Heavy metal

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Metal (muzika))

Heavy metal ili samo metal podvrsta je rok-muzike, koja se razvila kasnih 1960-ih i početkom 1970-ih, najviše u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u.[1] Ova vrsta rock muzike ima korijene u blues rocku, psihodeličnom i acid rocku. Muzičke grupe koje su stvarali heavy metal razvili su masivan zvuk, karakteriziran vrlo pojačanom distorzijom, dužim gitarskim solo dionicama, naglašenim ritmovima i sveukupnom glasnoćom. Tekstovi pjesama i stilovi izvedbe ponekad su povezani s agresijom i mačizmom. Srodan je žanrovima kao što su: glam metal, hard rock i NWOBHM.

Godine 1968. osnovane su tri rock grupe koje su se prve istakle u ovoj vrsti muzike poput: Black Sabbath, Led Zeppelin i Deep Purple.[2] Slijedeċi muzički primjer koji su postavili veċ navedene grupe, nekoliko američkih rock grupa je tokom 1970-ih izmijenilo heavy metal u pristupačnije muzičke oblike: sirovi, promukli zvuk i šokantni scenski nastupi Alice Coopera i Kiss, te na bluesu ukorijenjena rock muzika Aerosmith-a i gitarske solo dionice divlje rock muzike grupe Van Halen.[3] Sredinom 1970-ih britanska grupa Judas Priest pomogla je da se podstakne evolucija ovog muzičkog pravca odbacivši veliki dio njihovog blues utjecaja.[4][5] Motörhead je uveo senzibilitet pank rokk muzike i sve većeg naglaska na brzinu sviranja. Početkom kasnih 1970-ih predstavnici novog talasa britanskog heavy metala poput Iron Maiden, Def Leppard i Saxon, slijedili su u sličnom duhu veċ navedene muzičke primjere. Prije kraja desetljeća, ljubitelji heavy metal muzike postali su poznati kao "metalheads" ili "headbangers". Tokom 1980-ih, glam metal je postao popularan zahvaljujuċi grupama poput Bon Jovi i Mötley Crüe. Underground muzička scena je stvorila niz agresivnijih stilova: thrash metal se uspješno probio na glavnu muzičku scenu sa muzičkim sastavima poput: Metallica, Slayer, Megadeth i Anthrax, dok ostali ekstremni podžanrovi teškog metala poput death metala i black metala ostaju subkulturni fenomeni. Od sredine 1990-ih popularni stilovi su dalje proširili definiciju samog žanra, u koje spadaju groove metal i nu metal, od kojih posljednji često uključuje elemente grungea i hip hopa.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Heavy metal je najčešće prepoznatljiv kao vrsta muzike sa: glasnim distorziranim zvukom električne gitare kao glavnim muzičkim instrumentom, naglašenim ritmovima, snažnom kombinacijom zvuka bas gitare i bubnja i živahnog pjevanja.

Podžanrovi teške metal muzike različito naglašavaju, mijenjaju ili izostavljaju jedan ili više ranije navedenih atributa. Jon Pareles, kritičar New York Timesa na ovu temu je napisao:

"U taksonomiji popularne muzike, heavy metal je glavna podvrsta hard-rocka sa manje sinkopa, manje bluesa, te više pokazivanja izvođačke vještine i grube sile.

[6]

U svakom slučaju, podžanrovi teškog metala (heavy metala), razlikuju se po svojstvenim varijacijama stila u odnosu na original, koji najčešće odstupaju od "zacrtanih" osobina "čistog" metala.

Prema "AllMusic.com"-u od svih mnogobrojnih formi rock 'n' roll-a, heavy metal je najekstremniji po pitanju zvuka (glasnoće), mehanike i teatralnosti. Postoji bezbroj varijacija "izvornog" heavy metal zvuka, ali ono što im je zajedničko jeste povezanost po glasnoći, izobličenju gitare (najprisutnije je ponavljanje tzv. riffova, tj. često je ponavljanje određenih segmenata melodije) i prosto, razbijajući ritam.

Instrumenti[uredi | uredi izvor]

Black Sabbath

Najčešće korišteni instrumenti u heavy metal muzici su: bubnjevi, bas, gitara (solo i ritam gitara) i pjevač (koji može, a i ne mora svirati neki od instrumenata). Klavijature se koriste u nekim stilovima heavy metal muzike, dok se kod ostalih ne koristi. Pošto se stilovi podžanrova stalno unapređuju klavijature postaju sve popularnije. Električna gitara je najprepoznatljiviji instrument u heavy metal muzici. Distorzija koja se koristi pri veoma glasnom pojačanju gitare je tu da stvori moćan ili heavy zvuk. Iako su se neki od kritičara ove vrste muzike sa podsmijehom izjavljivali da je sve to više proizvod ograničene muzičke vještine nego inovacije. Nešto kasnije pojavili su se kvalitetniji gitarski solisti, a riff-ovi su postali nezaobliazan dio heavy metal muzike. Gitaristi koriste razne muzičke tehnike tako da je u većini pod-žanrova virtuoznost preovladala nad jednostavnošću.

Pjevači u ovoj vrsti muzike predstavljaju raznolikost po pitanju pjevačkih stilova, počevši od više-oktavnog operskog pjevanja Roba Halforda iz grupe Judas Priest i Bruce Dickinsona iz Iron Maiden, pa do hotimično grubog pjevanja Lemmy Kilmistera iz grupe Motorhead.

Kada govorimo o "živom" zvuku, smatra se podjednako bitnim elementom heavy metala kao i bilo koji drugi segement ove vrste muzike. Počevši od vodećih The Who i Jimi Hendrixa rani metal bendovi su postavili muzičke standarde za jačinu zvuka tokom šou-a. Tony Iommi, gitarista iz 'pionirskog' heavy metal benda Black Sabbath, je jedan od mnoštva ranih heavy metalaca koji je pretrpio ozbiljno oštećenje sluha zahvaljujući njihovom "živom" zvuku!!! Dalje, roker iz Detroita Ted Nugent (koji, uzgred, odbacuje termin 'heavy metal' za opis njegove vrste muzike) i The Who (koji su držali titulu 'Najglasnijeg benda na svijetu' u Ginisovoj knjizi rekorda) gitarista Pete Townshend su skoro pa gluhi. Kanadski Eudoxis su nagrađeni zato što su imali najduže i najbučnije bas bubnjeve (dužina od 6 stopa), dokazavši time da dužina igra veoma važnu ulogu po pitanju jačine tj. glanoće zvuka.

Teme[uredi | uredi izvor]

Omot albuma ...And Justice for All američke heavy metal grupe Metallica

Pored mnogo popularnije muzike, također je zastupljen i vizualni utisak, odnosno fotografije u heavy metal muzici. Korice albuma i scenski nastup igraju isto toliko važnu ulogu u ovoj vrsti muzike kao i sama muzika. Kroz sviranje heavy metal muzike, mnogi muzičari iz ovog muzičkog pravca međusobno sarađuju da bi stvorili niz različitih iskustava za raznovrsne prohtjeve publike. Imajući ovo na umu, heavy metal predstavlja jedan od kontraverznijih muzičkih pravaca po pitanju njegove forme u odnosu na ostale. Dok je umjetnost slikanja izražena preko vizualnog prikaza, simfonija preko zvuka, imidž neke heavy metal grupe izražen je kroz: određene teme koja povezuje muziku, "artworka" tj. izgleda korica na albumima, izgleda koncertne pozornice, tekstova pjesama i stila oblačenja članova određene grupe, zajedno zaokruženo sa kvalitetom i vrstom zvuka.

Historičari rock muzike nastoje dokazati da je Zapadni pop utjecao na formu heavy metala, koja je orijentisana "fantazijskom bjegu od stvarnosti." Ovaj bjeg od stvarnosti ogleda se u nerealnim i futurističkim tekstovima pjesama, dok afričkoamerički blues heavy metalu daje "golu" realnost i iskrenost, usredsređenu na gubitke, depresiju i samoću. Ova vrsta muzike ima dodirnih tačaka i sa spiritualnim (duhovnim) temama u muzičkoj i simboličkoj teoriji.

Zvučne i tematske komponente heavy metal muzike pretežno pod utjecajem bluza koji obrađuje probleme iz svakodnevnog života, a vizuelne komponente su pretežno pod utjecajem fantazijske komponente pop muzike. Teme tame, zla, snage i apokalipse su fantazijske jezičke komponente za označavanje realnosti životnih problema. Kao reakcija na "ljubav i mir" hipi kulture iz 1960-ih, heavy metal se razvio kao protiv-kultura, gdje je svjetlost potisnuta tamom, a srećni završeci u popu su također zamijenjeni surovom realnošću navodeċi nas na pomisao da stvari nisu baš uvijek onakve kakve bi trebale biti na ovome svijetu. Dok ljubitelji ove vrste muzike tvrde da tema tame u pjesmama nije poruka, kritičari se protive ideji veličanja negativnog pogleda na surovu stvarnost.

Teme u stihovima pjesama su obično tamnije nego lagahne pop pjesme iz 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih, a usmjerene su na: rat, nuklearno uništenje, teme iz životnog okruženja i političku, odnosno vjersku propagandu. Pjesma pod nazivom "War Pigs" grupe Black Sabbath, "Killer of Giants" Ozzy Osbournea, "...And Justice For All" (kao i album "Disposable Heroes" grupe Metallica, "Two Minutes to Midnight" Iron Maiden-a) su primjeri ozbiljnih suprotnosti vezano za rasprave na temu svjetskih afera. Power metal grupe, čiji su lirski i muzički tonovi najčešće bombastični i optimistični, su jedan od izuzetaka za mračni stereotip. Mnogi poklonici i grupe koje sviraju power metal, (kao u slučaju grupe Manowar), vjeruju da bi heavy metal trebao inspirisati i uzdizati muziku na viši nivo.

Utjecaji klasične muzike[uredi | uredi izvor]

Kompozitori klasične muzike poput Johanna Sebastiana Bacha, Nicolo Paganinija, Wolfganga Amadeusa Mozarta ili Franza Liszta imali su značajnog utjecaja na ranu heavy metal muziku. Iako je gitarista Ritchie Blackmore (Deep Purple/Rainbow) vršio eksperimente sa muzičkim oblikovanjem koje je pozajmio iz klasične muzike do ranih sedamdesetih, Edward Van Halen-ova solo kadenca ) obilježila je značajan trenutak po pitanju razvitka virtuoznosti u metalu. Nakon njega; uticaji klasike u metalu tokom osamdesetih su ustvari ličili, pomalo, na ranu osamnaestovijekovnu, za njihov model brzine i tehnike. Zaista, kasnija Barokna era Zapadne muzičke umjetnosti je također, prikazana kroz izvijesne segmente gotike. Npr., "Mr. Crowley" (1981) Ozzy Osburne-a i gitariste Randy Rhoads-a, je uplitala specifičnu vrstu sintisajzera i Barokom-inspirisanu solo gitaru da bi stvorili upečatljivo raspoloženje Osburne-ovim tekstovima pjesama. Kao i mnogi drugi gitaristi 80-tih, Rhoads je prilično studiozno gledao na teoriju muzičke umjetnosti da bi udružili ne tako brojnu industriju pedagoških magazina za gitare (kao što je "Guitar for Practicing Musician") koji je porastao tokom decenije. Doduše, u većini slučajeva, umjetnici metal-a koji su pozajmili tehniku i retoriku muzičke umjetnsoti nisu ni pokušavali da postanu klasični muzičari. (Izuzetaka je naravno bilo, npr. gitarista Yngwie Johann Malmsteen, s čime se mnogi slažu a to je da se njegova muzika više oslanjala na Ancient Mariner," based on the poem by Samuel Taylor Coleridge. However, the 1977 Rush album A Farewell to Kings features the twelve-minute "Xanadu," also inspired by Coleridge and predating the Iron Maiden composvirtuoznost i upotrebu elemenata zvuka klasike, kao što je harmonična mol ljestvica, da bi izgledala kao klasika, iako, to u stvarnosti nije bila).

U enciklopediji Encarta se tvrdi da "kada je tekst bio u vezi sa muzikom, Bah je mogao napisati muzičke ekvivalente verbalnih ideja", bendovi progresivnog roka kao što je Emerson, Lake, i Palmer i Yes su već istražili ovu povezanost i prije evoluiranja heavy metala. Kako heavy metal propagira teme apokalipse i slike moći i tame, sposobnost prevođenja verbalnih ideja, u muzičke, sa priličnom preciznošću, onda bi se one veoma fino podudarale sa idejama riječi koje su od velike važnosti kada govorimo o autentičnosti i kredibilitetu heavy metal-a. Odličan je dokaz za gore spomenuto, Powerslave, album Iron Maiden-a. Slika albuma vezana je za scenu Egipatske piramide i mnoge pjesme sa albuma za temu imaju život i smrt, uključujući i pjesmu "The Rime of the Ancient Mariner", koja se bazira na poemi Samuel Taylor Coleridge-a.

Historija[uredi | uredi izvor]

Termin heavy metal

Porijeklo izraza heavy metal, kada je u pitanju forma muzike, je nepoznato. Ovaj termin je korišten vijekovima u hemiji i metalurgiji i kao takav je okarakterisan u Oxford-ovom riječniku engleskog jezika. Ranoj upotrebi ovog termina u modernoj kulturi možemo zahvaliti William S. Burroughs-u, inače piscu protiv-kulture. U svojoj noveli The Soft Machine (Mekana mašina)(1962) predstavlja lik "Urnina Willy-a, Heavy metal klinca". Njegova sledeća novela, izašla je 2 godine kasnije, pod nazivom "Nova Express", koja još više razvija ovu temu i udubljuje se u priču, heavy metal-a - kao sinonima ovisnosti o drogama.

CITAT: "With their diseases and orgasm drugs and their sexless parasite life forms — Heavy Metal People of Uranus wrapped in cool blue mist of vaporized bank notes — And the Insect People of Minraud with metal music"

[Burroughs, William S, (1964). Nova Express. New York: Grove Press. str. 112]

S obzirom na datum objavljivanja ovih tekstova, malo je vjerovatno da je Burroughs imao namjeru da poveže termin sa rok muzikom; iako je Burrough-ovo pisanje možda imalo uticaj na dalju upotrebu ovog termina.

Termin "heavy metal" je prvi put upotrijebljen u tekstu jedne pjesme, riječima "heavy metal thunder" - Steppenwolf-a (1968) - "Born to be Wild" (walser 1993, str.8)Creem

"I like smoke and lightning | Heavy metal thunder | Racin' with the wind | And the feelin' that I'm under"

Knjiga "Istorija Heavy Metala" tvrdi da ime potiče od govora hipija ("hippispeak"), heavy sa značenjem bilo čega sa potentnim raspoloženjem, te metal, koji još detaljnije i podrobnije pojašnjava vrstu raspoloženja. Riječ "heavy" (sa značenjem ozbiljnog i dubokog) ušla je u sleng kontra-kulture i odnosi se na "heavy muziku", posebno onu sa sporijim tempom, te pojačanim varijacijama standardnog popa; u stvari Iron Butterfly je prvi odsvirao pjesmu Los Angeles u 1967. godini, objasnivši na omotu albuma naziv sljedećim riječima: "Iron - symbolic of something heavy as in sound; Butterfly - light, appealing and versatile... and object that can be freely in the imagination." Iron Butterfly 1968 album je nazvan Heavy. Činjenica da je Led Zeppelin ukorporirao heavy metal u svoje ime možda je zapečatila upotrebu ovog termina.

U kasnim šezdesetim, Engleska je još uvijek bila centar industrije (s obzirom na to da je većina rok bendova nastala u, i oko gradova, kao što su Led Zeppelin, The Move i Black Sabbath), neki ljudi upućuju na to da termin Heavy Metal može imati povezanost sa takvim aktivnostima. Biografija benda The Move tvrdi da je zvuk koji je dopirao iz "heavy" gitarskih riffova, bio veoma popolularan među redovima metalaca.

Sandy Pearlman, originalni producent, menadžer i tekstopisac za Blue Öyster Cult tvrdi da je bio među prvima koji je unjeo izraz heavy metal u rok muziku 1970. godine.

Jako rasprostranjena, ali salomiva hipoteza o porijeklu žanra je nastala od "Chas" Chandler-a, koji je bio menadžer Jimi Hendrix Experience-a u 1969, u intervjuu za PBS TV program "Rock And Roll" u 1995. Tvrdi da je "...to (heavy metal) bio termin za prvobitni New York Times članak recenzirajući nastup Jimi Hendrix-a", i također naglašava da autor opisuje Jimi Hendrix Experience "... kao slušanje heavy metala, pri padu sa neba." Smatra se da validnost izvora ove tvrdnje ne bi trebala poslužiti kao referenca, te je kao takva upitne preciznosti.

Prva, detaljno dokumentirana upotreba termina heavy metal odnosi se na stil muzike, izgleda da je u vezi ishodom Creem-a maja 1971., u kritici Sir Lord Baltimor-ovog Kingdom Come-a. U ovom intervjuu nam je rečeno da "Sir Lord Baltimor je izgleda 'bacio na stol' sve najkvalitetnije heavy metal trikove u knjizi." Kritičar grupe Creem - David Marsh i Lester Bangs bi s vremena na vrijeme koristili izraz u njihovim tekstovima uz pozdrav bendovima poput Led Zeppelin-a i Black Sabbath-a.

Heavy metal je u početku možda služio kao podsmijeh od strane brojnih muzičkih kritičara ali je ubrzo bio prihvaćen. Drugi, već oformljeni bendovi, kao što je Deep Purple, koji je prvobitno imao korijene u pop i progresivnom roku, ubrzo je preuzeo "mantil" heavy metala, dodajući distorziju i dodatno pojačanje u još agresivnijem pristupu.

Počeci (šezdesete i rane sedamdesete)[uredi | uredi izvor]

Američki bluz je bio veoma popularan i uticajan među ranim Britanskim rokerima; bendovi poput Rolling Stones-a i Yardbirdsa su sinimili "omote" mnogih klasičnih bluz pjesama, ponekad ubrzavajući tempo i upotrebljavajući električnu gitaru gdje je prvobitno korištena akustična. (Slična prilagođavanja bluza i ostalih rasa muzike stvorila su najraniji rock and roll, najviše zaslugom Elvisa Presley-a).

Tako nastao, pojačani bluz bio je podržan intelektualnim i umjetničkim eksperimentima koji su se uzdigli na viši nivo, kada su muzičari počeli sa eksploatacijom povoljnih prilika - električno pojačane gitare - da bi proizveli jači i disonantniji zvuk. Dok je bluz-rok koristio bubnjevske stilove koji su bili sa veoma jednostavnim prelazima na malim setovima bubnjeva, bubnjari su počeli sa upotrebom snažnijeg, kompleksnijeg, i pojačanog pristupa da bi se izjednačili i čuli uz postepeno pojačanje jačine zvuka gitare; slično su vokalisti izmijenili njehovu tehniku i pojačali njihov oslonac na amplifikaciju, veoma često su postajali stilizovaniji i dramatičniji u čitavom tom procesu. Simuultani napreci u amplifikaciji i tehologiji snimanja postalo je moguće da se sa uspjehom uhvati ta snaga teškog pristupa snimku.

Ostali uticaji uključuju Vanilla Fudge, koji su usporili pop muzički tempo i ubacili elemente psihodelične muzike u pop melodiju, kao što su učinili i Britanski rokeri The Who i The Kinks, koji su "utabali" svoj put ka heavy metal stilovima predstavljajući snažne akorde i još agresivniji sudar sa rok žanrom muzike. Još jedan ključni faktor bila je grupa Cream koja je dokazala da će snažni trio postati glavna karakteristika heavy metala. Najvjerovatnije je pjesma grupe The Kinks (1965) "You Really Got Me" jasno identifikovana kao prototip heavy metala...

Pred kraj 1968., heavy zvukovi bluza su postajali sve učestaniji - mnogi obožavatelji ukazuju na to da je omot benda Blue Cheer, Eddie Cochran-ovog hita "Summertime Blues", prva istinita heavy metal pjesma. Pjesme poput "Helter Skelter" sa The White albuma i singl "Revolution" (1968) postavile su nove standarde za izobličenje i agresivnost zvuka na jednom pop albumu. Bend Dejva Edmunda Love Sculpture objavio je agresivniju veziju (heavy gitara) Sabre Dance-a u novembru 1968. Album Truth (kasna 1968) (The Jeff Beck Group) bio je važan i uticajan rok album objavljen nedugo nakon prvog albuma grupe Led Zeppelin, te vodeći (pogotovo za britanske fanove bluza) neke ljude na nedoumicu da li je Truth zapravo bio prvi album heavy metala. Yardbirds singl Think About It bi također trebao da se spomene, koji je također uključivao sličnu vrstu zvuka onoj koju je Jimmy Page implementirao sa Led Zeppelin-om.

Takođe, progresivni rok bend Kinga Crsimon-a "21st Century Schizoid Man" sa njihovog debitantskog albuma, In The Court of the Crismon King sadržavao je najviše tematski, kompozicionalnih i muzičkih karakteristika heavy metala veoma izobličenog zvuka gitare...

U svakom slučaju, Led Zeppelin je bio taj koji je upoznao svijet sa formiranjem novog žanra. Prvobitni heavy metal bendovi - Led Zeppelin, Deep Purple, Uriah Heep, UFO ii Black Sabbath, između ostalih najčešće su etiketirani kao hard-rock bendovi zahvaljujući modernoj heavy metal zajednici, umjesto heavy metal, pogotovo oni bendovi čiji je zvuk bio veoma sličan tradicionalnom rock-u. U suštini, ova dva termina se najčešće naizmijenično koriste, a posebno kada je riječ o sedamdesetim. Zaista, mnogi takvi bendovi nisu sami po sebi smatrani "heavy metal bendovima", ali su imali pojedinačne pjesme i rad koji je vezan za žanr.

Klasični heavy metal[uredi | uredi izvor]

Mainstream dominacija (80-ih)[uredi | uredi izvor]

Iron Maiden, najznačajniji NWOBHM bend

Pank rock se pojavio sredino 70-ih, kao reakcija protiv socialnih uslova u to vrijeme i protiv roka i heavy metala. Prodaja heavy metal albuma je naglo opala u kasnim 70-im zbog panka-a, disca, i roka glavne struje. Sa glavnim izdavačkim kućama koje su se bazirale na panku, mnogi novi Britanski Heavy metal bendovi su bili inspirisani pankom i improvizacijama, pa tako su svoje albume pravili za malu, ali vjernu publiku. Britanske muzičke novine "the Nme" i "Sounds" počele su da primječuju New Wave of British Heavy Metal. NWOBHM bendovi kao što su Iron Maiden, Motörhead, Saxon, Diamond Head i Def Leppard su obnovili Heavy metal, zvuk im je bio žešći, reducirali su Blues elemente, nagašivali su tempo inspirisan pankom. U 80-im, NWOBHM se probio u mainstream, kada su albumi Iron Maiden-a, Motörhead-a i Saxon-a dospjeli u Top 10 Britanske muzike. Sljedeće godine, Motörhead je postao prvi bend u pokretu koji je dospio u vrh top liste sa No Sleep 'til Hammersmith. Ostali NWOBHM bendovi, kao Diamond Head i Venom, iako manje uspješni, kasnije će imat veliki uticaj na razvoj Metala.

Prošla generacija Metal bendova se polako raspadala. Deep Purple su se raspali 1975 i Led Zeppelin 1980. Black Sabbath je rutinski bio podržavan na koncertima Los Anđeleskom grupom Van Halen. Eddie Van Halen je najviše doprinjeo tome da Elektirčna gitara bude najviše istaknuta u metal bendovima, sa svojom solažom u pjesmi "Eruption" sa albuma "Van Halen", smatra se prekretnicom. Ritchie Blackmore, bivši član Deep Purple-a, Randy Rhoads i Yngwie J. Malmsteen su bili poznati kao Metal virtuozi.

Underground Metal[uredi | uredi izvor]

Alternativni/New metal[uredi | uredi izvor]

New Metal je nastao početkom 1990-ih godina pod uticajem Grungea, Industrial Metala, Death Metala i Hip-Hop kulture. Zvanično mu je udahnut život 1994.

Prva New Metal grupa bila je Korn. Željeli su drugačiji zvuk od dotadašnjih Heavy Metal grupa. Pod njihovim uticajem razvilo se mnogo grupa od kojih su najpoznatije: SlipKnot, Drowning Pool, God Smack, Disturbed, Biohazard, Coal Chamber, Limp Bizkit i System of a Down.

Ono što New Metal čini specifičnim u svijetu Heavy Metala je to što dosta grupa koristi DJ-eve, te to što većina njih ima šest ili više članova, npr. SlipKnot sa 9 Ill Nino sa 6... Također je zanimljivo to što se puno ne koristi distorzija gitare, nego su riffovi obično veoma brzi, i obično nema solo dijelova gitare u pjesmama, što se desilo upravo pod uticajem grupe Korn čiji su članovi na početku karijere rekli da su solo dijelovi postali previše dosadni u Heavy Metal muzici.

Kulturni odjek[uredi | uredi izvor]

"Zahvaćeni" stilovi[uredi | uredi izvor]

Heavy metal dance[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richard Havers, “Heavy Metal Thunder: The Origins of Heavy Metal”, udiscovermusic.com, March 27, 2019
  2. ^ Tom Larson (2004). History of Rock and Roll. Kendall/Hunt Pub. str. 183–187. ISBN 978-0-7872-9969-9.
  3. ^ Heavy Metal Music Genre Overview na AllMusicu
  4. ^ Walser (1993), p. 6.
  5. ^ "As much as Sabbath started it, Priest were the ones who took it out of the blues and straight into metal." Bowe, Brian J. Judas Priest: Metal Gods. ISBN 0-7660-3621-9.
  6. ^ Pareles, Jon. "Heavy Metal, Weighty Words" The New York Times, July 10, 1988. Retrieved on November 14, 2007.