Metallica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Metallica
Osnovne informacije
PorijekloSjedinjene Američke Države
ŽanroviHeavy metal, thrash metal, speed metal, hard rock
Karijera1981–
IzdavačiWarner Bros, Elektra, Vertigo, Megaforce, Sony (Japan)
ČlanoviJames Hetfield
Lars Ulrich
Kirk Hammett
Robert Trujillo
Bivši članoviRon McGovney
Dave Mustaine
Cliff Burton
Jason Newsted

Metallica je američka heavy metal grupa. U Los Angelesu ju je osnovao vokalist i gitarist James Hetfield s bubnjarom Larsom Ulrichom, premda je veći dio karijere provela u San Francisku.[1][2] Brzi tempi, instrumentali i agresivne pjesme učinili su je jednom od "velike četvorke" grupa thrash metala, kojoj još pripadaju Megadeth, Anthrax i Slayer. Metallicu danas čine osnivači i glavni autori pjesama, Hetfield i Ulrich, dugogodišnji glavni gitarist Kirk Hammett i basist Robert Trujillo. Gitarist Dave Mustaine (koji je osnovao Megadeth nakon što je izbačen iz skupine) i basisti Ron McGovney, Cliff Burton (koji je umro u saobraćajnoj nesreći u Švedskoj 1986. godine) i Jason Newsted bivši su članovi grupe.

Metallica je stekla mnogo obožavatelja izvan mainstreama i dobila je pohvale kritičara za prvih pet albuma.[3] Treći album, Master of Puppets (1986), opisan je kao jedan od najžešćih i najutjecajnijih thrash metal albuma. Istoimeni peti album grupe, Metallica (1991), prvi je ukorijenjen uglavnom u heavy metalu i prihvatio ga je mainstream, zbog čega je postigao značajan komercijalni uspjeh i do danas je u SAD-u prodan u preko 16 miliona primjeraka u SAD-u, što ga čini najprodavanijim albumom razdoblja SoundScana. Nakon eksperimentiranja s različitim žanrovima i stilovima na naknadnim albumima grupa se vratila thrash metalu na albumu Death Magnetic (2008), koji je dobio slične pohvale kao i raniji albumi.

Metallica je 2000. vodila sudski postupak protiv Napstera, veb-mjesta za dijeljenje datoteka mrežom ravnopravnih članova; u tom postupku grupa i nekoliko drugih izvođača podnijeli su tužbu protiv Napstera jer je bez dogovora dijelio njihov materijal zaštićen autorskim pravom; nakon dogovora Napster je 2003. uveo opciju plaćanja. Metallica je glavna tema dokumentarnog filma Metallica: Some Kind of Monster iz 2004, u kojem su prikazano snimanje osmog studijskog albuma, St. Angera (2003), i tadašnji problemi među članovima. Metallica je 2009. ušla u Rock and Roll Hall of Fame. Grupa je napisala scenarij za IMAX-ov koncertni film Metallica: Through the Never i glumila je u njemu.

Metallica je objavila deset studijskih albuma, četiri albuma uživo, album obrada, pet EP-ja, 37 singlova i 39 spotova. Osvojila je devet nagrada Grammy, za koju je dosad nominirana 23 puta, a posljednjih šest studijskih albuma (dakle od Metallice) debitiralo je na prvom mjestu Billboarda 200. Metallica je jedna od komercijalno najuspješnijih grupa svih vremena; do 2018. prodano je više od 125 miliona njenih albuma širom svijeta.[4] Metallica je navedena kao jedna od najboljih grupa svih vremena u časopisima kao što je Rolling Stone, koji ih je postavio na 61. mjesto spiska 100 Greatest Artists of All Time.[5] Prema podacima iz 2017. Metallica je na treći izvođač čiji se albumi najviše prodaju od početka Nielsen SoundScana 1991. godine;[6] u Sjedinjenim Američkim Državama prodano je 58 miliona njenih albuma.[7]

Historija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Logo Metallice

Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši teniser Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tokom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo s Jamesom Hetfieldom.

Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tokom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pažnju širom obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.

Nakon dolaska u El Cerrito, Kalifornija (preko puta zaliva od San Franciska), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja s Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth.

Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tokom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov sljedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil sa dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na albumu Kill 'Em All. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightninga bio je dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutrašnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubistvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth.

Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu rock 'n' roll muziku ranih 1980-ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala s kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne) i Saxon, tzv. novim valom britanskog heavy metala, kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja soft metala na ljubitelje heavy metala.

Master of Puppets, smrt Cliff Burton-a[uredi | uredi izvor]

Njihov treči studio album, Master of Puppets, sniman je u Sweet Silence Studiju od septembra do decembra 1985. i izašao je u martu 1986. Bio je jedan od njihovih najuspiješnijih albuma do tada, i stigao je čak do 29. mjesta na 200 Billboard. Bio je to njihov prvi album koji je dobio Zlatni certifikat. Nakon izdavanja albuma, Metallica je pratila Ozzy Osbournea na američkoj turneji. Hetfield je slomio zglob tokom skejtbordovanja, te je turneju nastavio s vokalima, a na gitari ga je zamijenio John Marshall.

27. septembra 1986, članovi benda su izvlačili karte da bi odlučili ko će gdje spavati u busu. Burton je pobijedio i prvi izabrao Hammettov krevet. U zoru blizu Dörarpa (Švedska), vozač busa je izgubio kontrolu i bus se prevrnuo. Burton je pao ispod busa i preminuo. Hetflied je rekao:

Vidio sam kako je bus ležao na njemu. Vidio sam njegove noge kako vire. Prestravio sam se. Vozač busa, koliko se sjećam, htio je da uzme deku ispod njega da pokrije druge ljude. Samo sam mu rekao, "Nemoj to raditi!". Htio sam da ga ubijem. Ne znam da li je bio pijan ili je prešao preko leda. Sve što sam znao je da je Cliff mrtav i da je on vozio.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Izdan Naslov Najviša pozicija na ljestvici Certifikacija
SAD UK SAD UK
25. 7. 1983. Kill 'Em All 120 3x platina zlato
30. 7. 1984. Ride the Lightning 100 87 5x platina zlato
26. 3. 1986. Master of Puppets 29 41 6x platina zlato
25. 8. 1988. ...And Justice for All 6 4 8x platina srebro
12. 8. 1991. Metallica 1 1 14x platina
Dijamant
Platina
4. 6. 1996. Load 1 1 5x platina zlato
24. 11. 1998. Garage Inc. 2 29 5x platina
18. 11. 1997. ReLoad 1 4 3x platina zlato
5. 6. 2003. St. Anger 1 3 2x platina zlato
2008. Death Magnetic
2016. Hardwired... to Self-Destruct
2023. 72 Seasons

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pereira, Alyssa (12. 8. 2016). "Metallica's Black Album turns 25: Here's how local record stores reacted to its sales in 1991". San Francisco Chronicle. Pristupljeno 20. 4. 2018.
  2. ^ "Band History". Metallica official website. Pristupljeno 20. 4. 2018.
  3. ^ Raguraman, Anjali (31. 10. 2016). "Metallica shakes it up". The Straits Times. Pristupljeno 12. 5. 2017.
  4. ^ Savage, Mark (14. 2. 2018). "Metallica to get 'Nobel Prize of music'". BBC. Pristupljeno 23. 3. 2018.
  5. ^ "Metallica – 100 Greatest Artists". Rolling Stone. 3. 12. 2010. Arhivirano s originala, 23. 4. 2015. Pristupljeno 12. 5. 2017.
  6. ^ Trust, Gary; Caulfield, Keith (21. 3. 2014). "Eminem Marks Sales, Hot 100 Milestones". Billboard. Arhivirano s originala, 10. 4. 2019. Pristupljeno 7. 9. 2014.
  7. ^ Caulfield, Keith (7. 7. 2017). "Billboard 200 Chart Moves: Metallica's 'Hardwired' Hits 1 Million Sold in the U.S." Billboard. Pristupljeno 7. 7. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]