Misisipijevska prevara

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
John Law kao direktor Banque Royale

Mississipijevska prevara je naziv za berzovni krah u Parizu koji se dogodio 1720. Dionice francuskih kolonija, plasirane na pariškoj berzi, ponuđene su ulagačima pod navodom da ulažu u Novi svijet. Emisija dionica je u stvari poslužila za otplatu javnih dugova Francuske.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Filip II

1715. na francuski prijesto dolazi regent Filip II. Njegov prethodnik, kralj Luj XVI, ostavio je visoki dug. Regent je tražio mogućnost vraćanja duga. Škotlanđanin John Law je živio u Parizu i bavio se kockanjem. Iskustvo s Amsterdamskom bankom je dalo Lawu ideju i on uspijeva regenta nagovoriti na osnivanje Banque Générale. Tada nije bio poznat papirni već isključivo kovani novac. Banque Générale je izdavala cedulje zauzvrat štedišama koji su kovani novac deponovali u trezoru. Banka je garantovala da se cedulje mogu uvijek zamijeniti za kovani novac. Novac je iz trezora direktno dospio u državnu kasu.[1] Law je, uz saglasnost regenta Filipa II, krenuo dalje. Francuske kolonije na sjevernoameričkom kontinentu (dolina Mississippija) kao i u Indokini ponuđene su domaćim ulagačima putem berze.[2] Dvije državne kompanije koje su vodile poslove na dotičnim lokacijama stopljene su u Compagnie des Indes. John Law je emitovao dionice Compagnie des Indes na pariškoj berzi. Nakon što je prva emisija dionica napunila državne kase, Law masovno poziva na učešće putem novina i letaka.

Berzovni krah[uredi | uredi izvor]

Već previsoka cijena dionica od 500 livra je za nekoliko dana narasla na 8.000. Da bi se privukli ulagači povećana je dividenda od 12% na 40%, time kurs dionica raste na 18.000 livra. Ulagačima nije u početku bilo poznato da se dividenda nije odnosila na trenutni kurs. Međutim čim se za to saznalo dioničari su počeli s masovnom rasprodajom dionica. Dioničari koji su se uspjeli otarasiti dionica, u panici, su počeli masovno kupovati zlato, srebro i nekretnine čime je porasla inflacija. Kurs dionica je sve više padao da bi, od septembra 1719. kada je iznosio 18.000 livri, u oktobru 1720. dostigao 40 livri. Razočarani dioničari su optuživali Johna Lawa tražeći javno njegovu glavu. Law je pobjegao u Veneciju, gdje je umro 21. marta 1729.[3]

Također pogeldajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ogger, Günther (2001). Der Börsenschwindel (jezik: njemački). Bertelsmann Verlag. ISBN 3-570-00498-8. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ van Suntum, Ulrich (2. 6. 2005). "Das Geldexperiment des John Law" (jezik: njemački). Frankfurter Allgemeine Zeitung. Pristupljeno 16. 1. 2017. 
  2. ^ (Ogger, str. 273)
  3. ^ (Ogger, str. 274)


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]