Mihalj Kertes

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Mihalj Kertes
Rođenje

29. august 1947.

Bačka Palanka, Srbija

Mihalj Kertes, zvani "Braca" ili "Bracika", (Mađarski: Kertész Mihály) (rođen 29. august 1947 u Bačkoj Palanci[1]) bio je bliski saradnik i povjerenik Slobodana Miloševića, srbijanskog lidera iz 1990-ih. Kao dugogodišnji direktor Savezne Uprave carina Savezne Republike Jugoslavije, Kertes je obezbjeđivao logističku i finansijsku podršku za razne tajne operacije srbijanskog režima. Tokom prve decenije 21 vijeka, nakon 5. oktobra, Kertes je osuđivan, optuživan ili je bio svjedok u nekoliko suđenja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kertes je rođen u Bačkoj Palanci. Otac mu se zvao Mihalj, krojač, a majka Olga, domaćica. Završio je osnovnu i srednju školu, kao i Višu školu za upravljanje (smjer socijalni rad) u rodnom gradu. Počeo je raditi kao socijalni radnik u gradskoj administraciji, postao član Saveza Komunista Jugoslavije 1974. godine. Na lokalnom nivou je napredovao do pozicije sekretara gradskog komiteta Saveza Komunista, za koga je postavljen 1986. godine.[2][3][4] Tokom transformacije komunističke partije u Socijalističku partiju Srbije, Kertes je postao pobornik Miloševićeve politike.

Uspon[uredi | uredi izvor]

Kertes se "katapultirao" u visoku politiku kada je, tokom "Antibirokratske revolucije", popularnog ustanka protiv "starog režima" i podržavajući Miloševićevu politiku srpskog ujedinjenja, započeo proteste u Bačkoj Palanci i vodio protestante do Novog Sada, glavnog grada Vojvodine. Događaj, poznat kao "Jogurt revolucija", doveo je do ostavke pokrajinskog vodstva i postavljanja vodstva odanog Miloševiću. Njegova izjava "Zašto se vi kao Srbi plašite Srbije, kad se ja kao Mađar ne plašim?", posebno ga je proslavila.[5] Zahvaljujući toj ulozi, ubrzo je postao član srbijanskog predsjedništva, a 1990. je izabran za poslanika srbijanskog parlamenta, i to poslanik iz Grocke, beogradskog prigradskog naselja gdje nikada nije živio, pod vrlo sumnjivim okolnostima.[3]

Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom Državne bezbjednosti, uoči rata u Hrvatskoj, proputovao oblastima naseljenim Srbima u Hrvatskoj i Hercegovini, dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u Nikšiću: "Ovdje ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na lijevoj obali Neretve i sa glavnim gradom Dubrovnikom."[5]

Nakon toga je postavljen na čelo službe Državne bezbjednosti Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, i (gotovo tajno) za pomoćnika federalnog ministra vanjskih poslova Petra Gračanina.[3] Premijer Milan Panić ga je otjerao nakon incidenta na Londonskoj konferenciji, kada je otkriveno da je nagovorio Vladislava Jovanovića da nosi prisluškivač, da bi on mogao prisluškivati konferenciju.[5] Povezan je s formiranjem paravojnih srpskih formacija u Hrvatskoj (posebno u Istočnoj Slavoniji) i Bosni i Hercegovini 1992 i 1993. godine.[6]

Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz "sjenke". Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim offshore bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.[6] Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i "bogom carine".[5] Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije UN-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duhanskih i naftnih proizvoda u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin Marko, koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme "Philip Morris" u Jugoslaviju.[6] Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.[6]

Dok je bio na vlasti, bio je čovjek neograničenih ovlasti u svom rodnom gradu Bačkoj Palanci. Pored njegove (samopriznate) ljubavi prema pecanju mrežom i dinamitom, ostao je upamćen i po vožnji po gradu blindiranom limuzinom do kuće njegove majke. Imao je moć otpuštanja koga god nije smatrao podobnim i nagrađivanja lojalnih. Od ukupno 2.300 zaposlenih u Saveznoj upravi carina tokom njegovog mandata oko 800 je bilo iz njegovog rodnog grada.[6]

Pad[uredi | uredi izvor]

Nakon zbacivanja Miloševića 5. oktobra 2000, aktivisti Demokratske Opozicije Srbije su provalili u centralu Uprave carina, zatekavši Kertesa i saradnike kako uništavaju dokumentaciju. Od stvari nađenih u zgradi su i 1,3 miliona US$ (u raznim valutama), 18 funti droge, oko 50 komada oružja, i 10 blindiranih limuzina. Nakon kratkog pritvora, Kertesu je dozvoljeno da napusti zgradu, ali je nakon toga protiv njega podnijeto više optužnica.[6]

Nakon dva ponovljena suđenja, u februaru 2007, Kertes je osuđen na 2,5 godine zatvora zbog obezbjeđenja vozila ubicama opozicionih političara, u atentatu na Ibarskoj magistrali 1999.[7]

U septembru 2007. je optužen za zloupotrebu položaja i pronevjeru. Između ostalog, tužilaštvo je teretilo grupu koja se sastojala od Slobodana Miloševića, Jovana Zebića i Nikolu Šainovića za prenos 120 miliona njemačkih maraka na kiparske banke, gdje im se gubi trag. Samo se Kertesu sudi, jer su Milošević i Zebić umrli, a Šainoviću se trenutno sudi u Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu.[8]

Također je pod istragom, a špekuliše se i da bi mogao biti potencijalni svjedok, u slučaju tzv. "duhanske mafije", povezanom sa švercom cigareta u 1990-im. Među glavnooptuženima su Marko Milošević, Mira Marković i Stanko Subotić.[9]

Lični podaci[uredi | uredi izvor]

Mihalj Kertes se izjašnjava kao etnički Mađar.[3] Žena mu je Mira, a ima dvije kćerke, Sanju i Draganu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The Milosevic charge sheet". BBC. 2001-04-02. Pristupljeno 2007-09-07. 
  2. ^ Lopušina, Marko (2003). Tajni ratnici ex-Jugoslavije (jezik: Serbian). Evro. ISBN 978-86-505-0056-9. Pristupljeno 2007-09-07. 
  3. ^ a b c d Zorica Vulić (2000-05-20). "Ko je ovaj čovek? Mihalj Kertes" (jezik: Serbian). Glas javnosti (Srbija). Pristupljeno 2007-09-07. 
  4. ^ "Deda Mraz na optužnici" (jezik: Serbian). Danas (Srbija). 2007-03-19. Pristupljeno 2007-09-07. 
  5. ^ a b c d "Čudesni svet Bracike Kertesa" (jezik: Serbian). Vreme. 2000-12-20. Pristupljeno 2007-09-07. 
  6. ^ a b c d e f Michael Dobbs (2000-11-29). "Crash of Yugoslavia's Money Man". Washington Post. 
  7. ^ "Milosevic commander convicted in '99 attack". International Herald Tribune. 2007-02-16. Arhivirano s originala, 2005-06-29. 
  8. ^ "Milosevic Ally’s Trial Opens". Balkan Investigative Report Network. 
  9. ^ "U istrazi o duvanskoj mafiji saslušano sedam svedoka". Danas (Srbija). 2007-08-15. Pristupljeno 2007-09-07.