine u kolonijama. Ubrzo nakon toga počeli su izlaziti sedmični listovi u New Yorku i Philadelphiji. Ove rane novine pratile su britanski format i obično su imale četiri stranice. Uglavnom su prenosili vijesti iz Britanije, a sadržaj je ovisio o interesovanjima urednika. Godine 1783. Pennsylvania Evening Post je postao prvi američki dnevni list.[21]

Godine 1752. John Bushell objavio je Halifax Gazette, koji tvrdi da su "prve novine u Kanadi". Međutim, njen službeni nastavak, Royal Gazette, je vladina publikacija za pravne obavijesti i proglase, a ne prave novine; Quebec Gazette je prvi put štampan 21. juna 1764. i ostaje najstarije kontinuirano objavljivane novine u Sjevernoj Americi kao Quebec Chronicle-Telegraph. Trenutno izlazi kao sedmičnik na engleskom jeziku iz svojih ureda na adresi 1040 Belvédère, suite 218, Quebec City, Quebec, Canada. Godine 1808. Gazeta do Rio de Janeiro[22] imala je svoje prvo izdanje, štampano na uređajima donesenim iz Engleske, u kojima su objavljivane vijesti povoljne za vladu Ujedinjenog Kraljevstva Portugala, Brazila i Algarva, budući da ju je proizvela zvanična press služba. portugalske krune.

1821., nakon ukidanja zabrane tiraža privatnih novina, pojavljuje se prva ne-carska štampana publikacija, Diário do Rio de Janeiro, iako je već postojao Correio Braziliense, koju je izdavao Hipólito José da Costa u isto vrijeme kada i Gazeta. , ali iz Londona i sa snažno zastupanim političkim i kritičkim idejama, sa ciljem da razotkrije mane administracije. Prve novine u Peruu bile su El Peruano, osnovane u oktobru 1825. i izlaze i danas, ali s nekoliko promjena imena.

Azija[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme dinastije Tang u Kini (618–906), Kaiyuan Za Bao je objavljivao vladine vijesti; bila je štampana blokovima na papiru. Ponekad se smatra jednim od najranijih novina koje su objavljene. Prvi zabilježeni pokušaj osnivanja novina modernog tipa u Južnoj Aziji bio je od strane William Boltsa, Holanđanina koji je bio zaposlen u Britanskoj istočnoindijskoj kompaniji u septembru 1768. u Kolkati. Međutim, prije nego što je mogao započeti izdavanje svoje novine, deportovan je nazad u Evropu. Godine 1780. prve novine iz ove regije, Hicky's Bengal Gazette, objavio je Irac James Augustus Hicky. Koristio ga je kao sredstvo da kritikuje britansku vladavinu kroz novinarstvo.[23]

Jobo, o kojem se govori u Analima dinastije Joseon, objavljen je 1577. kao privatne komercijalne novine. Štampana je svakodnevno i pokrivala je niz tema, uključujući vremensku prognozu, sazviježđa i aktualne događaje. Korejski monah je 2017. godine tvrdio da je otkrio sačuvanu kopiju Joboa.[24][25]

Bliski istok[uredi | uredi izvor]

Historija bliskoistočnih novina seže u 19. vijek. Mnogi urednici nisu bili isključivo novinari, već i pisci, filozofi i političari. Neslužbenim časopisima ovi intelektualci su podsticali javni diskurs o politici u Osmanlijskom i Perzijskom carstvu. Književna djela svih žanrova su serializirana i objavljivana i u štampi.

Prve novine u Osmanlijskom carstvu bile su u vlasništvu stranaca koji su tamo živjeli i koji su željeli da šire propagandu o zapadnom svijetu.[26] Najraniji je štampan 1795. godine od strane Palais de France u Peri. Autohtono bliskoistočno novinarstvo počelo je 1828. godine, kada je Muhamed Ali, egipatski hediv, naredio osnivanje lokalnog lista Vekayi-i Misriye (Egipatska pitanja).[27] Bio je to prvi rad napisan na osmanlijskom turskom i arapskom na suprotnim stranicama, a kasnije samo na arapskom, pod naslovom "al-Waqa'i'a al-Masriya".[28]

Prve nezvanične turske novine, Ceride-i Havadis (Registar događaja), objavio je Englez William Churchill 1840. godine. Prve privatne novine koje su izdali turski novinari, Tercüman-ı Ahvâl (Tumač događaja) , osnovali su İbrahim Şinasi i Agah Efendi i izdali 1860. godine.[29] Prve novine u Iranu, Kaghaz-e Akhbar (Novine), kreirao je za vladu Mirza Saleh Shirazi 1837. godine.[30] Prvi časopisi na Arapskom poluostrvu pojavili su se u Hidžazu, nakon što je postao nezavisan od osmanlijske vlasti, pred kraj Prvog svjetskog rata. Jedna od prvih žena koja je potpisala svoje članke u arapskoj štampi bila je liječnica Galila Tamarhan, koja je pisala članke u medicinskom časopisu pod nazivom "Ya'asub al-Tib" (Lider u medicini) 1860-ih.[31]

Bosanskohercegovačke novine[uredi | uredi izvor]

Jedne od najtiražnijih novina u Bosni i Hercegovini su:

Strane novine[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "A Daily Miracle: A student guide to journalism and the newspaper business (2007)" (PDF). www.nieworld.com. Arhivirano s originala (PDF), 19. 12. 2007. Pristupljeno 21. 5. 2012.
  2. ^ Plambeck, Joseph (26. 4. 2010). "Newspaper Circulation Falls Nearly 9%". The New York Times.
  3. ^ Suzanne Vranica; Jack Marshall (20. 10. 2016). "Plummeting Newspaper Ad Revenue Sparks New Wave of Changes: With global newspaper print advertising on pace for worst decline since the recession, publishers cut costs and restructure". The Wall Street Journal.
  4. ^ Werner Faulstich: "Grundwissen Medien", 4th ed., ya UTB, 2000, ISBN 978-3-8252-8169-4, poglavlje 4
  5. ^ Rehm, Margarete (25. 4. 2000). "Margarete Rehm: Information und Kommunikaegenwart. Das 17. Jh". Ib.hu-berlin.de. Arhivirano s originala, 4. 2. 2012. Pristupljeno 21. 2. 2012.
  6. ^ Brook, Timothy (1998). The Confusions of Pleasure: Commerce and Culture in Ming China. Berkeley: University of California Press. str. xxi. ISBN 0-520-22154-0.
  7. ^ a b "WAN – A Newspaper Timeline". Wan and-press.org. Arhivirano s originala, 11 januar 2012. Pristupljeno 21. 2. 2012.
  8. ^ Infelise, Mario. "Roman Avvisi: Information and Politics in the Seventeenth Century". Court and Politics in Papal Rome, 1492–1700. Cambridge: Cambridge University Press, 2002. 212,214,216–217
  9. ^ Nelson, Heming (11. 2. 1998). "A History of Newspaper: Gutenberg's Press Started a Revolution". The Washington Post.
  10. ^ Weber, Johannes (2006). "Strassburg, 1605: The Origins of the Newspaper in Europe". German History. 24 (3): 387–412 (387). doi:10.1191/0266355406gh380oa.: Šablon:Blockquote
  11. ^ "Weber, Johannes: Straßburg 1605: Die Geburt der Zeitung, in: Jahrbuch für Kommunikationsgeschichte, Vol. 7 (2005), S. 3–27" (PDF) (jezik: njemački). Arhivirano s originala (PDF), 10. 4. 2008.
  12. ^ "WAN – Newspapers: 400 Years Young!". Wan-press.org. Arhivirano s originala, 10. 3. 2010. Pristupljeno 21 February 2012.
  13. ^ a b Stephens, Mitchell. "History of Newspapers". Nyu.edu. Arhivirano s originala, 16. 5. 2008. Pristupljeno 21. 5. 2012.
  14. ^ Arnold, Th.J. Bibliotheca Belgica. Article (jezik: holandski) (Part 129-130 izd.). Ghent.
  15. ^ De Bom, Emmanuel (1903). Tijdschrift voor Boek- en Bibliotheekwezen. Periodical (jezik: holandski). Antwerp: Antwerp Library. str. 27.
  16. ^ "Concise History of the British Newspaper in the Seventeenth Century". bl.uk.
  17. ^ Farinelli, Giuseppe (2004). Storia del giornalismo italiano : dalle origini a oggi (jezik: italijanski). Torino: UTET libreria. str. 15. ISBN 88-7750-891-4. OCLC 58604958.
  18. ^ "Biblioteca Nacional Digital – Gazeta..., Em Lisboa, 1642–1648". Purl.pt. Pristupljeno 21. 2. 2012.
  19. ^ "WAN – Oldest newspapers still in circulation". Wan-press.org. Arhivirano s originala, 7. 1. 2004. Pristupljeno 21. 2. 2012.
  20. ^ Concise History of the British Newspaper in the Eighteenth Century[mrtav link]
  21. ^ Teeter, Dwight L (juli 1965). "Benjamin Towne: The Precarious Career of a Persistent Printer". Pennsylvania Magazine of History and Biography. 89 (3): 316–330. JSTOR 20089817.
  22. ^ Novo Milênio: MNDLP - Gazeta do Rio de Janeiro, de 1808
  23. ^ "Exclusive: Corrupt system and media". Zee News. 4. 4. 2014. Pristupljeno 3. 1. 2015.
  24. ^ "Korean monk claims to have found world's oldest newspaper". Korea JoongAng Daily. 18. 4. 2017. Pristupljeno 1. 5. 2017.
  25. ^ "세계 최초의 신문…1577년 조선시대 '조보' 실물 발견". 네이버 뉴스 (jezik: korejski). Pristupljeno 1. 5. 2017.
  26. ^ Stavrianos, Leften Stavros (2000) [first published 1958]. The Balkans since 1453. C. Hurst & Co. str. 211. ISBN 978-0814797662.
  27. ^ E. J. Brill's First Encyclopaedia of Islam, 1913–1936, str. 952.
  28. ^ Tripp (ed.), str. 2; Amin, Fortna & Frierson, str. 99; Hill, str. 172.
  29. ^ Ágoston & Masters, str. 433.
  30. ^ Camron Michael Amin (2014). "The Press and Public Diplomacy in Iran, 1820–1940". Iranian Studies. 48 (2): 269–287. doi:10.1080/00210862.2013.871145. S2CID 144328080.
  31. ^ Sakr, str. 40.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Novine&oldid=3542553"